Kada je bila djevojčica, Iram Ramzan nerijetko bi se iz lokalne džamije u rodnom Manchesteru kući vraćala zbunjena onime što je naučila. Jedna joj se takva prilika osobito urezala u pamćenje - tijekom religijskog sata koji je redovito pohađala jedan od učitelja rekao joj je da je pjevač Nusrat Fateh Ali Khan posthumno pronađen s jezikom omotanim oko tijela, što je objasnio kao Božju kaznu zbog načina na koji je popularni pakistanski pjevač pjevao o Alahu. “Jako sam se uplašila jer cijela moja obitelj i svi moji prijatelji slušali su Khana, jednog od najpopularnijih sufijskih pjevača”, prisjeća se. Islamsko učenje koje tvrdi da je slušanje glazbe grijeh, a odlazak na koncerte haram - zabranjeno, kosilo se s običajima u njenom pakistansko-britanskom kućanstvu gdje se glazba doživljavala kao uobičajeni dio svakodnevice.
Epizoda iz djetinjstva Iram se vratila u sjećanje neki dan kada ju je iz jutarnjeg sna prenuo uporni zvuk zvonjave mobitela. Pošto se probudila, na zaslonu telefona ugledala je desetke poruka zabrinutih prijatelja koji su je pitali je li sve u redu. Tek će tada saznati da se nekoliko sati prije, u kasnim večernjim satima ponedjeljka u njenom rodnom Manchesteru dogodio stravičan teroristički napad koji je odnio 22 života. Među žrtvama su bila i djeca. “Teroristički napadi se događaju posvuda, ali prihvatiti da se događaju u mome gradu vrlo mi je teško. Istodobno me preplavljuju isprepleteni osjećaji ljutnje i tuge”, napisala je.
Tjedan dana nakon napada nalazimo se kako bismo razgovarale za Magazin, a ljutnja je i dalje osjećaj koji u njoj prevladava pa mi priznaje: “Ono što me osobito ljuti jest da mi je već sada jasno da će se dogoditi još jedan teroristički napad, u Engleskoj ili negdje drugdje, i opet ćemo voditi istu beskorisnu debatu koju će komentatori u medijima i političari još jednom reciklirati. Debatu o tome je li počinitelj vuk samotnjak ili psihički bolesnik, debatu o tome koliko je britanska vanjska politika kriva za terorizam, debatu o tome kako se napad mogao spriječiti. Nakon sveg ovog vremena još nismo smogli hrabrosti pokrenuti iskrenu i otvorenu konverzaciju o ulozi koju islamska ideologija ima pri stvaranju potencijalnih terorista”, govori.
Iram Ramzan
Proročanske riječi
Na žalost, Iramine riječi su se pokazale ne samo točnima nego i proročanskima. Koji dan nakon našeg razgovora, Ujedinjeno Kraljevstvo zadesio je još jedan teroristički napad, ovoga puta u Londonu. Iramina tvrdnja da će se ponovno voditi “ista, beskorisna debata pokazala se točnom, kao i njena upozorenja da vodstvo Britanije ne čini dovoljno kako bi detektirala problem i na vrijeme spriječila mrežu počinioca. I ovoga puta, oni nisu “vukovi samotnjaci” već ekstremistička mladež koja je bila ne samo poznata policiji i MI5 nego i široj britanskoj publici koja ih je imala prilike upoznati u dokumentarnom filmu TV mreže Channel 4 “Džihadist iz susjedstva”.
Do nedavno, stajališta poput Iraminog bila su prilično neubičajena, pogotovo za nekoga tko aktivno predstavlja zajednicu britanskih muslimana. No, posljednja serija napada – možda zbog njihove brutalnosti – napadači su u Londonu noževima nasrtali na goste barova i restorana, a možda i odabira žrtava – u Manchesteru njihova meta bila su djeca i tinejdžeri – predstavila je točku preokreta. “Dosta je dosta!”, rekla je Theresa May, ali ne samo ona.
Poput Iram, oglasio se i najprominentniji islamski odvjetnik u zemlji Nazir Afzal, koji je javno upozorio britansku vladu da surađuje sa islamskim skupinama koje im odmažu u njihovoj borbi protiv ekstremizma. Štoviše, Afzal, nekoć šef policije, rekao je da postoji čitava industrija koja se pretvara da surađuje u anti-terorističkoj kampanji Prevent, a ustvari dojavljuje lažne informacije i štiti terorističke skupine.
Moja sugovornica Iram također inzistira na tome da se dio problema nalazi u samoj vjeroispovjesti koja, ukoliko interpretirana doslovno ili pod vodstvom “karizmatičnih lidera”, kako naziva odgovorne za regrutaciju mladih u redove džihadista, postaje opasna. Iram Ramzan je manchesterska novinarka koja posljednjih godina uređuje portal Sedaa čiji je osnivač.
Sedaa je platforma koja okuplja Britance islamskog nasljedstva, bilo da su aktivni muslimani ili pak sekularisti i ateisti islamskog podrijetla. Sedaa objavljuje tekstove pisaca koji se usude iznijeti argumente, bojazni i razmišljanja na koja se rijetko nailazi u javnosti, ponajviše iz straha da ne uvrijede ili ne budu prozvani u negativnom kontekstu. Ramzan objašnjava: “Isuviše često se nudi slobodna platforma onima koji ekstremna stajališta prikazuju kao normativna islamska vjerovanja te inzistiraju na tome da bi ona trebala biti pošteđena kritike. To dolazi, namjerno ili nenamjerno, kao prijetnja liberalnim i demokratskim vrijednostima te ušutkavanju progresivnih i sekularnih stajališta islamskih zajednica koje se bore protiv fundamentalista, a ponavljano bivaju ušutkavani kao izdajice”.
Ništa konstruktivno
Posljednje dane Ramzan provodi u intenzivnim razgovorima sa svojim prijateljima islamske vjeroispovijesti. “Budimo iskreni, sve što se te večeri događalo na koncertu - glazba, mlade djevojke, instrumenti - islam sve to tumači kao haram”, rekao joj je jedan prijatelj. Iako je mjesto koje je targetirao “zli gubitnik” - kako ga naziva Iram koristeći Trumpov opis napadača, 22-godišnjeg Britanca libijskog podrijetla Salmana Ramadana Abedija - šokiralo svijet, za poznavatelje islama je razumljivo. “Kada su nakon napada na manchestersku arenu političari ponavljali da napad ne treba gledati kao čin islama, znam da su to činili iz dobrih namjera, kako bi spriječili eventualne netrpeljivosti i islamofobiju na ulicama Britanije.
No, budimo realni - ovo što se dogodilo dakako ima veze s islamom i osoba koja je počinila napad je musliman i pripada islamskoj mreži radikalnih stajališta. To ne znači da većina muslimana u Manchesteru nije prestravljena ovime što se događa. No, važno je napraviti pravi korak, a to je govoriti o stvarima iskreno i predstaviti ih onakvima kakve jesu”, govori Iram Ramzan. U nastojanju da ih se doživi liberalnima i politički korektnima, političari često griješe i ne čine ništa konstruktivno kako bi se borilo protiv stvaranja ekstremističkih skupina, govori Iram.
Što doista misle?
U strahu da se njihovo ime ne bi povezalo s islamofobijom boje se započeti iskrenu konverzaciju i uči u srž debate, smatra. “Kada vidim koga mediji odabiru kao predstavnike takozvanih umjerenih islamskih zajednica, prestravim se. Pouzdano znam da neki od njih javno podržavaju pakistanske zakone o bogohuljenju. Za druge, pak, znam da razumiju ili čak odobravaju napad koji se dogodio. Sunitski muslimani učeni su da je glazba zabranjena, a instrumenti su haram. Takva se stajališta ne smatraju ekstremnima, nego prilično mainstream”, govori. Ljute je i uvriježeni komentari, osobito popularni kod pristaša vođe britanske ljevice Jeremyja Corbyna, da je za terorističke napade kriva vanjska politika Britanije.
“To je vrlo površna tvrdnja. Kakve veze imaju tinejdžeri na pop-koncertu s britanskom vanjskom politikom? Da se zaista radi o politici, oni bi poduzimali poteze borbe protiv režima. Ono protiv čega se oni bore jest ustvari sve što nije u skladu s njihovom ideologijom. Da je uzrok njihove ljutnje doista smrt nedužnih muslimana, zašto se onda ne bune protiv ubojstava ISIS-a i al-Qa’ide? Da ih je zaista briga iza islamske živote, borili bi se protiv organizacija koje muče, izgladnjuju i ubijaju muslimane u Afganistanu, Siriji, Iraku i Saudijskoj Arabiji”, govori.
Prošle godine Britance je nemalo iznenadilo istraživanje agencije ICM praćeno dokumentarcem TV mreže Channel 4 koje je pokušalo odgovoriti na pitanje “Što britanski muslimani doista misle?” Ovo su samo neki od rezultata istraživanja: 52% ispitanih izjasnilo se da homoseksualnost ne bi trebala biti legalna u Britaniji, 31% traži da se ozakoni brak s više žena, 78% smatra da mediji nemaju prava objavljivati crteže proroka Muhameda, 25% razumije zašto neke britanske djevojčice odlaze na Istok kako bi se udale za džihadiste. Čak četvrtina ispitanih voljela bi da se u Ujedinjenom Kraljevstvu uvede šerijatski zakon, a 38% smatra da su Židovi premoćni u Britaniji. Po pitanju terorizma, 4% ispitanih suosjeća s bombašima samoubojicama, a manje od polovice ispitanih smatra da bi muslimani trebali učiniti više kako bi se suzbili uzroci ekstremizma u islamskoj zajednici. Ne čudi zaključak reportera Channel 4 Trevora Philipsa da su muslimani u Britaniji “nacija unutar nacije”; rezultati su šokirali javnost jer se pokazalo da su britanski imigranti manje integrirani nego što se godinama vjerovalo.
Ne i Iram, koja je dobro upoznata s oprečnim mišljenjima islamske zajednice u svom rodnom Manchesteru. “Anketa nam nije otkrila ništa novo. Činjenica je da su muslimani daleko konzervativniji od ostatka nacije. Nakon što je objavljena, umjesto da smo se suočili s njenim rezultatima, mi smo umanjili njihovo značenje. Mi Britanci ne volimo kada se naše prljavo rublje iznosi u javnost”, govori. Za Iram su navedeni rezultati bili očekivani jer su dio njene svakodnevice. “Ja osobno imam sreće što sam izložena različitim skupinama ljudi, tako da su moja stajališta balansirana”, govori. Današnje generacije daleko su izoliranije od generacije njenih roditelja, pa mnogi od njih žive u skupinama izdvojenima od ostatka britanske populacije. U slučaju islamskih imigranata u Ujedinjenom Kraljevstvu dogodio se, naime, paradoks; kada su Iramini djedovi i bake stigli iz Pakistana u Britaniju svakodnevno su se susretali s rasizmom, predrasudama i islamofobijom.
No, bili su prezauzeti osiguravanjem egzistencije i usvajanjem britanskog načina života da bi se na to obazirali. Njihova djeca i unuci imaju daleko bolje uvijete - Iram tvrdi da su islamofobija i bilo kakav oblik diskriminacije u Britaniji neznatni. No, pokazalo se da su tolerancija i bolji uvjeti života u nekim slučajevima imali katastrofalan učinak. “Salman Abedi rođen je i odrastao ovdje, dana su mu sva prava i privilegiji koje imaju svi britanski građani. Njegovoj obitelji ponuđeno je sklonište u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon što su pobjegli od Gadafijeva režima u Libiji. I ovo je način na koji je uzvratio Britaniji?” u Sunday Timesu pita se moja sugovornica.
Mnogo je načina kako mladi poput Salmana upadnu u ralje ekstremizma i teško je pronaći univerzalni uzrok. No, Iram smatra da veliki problem predstavlja nedostatak otvorene rasprave o kontekstu onoga što je napisano u Kuranu, a što se uz kampanju ekstremističkih lidera zloupotrebljava. “Treba otvoreno govoriti o onome što piše i na koji je način primjenjivo na moderno doba. Svaka inicijativa da se to učini danas se trenutno odbacuje kao islamofobija. Vrijeme je da tome stanemo na kraj jer očito je da unutar naše islamske zajednice u Britaniji postoji velik problem”, zaključuje.