Hoće li Donald Trump povući SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma? Ovo pitanje poput sjene pratilo je američkog predsjednika tijekom njegove prve međunarodne turneje na kojoj su ga državnici s kojima se susretao poticali da ne okrene leđa jednom od najvažnijih međunarodnih sporazuma današnjice. U Vatikanu ga je tako nagovarao Papin državni tajnik Pietro Parolin, a lobiranje se nastavilo u Bruxellesu tijekom NATO-ova summita kada je Trumpa snažno uvjeravao francuski predsjednik Emmanuel Macron.
- Predsjednik je naznačio da još uvijek razmišlja o tome jer nije donio konačnu odluku - izjavio je novinarima nakon Trumpova posjeta Vatikanu američki državni tajnik Rex Tillerson.
Nema sumnje da će se pritisak na Trumpa nastaviti i tijekom dvodnevnog summita skupine G7 najrazvijenijih zemalja svijeta koji je jučer počeo u Taormini na Siciliji. Proteklih dana diplomati članica G7 neumorno su radili na zajedničkoj deklaraciji koju će svjetski lideri odaslati nakon summita. Razgovori bi se mogli produžiti i kasno večeras kako bi pregovarači premostili razlike između SAD-a i ostalih članica oko problematike klimatskih promjena (i trgovinskih pitanja). Ipak, prema najavama Bijele kuće, Trump će konačnu odluku o Pariškom klimatskom sporazumu priopćiti nakon povratka u Ameriku.
Prag tolerancije
Tijekom predsjedničke kampanje Donald Trump u više je navrata najavio da će povući SAD iz Klimatskog sporazuma koji je u Parizu u prosincu 2015. potpisalo gotovo 200 zemalja. Svjetski lideri, među kojima i tadašnji američki predsjednik Barack Obama, dogovorili su se da će poduzeti mjere kako bi se razina porasta globalne temperature do kraja 21. stoljeća zadržala ispod dva Celzijeva stupnja, što se smatra “pragom tolerancije” na koji bi se čovječanstvo do kraja stoljeća moglo prilagoditi. I dok se Trump u kampanji razmetao izjavama kako je globalno zagrijavanje “kineska podvala s ciljem da se naškodi američkoj industriji”, Kongres je ratificirao Pariški klimatski sporazum. Upravo je taj događaj, zajedno s kineskom ratifikacijom, omogućio da Sporazum stupi na snagu 4. studenoga 2016. godine, dakle samo nekoliko dana prije američkih predsjedničkih izbora. Te su dvije velesile najveći svjetski zagađivači: Kina je odgovorna za 20 posto emisije, a SAD za 17,9 posto doprinosa globalnoj emisiji stakleničkih plinova. Prema Pariškom sporazumu, SAD se obavezao smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 26 do 28 posto do 2025. godine u odnosu na razine iz 2005. godine.
Alternativni fakti
Kada je u siječnju ove godine inauguriran za američkog predsjednika, Trump je nastavio razmetati se “alternativnim činjenicama” oko globalnog zagrijavanja, što je potaklo globalni Marš za znanost 22. travnja na Dan planeta Zemlje. I Trumpova kadrovska politika demonstrirala je da želi povući SAD iz Pariškog sporazuma, što je najočitije pokazalo imenovanje Scotta Pruitta na čelo američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA). Scott Pruitt (48) ne samo da je poricatelj klimatskih promjena nego je i veći dio svoje karijere u svojstvu ministra pravosuđa savezne države Oklahoma proveo u borbi protiv EPA-e te njezinih pravila za čisti zrak i vodu. Krajem ožujka Trump je potpisao uredbu kojom odbacuje ključnu mjeru plana “Clean Power” svoga prethodnika Baracka Obame koja termoelektranama nalaže smanjenje emisija ugljičnog dioksida. Prema tome planu bilo je predviđeno da termoelektrane smanje emisije za 32 posto do 2030. u odnosu na 2005. godinu. Stoga se očekivalo da će najkasnije do početka svibnja Trump objaviti kako Pariški klimatski sporazum smatra ništavnim. No, to se nije dogodilo.
Analitičari smatraju da su Trumpove izjave oko klimatskih promjena u predsjedničkoj kampanji bile odjek zahtjeva mnogih republikanaca u Kongresu. No, ti su glasovi utihnuli kad su se republikanci našli u poziciji da stvarno moraju povući SAD iz Sporazuma. To se najbolje vidi iz pisma koje su republikanski senatori prije nekoliko dana poslali Trumpu sa zahtjevom da se povuče iz Sporazuma: taj su zahtjev potpisala samo 22 senatora, što je manje od polovice republikanskih senatora u Kongresu.
Nema konsenzusa
S druge strane, ni Trumpovi najbliži sugovornici nisu jedinstveni. Dok je Scott Pruit snažno za izlazak, ministar energetike Rick Perry za ponovno pregovaranje, državni tajnik Rex Tillerson je za ostanak SAD-a u Sporazumu. Tillerson, bivši čelnik naftnog diva ExxonMobila, opravdano strahuje da bi povlačenjem iz Sporazuma Amerika mogla pretrpjeti veliku štetu jer bi poziciju lidera na tržištu energetskih inovacija prepustila Kini i EU. S druge strane, prema pravno obvezujućoj proceduri, SAD može napustiti Sporazum tek za tri godine. Zanimljivo je da su Trumpova kći Ivanka i zet Jared Kushner snažni zagovornici poštivanja pariških ciljeva te strahuju da bi povlačenje iz Sporazuma izazvalo neželjene i nepredvidive posljedice.
U prilog tome da Bijela kuća oklijeva oko donošenja odluke o Pariškom klimatskom sporazumu, govori i izjava jednog od političkih kreatora tog važnog dokumenta, bivšeg predsjednika Baracka Obame.
- S obzirom na trenutnu raspravu koja se vodi u Washingtonu, moguće je da će se politika zaštite okoliša usporiti, ali ja sam uvjeren da će SAD nastaviti ići u pravom smjeru - izjavio je nedavno Obama.
Dr. Davor Škrlec, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu iz redova Zelenih, smatra da u konačnici Trump neće izaći iz Pariškog sporazuma, već ga ponajprije zanima redefiniranje američkih financijskih obveza.
Novac za zid
- Smatram da se SAD obvezao na uplaćivanje tri milijarde dolara za implementaciju sporazuma, a za vrijeme Obamine administracije uplaćena je trećina tog iznosa. Trump bi vrlo rado preostalih dvije milijarde dolara uložio u gradnju zida prema Meksiku, a svojom politikom posredno čini štetu američkom gospodarstvu. Time SAD čini uslugu Europskoj uniji i Kini koji postaju stabilniji partneri i predvodnici u borbi protiv klimatskih promjena. Pitanje je jedino žele li i mogu li oni nadoknaditi financijski manjak koji bi nastao privremenom obustavom financiranja iz SAD-a. Vjerujem kako američke institucije maksimiziraju napore da bi umanjile štetu koju Trumpove odluke ili najave odluka mogu nanijeti američkom gospodarstvu i ispunjavanju međunarodnih obveza - ustvrdio je Škrlec nedavno za naš prilog Svijet.