Osobe zadužene za Papinu sigurnost polako pojačavaju pritisak na Franu, jer se boje da bi on kakav je - nesklon izolaciji - mogao lakše pasti metom kakva atentata.
Iako je takozvana “Islamska Država” najavila da se neće smiriti dok se ne skrase “pod rimskom maslinom”, osobe zadužene za Papinu sigurnost ne boje se ni organizacije sumanutog zločinca “al-Baghdadija”, a ni al-Qa’ide, nego izdvojenih ivera njihove terorističke franšize, kadrih baciti se u akcije tipa “sam svoj majstor atentata”.
Kontaju da je dovoljno nabaviti dron (koji može ponijeti do dva kilograma mase, dakle i solidnu bombu i kojim se može precizno upravljati s distance od pola kilometra), pa ugroziti život Pape i okolnih vjernika na primjer dok drži opću audijenciju srijedom na Trgu sv. Petra. Ili dok ide na neko od svojih sve riskantnijih putovanja. Bojali su se kakva manijaka dok je bio u Albaniji - a kad su vidjeli albanski dron nad stadionom u Beogradu, koljena su im se dodatno smekšala. Jedva su uspjeli, pa i prijetnjama, uvjeriti Papu da odustane od nakane da na povratku iz Koreje “svrati” u Kurdistan i odande uputi apel protiv ubijanja “u Božje ime”.
Boje se da je i Dom svete Marte ranjiv, najradije bi Papu spremili u sjajnu izolaciju Apostolske palače, kad već ne mogu u podzemni bunker Tajnog arhiva. Užasavaju se što neće ni blindirani papamobil, ni blindirane limuzine. Jedva su ga prisilili da ne šeće Rimom izvan “vatikanskog zatvora”, kako ga je zvao sv. Ivan Pavao II. Papa Frane se uzda u Boga, računajući ne da će ga On zaštititi, nego da bi Bog učinio da i njegova eventualna pogibija bude na korist vjere. I sigurnjaci vjeruju - ali se radije uzdaju u mjere opreza.