Utorak 12. ožujka ujedno je 748. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje država pri kraju 25 mjeseca borbi polagano ulazi u proljeće. Nakon perioda stabilnog i prohladnog vremena, i ondje je došlo do promjena – počele su kiše, posebno na jugu države, dok je na sjeveru bojišta zahladilo (pa bi za koji dan i padaline mogle biti snježne). Ipak, na nacionalnoj razini još uvijek ima dovoljno struje – u rezervi je 16 blokova termoelektrana – te se sustav dnevno uravnotežuje malim uvozima i većim izvozima (u nedjelju 10. ožujka se uvozilo 850 MWh, a izvozilo oko 5.100 MWh u Poljsku, Slovačku, Rumunjsku, Moldovu i Mađarsku). Manje ratne štete bilježile su se u regijama Zaporižje, Harkiv te Donjeck.
Ipak, kako se vidjelo na izvještajima s bojišta, a čime se pohvalio i ukrajinski predsjednik Zelenski u razgovoru s novinarima – borbeno je stanje za Ukrajinu sada bolje nego tijekom zadnja tri mjeseca. Ruska navala je uvelike zaustavljena oko Donjecka, posebice zapadno od sada okupirane Avdiivke, a nedavni su pomaci agresora širom bojišnice sve manji. Među ostalim, rusko preslagivanje snaga vidi se i po manjem intenzitetu borbi, manjim gubicima ljudstva i tehnike, ali porastom uništavanja ruskih vojnih kamiona kojima se na bojišnicu dopremaju potrepštine.
Za to vrijeme, početak pritjecanja prvih ozbiljnijih količina nedavno pribavljenog topničkog streljiva trebalo bi dalje olakšati stanje obrane – koja je posljednjih dana prema bojišnici pomicala i neke vrlo rijetke resurse (pa se onda po prvi put nedvojbeno vidjelo uništenje modernog višecijevnog lansera HIMARS, a izgleda i barem nekoliko lansera i radara u okviru ozbiljnijih protuzračnih sustava, bilo S-300 ili Patriot).
Ujedno, zanimljivo je uočiti kako zadnjih dana Ruska Federacija izgleda postaje nevoljka u Crno more ili prema Sevastopolju slati svoje ozbiljnije plovne jedinice, valjda se bojeći njihovih gubitaka u napadima ukrajinskih rojeva besposadnih plovila. Nosače krstarećih raketa tako drže bilo u Azovskom moru (iza Krimskog mosta) ili na istoku Crnog mora (Novorosijsk, Soči ili Tuapse) – gdje im nedostatak logističkih kapaciteta iz Sevastopolja na Krimu bitno otežava djelovanja.
Imajući sve to u vidu, ne čudi ni da je jučer, u ponedjeljak 11. ožujka, bio smijenjen zapovjednik čitave ruske Ratne mornarice, admiral Nikolaj Jevmenov – nakon što je „cipelu“ 15.veljače (dan nakon uništenja desantnog broda Cezar Kunikov, BDK-64) već dobio i zapovjednik Crnomorske flote, admiral Viktor Sokolov (bio on zapravo živ ili mrtav u tom trenutku).
Jevmenov je na čelu ruske Ratne mornarice bio od 3. svibnja 2019. godine, da bi krajem veljače 2022. završio na listi sankcioniranih EU, a sredinom ožujka iste godine i na sankcijskim popisima Velike Britanije. Na njegovo je mjesto postavljen dosadašnji zapovjednik Sjeverne flote, admiral Aleksandr Mojsejev.
Stanje na terenu
Iako se od kraja prošlog tjedna načelno može govoriti o smirivanju borbi na sjeveru Donbasa, posebice istočno od Kupjanska te južnije oko okupiranog grada Svatove, ipak se bilježi i nastavak ruskog pritiska zapadno od okupirane Kremine. Ondje se borbe posebno fokusiraju prema ukrajinskom obrambenom potezu Terni-Jampolivka, a snage agresora su se postupno uspjele primaći na oko 1,5 kilometara istočno od sela Terni na rijeci Žerebec.
Slično je i tridesetak km jugoistočnije, na južnim obalama rijeke Siverski Donjec, gdje se nastavlja ruski pritisak na širu borbenu zonu oko Siverska (kod Bilogorivke na istoku, Spirne na jugoistoku te Rozdolivke na jugu) – iako bez bitnijih borbenih pomaka kod ijednog od tih ukrajinskih uporišta. Slična se situacija bilježi i oko sad već mjesecima okupiranog grada Bahmuta – gdje agresori nastoje pritiskati prema zapadu i širem prostoru ukrajinskog uporišta Časiv Jar.
Ovaj ukrajinski grad je posljednjih dana pod posebno žestokim ruskim zračnim napadima, gdje se preciznom uporabom teških vođenih zrakoplovnih bombi izgleda nastoji „omekšati“ ukrajinsku obranu prije eskalacije daljnjih kopnenih napada. Tu ima i tek manjih pomaka iz cestu O-0506 (Bahmut-Časiv Jar) zapadno od Bahmuta, ili u naselju Ivanivske jugozapadno od Bahmuta, gdje se borbe već neko vrijeme neriješeno vode u samom naselju. Kako izgleda, pomaci bojišnice nisu zabilježeni ni južno od Bahmuta, u zoni ukrajinskih uporišta Klišćivka i Andriivka, koja su dnevno pod napadima. Ipak, tijekom nekoliko zadnjih dana treba spomenuti oživljavanje borbi ponešto južnije, kako u okolici ruskog uporišta Kurdjumivka (12 km južnije od Bahmuta), te još oko 8 km južnije – gdje se bilježe napadne operacije obje strane oko željezničkog i cestovnog čvorišta Majorsk.
Glavna borbena zona čitavog ukrajinskog bojišta je proteklih dana i dalje bila oko okupiranog Donjecka. Kao prvo, riječ je tu o prostoru neposredno na zapad od Avdiivke, kamo su se tijekom zadnjih mjesec dana povukli ukrajinski branitelji ovog prigradskog mjesta kraj Donjecka. Kako izgleda, ondje se i dalje drži obrambena linija Berdiči-Orlivske-Tonenke, iako su sela Orlivske na sredini tog obrambenog poteza i Tonenke na njegovom jugu pod izuzetnim pritiskom i napola zauzeta. U nedostatku uspjeha na tom potezu zapadno od Avdiivke, zadnjih se dana bilježi i rusko nastojanje zaobilaženja ovih obrambenih položaja – kako na sjeveru, gdje agresori napadaju sela Keramik i Očeretine, tako i na jugu, gdje su već dugo pod žestokim napadima sela Pervomajske i Nevelske. Iako branitelji i dalje uspješno brane prostor uvelike razrušenog Pervomajske, baš danas se čulo i o nastavku ruskih uspjeha kod Nevelske, oko 4 km južnije. Iz službenih ruskih vojnih izvora čulo se kako ruske snage „oslobađaju Nevelske“, te su ondje „zauzele povoljnije crte i položaje“ – dok ukrajinske protunapade treba očekivati u najskorije vrijeme.
Naime, baš su ukrajinski protunapadi barem privremeno stabilizirali stanje u direktnom nastavku bojišnice, kod Krasnogorivke i južnije. Iako se bilježe manji pomaci agresora sjeverno od Georgiivke (u trokutu s dvije strane omeđenom umjetnim jezerima), sjeverno od izgleda ipak okupiranog sela Pobeda (oko 5 km jugoistočno od Georgiivke), te sjeveroistočno od ukrajinskog uporišta Novomihailivka (oko 6 km južno od sela Pobeda) – sve to nije dovelo do bitnijih proboja fronte ili ozbiljnijih povlačenja branitelja. Dapače, situacija ondje odolijeva u očekivanju dodatnog topničkog streljiva. Taj logistički faktor nije bez utjecaja ni dodatnih desetak km južnije, gdje se bilježe ukrajinski napadi prema ruskom uporištu Volodimirivka te ruski pritisak prema ukrajinskom uporištu Vugledar (iz smjera obližnjeg sela Mikilske).
Nije bilo bitnijih pomaka niti na kompletnom pravcu od Velike Novosilke u Donjeckoj oblasti do rijeke Dnjepar, gdje se i dalje bilježe borbe kako na sekundarnom pravcu neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive kod Velike Novosilke (oko Novodonjecke, Staromajorske, sjeverno od Prijutne i jugoistočno od Levadne), kao i na primarnom pravcu te ljetne operacije, južno od Orihiva. Ondje je braniteljima izgleda uspjelo stabilizirati borbenu situaciju oko ukrajinskog uporišta Robotine te na prilazima ruskom uporištu Verbove – dok nije bilo pomaka ni na ruskim pravcima za šire okruženje ove borbene zone (smjerom Novopokrovka-Mala Tokmačka s istoka, odnosno Nesterianka-Novoandriivka sa zapada). Dapače, izgleda da i dalje opstaju i ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra, u njegovu donjem toku kod grada Hersona (posebno oko sela Krinki).
Borbe u pograničnim krajevima na sjeveru Ukrajine
Iako se do prije nekoliko dana više čulo o ruskim zračnim napadima na ukrajinske regije Černihiv, Sumi i Harkiv, te povremenim prekograničnim upadima ruskih diverzantskih skupina (zadnje 7. ožujka u oblasti Sumi) – već se mjesecima nije čulo o prekograničnim napadima postrojbi ruske oporbe iz Ukrajine u Rusku Federaciju. Nakon brojnih te svakodnevnih ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama i topništvom na razne ruske ciljeve u oblastima Brijansk, Kursk i Belgorod – gdje se svaki dan bilježilo i uništavanja ukrajinskih dronova – jučer se čulo i o navodnom pokušaju ukrajinskih sabotaža u Belgorodskoj oblasti u petak 8. ožujka (eksplozivne naprave u Belgorodu), te navodno neuspješnom pokušaju prekograničnog upada petnaestak boraca oko Nove Tavolžanke u Belgorodskoj oblasti. Sve je to, međutim, bilo tek uvod u današnje vijesti.
Naime, jutros su borci „Legije Sloboda Rusiji“, Ruskog dobrovoljačkog korpusa i „Sibirskog bataljuna“ prešli rusku granicu na čitavom nizu lokacija iz ukrajinske oblasti Sumi – kao prvo, u rusku regiju Kursk kod ruskog pograničnog sela Tetkino, kao drugo, u nekoliko smjerova oko pograničnog grada Graivoron u Belgorodskoj oblasti (kod sela Spodarjušino, te iz smjera Velike Pisarivke te Odnorobivke u Ukrajini preko granice), te kao treće – iz Harkivske oblasti u Ukrajini, pa od Nehotivke trasom autoputa direktno prema Belgorodu. Iako se iz ruskih izvora nedugo kasnije čulo kako su ti napadi uspješno odbijeni, uz stotinjak žrtava među ruskim oporbenjacima te ponešto teže vojne tehnike – prema dosadašnjim iskustvima iz ožujka i svibnja 2023. godine, već se i očekivalo takve objave, bez obzira na stvarno stanje na terenu, koje je obično trebalo ponešto duže da se potpuno smiri. Zato i ne čude navodi od danas popodne kako o pojedinim oslobođenim pograničnim selima (sela Tetkino i Lozova Rudka), tako i o gužvi koju su u samom ruskom gradu Belgorodu kao centru oblasti radile brojne izbjeglice iz pograničnih mjesta bliže borbama. Dakle, pravi opsezi i tijek ovih operacija započetih rano jutros tek će se vidjeti.
Zračni napadi
Noćni napad ukrajinskih bespilotnih letjelica dugog dometa na ciljeve oko Skt. Peterburga u petak 8. ožujka doveo je do odgode barem pet letova na tamošnjem velikom međunarodnom aerodromu Pulkovo, a samo nekoliko sati kasnije tijekom 9. ožujka bilježilo se takve letjelice i iznad ruske oblasti Kursk (2 komada), Volgograd (3 komada), Belgorod (4 komada), te kod grada Taganroga u Rostovskoj oblasti. Ondje su se na meti barem 41 ukrajinske letjelice našli pogoni zrakoplovne industrije na jugozapadu mjesta (možda i još jedan izuzetno vrijedan leteći radar Beriev A-50), da bi se kasnije čulo i o štetama na metalurškim postrojenjima na sjeveroistoku grada. Ukupno se spominjalo 15 do 20 jakih eksplozija i ponešto vezanih požara. Za razliku od toga, ruska je strana 9. ožujka započela lansiranjem 15 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu i iz Primorsko-Ahtarska prema ciljevima u središnjoj Ukrajini. Iako je 12 tih letjelica bilo srušeno po putu, bilježile su se štete u Krivom Rihu („industrijsko poduzeće“), a vođenim zračnim bombama dodatno je bio gađan Herson (stambeni neboderi, zdravstvena ustanova i lučka postrojenja). Kasnije je raketom Kh-31P gađan i cilj kod Odese (navodno stanica za praćenje i ometanje satelitske komunikacije), dok su raketom Iskander-M uništena i dva ukrajinska lansera raketa protuzračne obrane kod Pokrovska u zaleđu bojišnice (navodno MiM-104 Patriot iz Njemačke).
Nedjelja 10. ožujka započela je opet ruskim lansiranjem 39 kamikaza-dronova na ciljeve u Ukrajini, od čega ih je u dolasku bilo srušeno 35. Uz eksplozije u Odesi, čulo se i o štetama od tih letjelica u mjestu Dobropilja (oko 20 km sjeverno od Pokrovska) gdje su uništene dvije stambeno-upravne zgrade. Kasnije tijekom dana ruski kamikaza-dronovi pričinili su štete i u Dnjepropetrovskoj oblasti, na tamošnjoj infrastrukturi i energetskim objektima. Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice se rušilo iznad Belgoroda (4 komada, okrug Šebekinski i selo Gorkovski kod Graivorona), u oblasti Kursk (požar u ruskom skladištu nafte), u Novgorodskoj oblasti (2 komada, nejasnog učinka) te opet kod Skt. Peterburga – gdje su opet izazvani i ozbiljni zastoji u tamošnjem zračnom prometu.
Ponedjeljak 11. ožujka opet je započeo ruskim lansiranjem 25 kamikaza-dronova, od kojih je samo 15 bilo srušeno prije pogađanja ciljeva – a štete se bilježilo u Harkivu (stambena zona) i Odesi („infrastrukturni objekt“). Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice su napadale ruske oblasti Brijansk (4 komada), Orel (2 komada), Kursk (selo Gončarovka i niz objekata strujne infrastrukture), te Belgorod (ukupno barem 15 letjelica tijekom dana). Zato se tijekom dana bilježilo eksplozije od ruskih napada u Zaporižju, kod Harkiva (predgrađe Dergači), te oko Odese i Mikolajeva. Utorak 12. ožujka krenuo je slično – ruskim lansiranjem 22 kamikaza-drona Shaheed-136/131 (od kojih je srušeno njih 17) – te ispuštanjem vođene zrakoplovne bombe prema Kupjansku u Harskivskoj oblasti (pogodak u praznu stambenu zgradu čije su se ruševine i zapalile) i lansiranjem rakete Kh-59 prema Odesi.
Zauzvrat, čulo se o ukrajinskim bespilotnim letjelicama iznad ruske oblasti Kursk, o nizu takvih napada na ciljeve u Belgorodskoj oblasti (kombinirano s kopnenim napadima ruskih opozicionara), požaru izazvanom u naftnom postrojenju u oblasti Orel, te kod Moskve, Tule i Voronježa. Pred jutro je to sve bilo začinjeno i navodima o uspješnom napadu ukrajinskih bespilotnih letjelica i na industrijsku zonu Kstovo, oko 25 km jugoistočno od Nižnjeg Novgoroda. Ondje je došlo do pogodaka u veliku rafineriju Lukoila (koja inače godišnje rafinira oko 15,8 milijuna tona sirove nafte) – a navodne štete na glavnoj jedinici za destilaciju (AVT-6) ukazuju na teške štete i velike zastoje. No, sve je to lako moglo biti i bitno lošije, budući se ukrajinske letjelice ipak uspjelo srušiti kod mjesta Kiriši, stotinjak km jugoistočno od Skt. Peterburga – gdje se nalazi općenito druga po veličini ruska rafinerija nafte.
Međunarodna sfera
Sva ova borbena događanja tek su rubno utjecala na brojne saveznike i simpatizere Ruske Federacije, od onih direktnih koji kao mađarski premijer Viktor Orban i američki predsjednički kandidat Donald Trump skoro pa priželjkuju rusku vojnu pobjedu, preko onih nazovi neutralnih kao što je Kina (koja promovira svoj mirovni plan dok i dalje robno pomaže Rusiji), do onih „mirotvornih“ – kao Sveti otac Franjo koji je posebnom hrabrošću nazvao dizanje bijele zastave, da bi mu onda oštro odgovorili kako iz samog Kijeva, tako i iz pojedinih europskih zemalja privrženih podršci Ukrajini.
Dok se iz Izraela čuje kako bi se njihova pozicija prema Rusiji mogla zaoštriti nakon ruske podrške raznim palestinskim pokretima (među ostalima i Hamasu te Islamskom džihadu) – što bi moglo pomoći da i „izraelsko oružje pronađe svoj put do Kijeva“ – ipak su mnoge oči još uvijek uprte u Sjedinjene Američke Države. Ondje i nadalje traje zastoj kompletnih paketa financijske te vojne pomoći za Ukrajinu, Izrael i Tajvan u Zastupničkome domu Kongresa, a osiguravanje barem privremenog nastavka rada državnih institucija (usvajanjem njihovog privremenog financiranja) postupno postavlja uvjete da se rasprave i te međunarodne teme.
Nisu tu mnogo pomogle ni kritike predsjednika Joe Bidena tijekom njegova govora o stanju nacije 8. ožujka, kao ni činjenica da bi spomenuta pomoć za Ukrajinu vjerojatno bila i izglasana samo da je čelnik Zastupničkog doma Mike Johnson stavi na dnevni red i glasovanje. Umjesto da se te stvari riješi, tamošnji republikanci navodno tek petljaju oko sastavljanja alternativnog paketa pomoći Ukrajini, osigurane u obliku zajma (iako većina ionako ide vojnoj industriji SAD za izradu zamjena za robu poslanu u inozemstvo), o čemu bi se moglo početi raspravljati u travnju. Do tada treba naglasiti kako se Donald Trump ni s time ne slaže – budući da je navodno već objasnio kako ne misli financirati Ukrajinu, a da se i Europa tek mora odlučiti hoće li pomagati Ukrajini ili ulagati u svoju obranu (pa time onda i spriječiti potencijalni izlazak SAD predvođenih Trumpom iz članstva NATO saveza).
U tom svjetlu je aktualni predsjednik SAD Joe Biden u kasnim popodnevnim satima utorka 12. ožujka krenuo i dodatno podcrtavati razliku između dva američka predsjednička kandidata na izborima krajem ove godine. Konkretno, Biden je objavio svoj ukupno 55. po redu paket vojne pomoći Ukrajini, ovoga puta vrijedan oko 300 milijuna USD prikupljenih temeljem štednje na nekim drugim stavkama američkog vojnog proračuna. Dakle, iako Kongres nije izglasao dodatna sredstva, pod hitno za Ukrajinu idu rakete za sustave Stinger i HIMARS, topničko streljivo kalibra 155 (unitarno i kasetno) te 105 mm, protuoklopni sustavi AT-4, streljivo za ručno naoružanje, eksplozivi te niz raznih rezervnih dijelova i pomoćne opreme. Sve je to prikupljeno temeljem izdvajanja iz robnih zaliha pojedinih tijela američke državne vlasti, temeljem odluke Predsjednika SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA), dok će konkretne poslane robe biti nadomještene novcem od spomenutih ušteda.
No, dok se to pripremalo, ukrajinski predsjednik Zelenski je 8. ožujka posjetio Tursku – koja kao članica NATO saveza ipak održava kontakte s Moskvom i Putinom, a onda to koristi za posredovanje u puštanju ratnih zarobljenika. Ujedno, ondje se govorilo i o nastavku vojno-industrijske suradnje dviju država, budući da turska gradi korvete za Ukrajinu. Zelenski je tom prilikom i posjetio korvetu „Hetman Ivan Mazepa“, prvu od dva ugovorena protupodmornička plovila turske klase Ada – koja je bila porinuta 2. listopada 2022. i kad uspije doći do Ukrajine trebala bi postati tamošnji novi zastavni brod flote.
Nakon toga je Zelenski telefonom opet razgovarao i s francuskim kolegom Emmanuelom Macronom – koji je tijekom prošlog tjedna uspio sad već po treći put odgoditi osobni posjet Ukrajini. Dok su se službeno navodili razni razlozi, navodno je zadnja odgoda došla nakon što su se Zelenski i njegov gost iz Grčke u Odesi našli pod ruskim raketnim napadom 6. ožujka – pa sada hrabri Francuz pokušava organizirati proširenje svoje posjete Ukrajini ne bi li njemu ondje društvo radili i neki drugi šefovi zapadnih država (i time valjda smanjili vjerojatnost da ruski agresori istodobno odluče demonstrativno napasti poprište takvog međudržavnog posjeta).
Kako bilo da bilo, sve takve prilike itekako su bitne za ratom ugroženu Ukrajinu, čije se primanje međunarodne pomoći u 2023. godini primjetno smanjilo u usporedbi s godinom ranije (2022. primljeno 102,2 milijarde USD, a 2023. samo 68,6 milijardi) – dok se vidljivo smanjilo i primanje vojne pomoći iz inozemstva od 48,5 milijardi USD u 2022. na oko 41,4 u protekloj 2023. godini. Naravno, kakvo će stanje biti u tekućoj 2024. godini tek treba vidjeti, iako brojne političke nesuglasice i aktivno rusko informacijsko/medijsko ratovanje jako rade da ti podaci ne budu bolji, koliko se god oko toga trsili pojedini NATO čelnici (posebno oni iz baltičkih država).