Kineska online trgovina Temu već je neko vrijeme hit među potrošačima na mnogim zapadnim tržištima, uključivši hrvatsko, ali poslovni analitičari fascinantne razmjere njegovog uspjeha smatraju misterijom. Mnogim hrvatskim korisnicima mjesecima je jasno da je Temu jeftinija verzija Amazona koja omogućuje bržu, jeftiniju i ugodniju kupovinu u odnosu na većinu e-trgovina, ali je nepoznato čak i to koliko imaju aktivnih korisnika. Izgleda da niske cijene postižu tako što uspijevaju isporučivati robu direktno iz kineskih tvornica te, za razliku od drugih, ne troše ogromne novce na logističke centre odnosno ogromna high tech skladišta za redistribuciju, ali nikom nije jasno kako točno u tome uspijevaju. Koriste klasično digitalno oglašavanje kako bi privukli kupce, a prepuštaju algoritmima i umjetnoj inteligenciji da predviđa želje potrošača; prerasli su kineskog diva Alibabu - i prema maloprodajnom rezultatu i prema tržišnoj kapitalizaciji (162. mlrd. dolara), pri čemu eksperti koji prate vrijednost njihovih dionica ne znaju reći na čemu se točno bazira vrijednost dionice.
Posebno su dramatične razlike između poslovnih parametara majčinske kompanije Temua - kineske ‘agrokulturne‘ grupacije Pindouduo (PDD) – i njihove konkurencije. Iako očigledno realizira ogromne volumene u prodaji, PDD ima praktično neprimjetne troškove istraživanja i razvoja čak i u odnosu na puno manje konkurentne, dok je vrijednost njihove fizičke imovine svedena na zbunjujuće niskih 150 milijuna dolara. Ono što je očigledno jest da su financijska izvješća kompanije blago rečeno nedorečena i nejasna.
Financial Times čak u specijalnom izvještaju sugerira investitorima da je u ovom trenutku pitanje može li Temu završiti kao neke druge hit kompanije s ogromnim prometima, poput Luckin Coffea, koji je dosegao kapitalizaciju od 22 milijarde pa nestao. No, ranijih povijesnih primjera ovako velikih i upečatljivih primjera istodobno impresivnog i netransparentnog brzorastućeg biznisa nema. To što radi Temu - kojom brzinom raste i jača – nova je stranica korporativne povijesti, ili pak biznis koji u svojim ormarima skriva neki oblik tempirane bombe za investitore.
Kako je, recimo, moguće da je uz sav volumen isporuka Temu prošlu godinu završio s 12.992 zaposlena, što je daleko manje nego Alibaba, i neusporedivo s Amazonom koji ima vojsku od 1,5 milijuna zaposlenika? Kako je moguće da div e-commercea Alibaba troši na fizičku imovinu i opremu 5 milijardi dolara godišnje, a PDD ne posjeduje niti 150 milijuna dolara vrijednu imovinu? Oni nisu javno objavili niti jedan veliki ugovor u zakupu skladišta u 2021., a iste godine su u Kini odradili ekspanziju online prodaje namirnica na 300 velikih kineskih destinacija. Kako?
Je li dovoljan odgovor da osnivač Temua, bivši inženjer Googlea Colin Huang, opisao svoj poslovni pothvat kao kombinaciju Costco-a i Disneya? Poznato je da uz pomoć algoritama odnosno umjetne inteligencije uspješno kombiniraju sustav mikroplaćanja sa složenom shemom popusta/kupona, sve u okružju društvenih mreža, i s posebnim fokusom na mobilnu telefoniju, ali to čine i svi ostali veliki u e-commerceu. Mnogi korisnici reći će da su u toj sferi vrlo uvjerljivi.
U međuvremenu je Huang napusti PDD i počeo pričati da bi želio postati barem asistent nekom znanstveniku u sferi nutricionizma. U 2020.-2021., tj neposredno prije odlaska osnivača, PDD je izvijestio o ukupnoj prodaji od 2 milijarde dolara, ali pri tome u bilanci nije prijavio baš nikakve zalihe, niti trošak dobave prodane robe. Istodobno, Huanga su zamijenili njegovi dugogodišnji suradnici Chen i Jaizhen Zhao, koji osobno kontroliraju kompaniju za mikroplaćanja Temua. Kupili su ju zajmom PDD od 100 milijuna dolara. Do 2021. bilježili su ogromne gubitke, a nakon 380 milijuna dolara dobiti uspjeli su na tržištu kapitala kroz dug ili prodaju dionica prikupiti 11,6 milijardi dolara. Nakon prikupljanja kapitala profite su najavili utrošiti na "agrokulturne inicijative" i niz drugih, neuobičajenih aktivnosti za jednog diva u e-trgovini: "za olakšavanje napretka agritech-a, promicanje digitalne uključenosti i pružanje agritech talentima i radnicima veće motivacije i osjećaja postignuća."
Najveći misterij jest naravno koliki je zapravo volumen prodaje Temua. Metrika koju koriste e-commerce biznisi za usporedbe jest bruto vrijednost prodane robe (gross merchendase value – GMV). Ebay je lani prijavio GMV-a od 73 milijardi dolara, dok se PPD pohvalio s 383 milijarde. Čak tvrde da su samo na transakcijama i marketingu zaradili 14,7 milijardi, ali nejasno je kako. Pojedini analitičari nude pak procjene GMV-a PDD-a dižu prema 500, pa čak i 700 milijardi dolara (podatak Bloomberga). Najviše procjene već ga izjednačuju s Amazonom, a nejasno je ima li to veze s istinom ili nema. Isto tako, procjene bazirane na transakcijskim naknadama govore da je sustav PDD-a dvostruko veći nego onaj Alibabe te otprilike jedna veličini ukupnog outputa talijanske ekonomije od 2,2 bilijuna dolara.
Jeda od misterija jest da konkurencija Temua izvan Kine, primjerice u Sjedinjenim Državama, tvrdi da ne osjećaju njihov pritisak.
I pored netransparentnosti poslovanja, tvrdi FT, 53 od 56 analitičara Wall Streeta preporuča kupovinu njihovih dionica.
Kompanija nema financijskog direktora, a menadžeri ne koriste vlastita imena nego dogovorene nadimke.
Jedan od misterija Temua je kako izbjegavaju probleme s obzirom da nude niz jeftinih proizvoda vrlo nalik puno skupljim originalima. Investitori se, očigledno, ne zamaraju previše tim prozaičnim pitanjem.