Za 500 godina Japan bi mogao biti samo nacija Satoa! To je čudna prognoza profesora koji kaže da će, osim ako se bračna pravila ne promijene, do 2531. svi imati isto prezime.
Japanski dnevni list Mainichi Shimbun prenio je istraživanje koje je vodio profesor Hiroshi Yoshida sa Sveučilišta Tohoku. Ono pokazuje da će, ako Japan bude inzistirao da parovi imaju jedno prezime ‘‘Sato-san‘‘, ono biti jedino koje će ostati na snazi.
Zamislite da svi sve cijelo vrijeme zovu "Sato-san". Zvuči kao zaplet iz futurističkog romana, ali je zapravo ozbiljna kampanja za ažuriranje starih zakona iz 1880-ih.
Yoshidine projekcije, iako temeljene na pretpostavkama, imaju za cilj ukazati na potencijalni utjecaj sadašnjeg sustava na japansko društvo. On duhovito sugerira da bi nacija Satoa mogla dovesti do toga da se ljudima obraća brojevima.
Sato je već na vrhu popisa najčešćih japanskih prezimena. Čak 1,5 posto ukupne populacije preziva se Sato, što je 1.842.000 nositelja diljem zemlje. Prezime Suzuki je na drugom mjestu. Prema trenutnom zakonu koji nalaže da japanski parovi moraju imati jedno prezime, Satoova prevalencija porasla je 1,0083 puta u samo jednoj godini, od 2022. do 2023. godine.
Dok su neki istraživanje pogrešno shvatili kao prvotravanjsku šalu, Yoshida naglašava njezinu ozbiljnu namjeru. Svijet u kojem svi imaju isto prezime, tvrdi on, ne bi samo bio nezgodan nego bi "potkopao dostojanstvo pojedinca i kulturno nasljeđe".
Prema Yoshidinim izračunima, ako zakon o prezimenima ostane nepromijenjen, prevalencija imena Sato će naglo porasti, obuhvaćajući cjelokupnu populaciju do 2531.
Japanski parovi nakon vjenčanja biraju prezime, ali u 95 posto slučajeva je žena ta koja ga promijeni.
Trenutačni bračni sustav nosi nasljeđe od više od jednog stoljeća, a proizlazi iz uvođenja jedinstvenog obiteljskog prezimena u razdoblju Meiji. Početak građanskog zakonika 1898. označio je ključni trenutak, uvodeći Japan u novu eru civilizacije nakon godina izolacije. Ipak, prema suvremenim standardima, sustav braka ostao je nejednak. Muž se smatrao glavom kućanstva, a prezime se prenosilo na ženu i obitelj. Ovo je pravilo zacementirano 1947. godine, nakon Drugog svjetskog rata, kada je dijeljenje prezimena postalo obavezan uvjet za sklapanje braka. Tradicija opstaje i danas, sadržana u važećem Građanskom zakoniku i Zakonu o registraciji obitelji.
Zagovornici reforme zakona o prezimenima to vide kao priliku za očuvanje različitih obiteljskih i regionalnih identiteta. Protivnici promjena, međutim, tvrde da bi izmjena zakona narušila jedinstvo obitelji i zbunila djecu.