Hrvatski su intelektualci gotovo unisoni: Katalonija će nakon nedjeljnih događaja svakako dobiti novi status, možda čak i neovisnost, samo što je riječ o procesu koji će potrajati određeno vrijeme.
Niz je mogućih scenarija, a jedan od njih je i pad španjolske vlade, novi izbori pa onda i novi dogovor koji bi mogao voditi do promjene Ustava. Jer, teško je očekivati da će Baski sve to mirno promatrati, u svakom će slučaju barem formalno podržavati Katalonce.
Španjolska svakako ulazi u novu fazu, drugu postfrancovsku, a kakva će iz nje izaći ovisi o sadašnjim političkim liderima i njihovu shvaćanju vlastite odgovornosti.
Tvrtko Jakovina, povjesničar
I dalje ne znamo koliko ih je protiv neovisnosti
- Referendum nije održan u legalnim uvjetima, ali zbog reakcija Madrida i jedna i druga strana, barem u ovom trenutku, neće odustati od svojih pozicija. Katalonska vlada nastavit će s postupkom proglašenja neovisnosti, dobivši dodatni adut u madridskoj policijskoj represiji. Nakon ovoga što se dogodilo u nedjelju teško je očekivati drugačije ponašanje. Proces osamostaljenja je nepovratan, ali pitanje je koliko će trajati. Ovdje je problem u tome što je većina ljudi htjela referendumsko izjašnjavanje, a ne znamo koliko ih stvarno hoće neovisnost. Ne mislim da može doći do veće eskalacije sukoba, pogotovo kad se rade usporedbe s građanskim ratom, ali ako Madrid, recimo, uhiti čelne ljude Katalonije, radikalizacija se ne može isključiti.
Iako je proces demokratizacije Španjolske počeo tek nakon smrti Franca, tamo sada ne vlada režim koji treba nasilno srušiti jer je nedemokratski, retrogradan ili ugnjetavački prema različitim nacionalnim ili vjerskim zajednicama. Između Hrvatske i Katalonije postoje ipak različite povijesne i političke okolnosti, a kontekst je potpuno drugačiji. Hrvatska je bila, možemo reći, egzistencijalno i teritorijalno ugrožena, što Katalonija ipak nije.
----------------------------
Vjeran Pavlaković, povjesničar i autor knjige o Španjolskom građanskom ratu
Početak rastakanja sadašnje Španjolske
- Obje su strane zauzele tvrde i nepokolebljive stavove koji u ovome trenutku ne pridonose rješenju problema. Nema dijaloga, a Madrid je svojim ponašanjem gurnuo Kataloniju prema maksimalističkim zahtjevima, iako tamo nije stvar takva da bi referendum, da se odvijao po demokratskoj proceduri, pokazao neospornu želju za neovisnošću. Katalonci su tražili nove odnose s Madridom i veliku autonomiju, ali sada mislim da je ovo početak rastakanja Španjolske kakvu znamo. Za referendum se znalo 18 mjeseci, a premijer Rajoy za to vrijeme ništa pametnije nije smislio nego poslati policiju. Sada je dijalog kompromitiran.
Između Katalonije i Hrvatske ima dosta sličnosti, ali zaustavio bih se na razlikama. Naime, katalonski i hrvatski nacionalizam, kao pokretačka snaga želje za neovisnošću, različit je. Katalonski nacionalizam je prevladavajuće ljevičarski i liberalniji. U Hrvatskoj je takav u manjini. U Kataloniji se on gradio i formiran je u suprotstavljanju frankizmu, dakle desnom radikalnom konzervativizmu, i ima tradiciju u republikanskom otporu iz vremena građanskog rata. Katalonci su preuzeli narativ od republikanaca, a Madrid se, iako je i on bio ljevičarski grad, više povezuje s Francom.
----------------------------
Ivica Maštruko, publicist i bivši hrvatski veleposlanik u Vatikanu, Sloveniji i Grčkoj
Ne samo neovisnost, nego i republiku
- Katalonski referendum je i politička revolucija. Oni ne traže samo neovisnost, nego i republiku. Madrid će osporavati legitimitet referenduma, ali sumnjam da će zaustaviti formalne postupke za proglašenje neovisnosti. Barcelona će ih možda usporiti, sada kad imaju odluku u ruci koja im daje vjetar u leđa, ali sada se puno toga zakonski mora uskladiti i promijeniti. Pretpostavljam da će proces, koji je neumitan, trajati godinama. Naime, osim pravnih zavrzlama unutar Španjolske koja im ne omogućava izdvajanje, tu je i problem međunarodnog priznanja. Teško da će ih netko iz EU priznati, što im stvar velik problem u realizaciji njihova nauma. Sad je stvar u diplomatskom umijeću Katalonije da dobije međunarodnu podršku koja je u ovome trenutku gotovo nikakva. Kompromis je nužan. Madrid mora dati dodatne ustupke, a Katalonija će ih morati razmotriti, iako je sada ograničena za pregovore jer su izglasali najveći stupanj samostalnosti. Nakon sljedećih izbora postavit će se pitanje promjene Ustava koje će biti ključno za daljnju sudbinu katalonske autonomije ili državne samostalnosti. Iako Hrvatska i Katalonija imaju sličnosti, ova situacija mene više podsjeća na paralelu s Kosovom, nego s Hrvatskom i Slovenijom.
----------------------------
Anton Šuljić, teolog i publicist Kršćanske sadašnjosti
Narod i njegova svijest su iznad Ustava
- Krvavi događaji povezani s provedbom referenduma o neovisnosti Katalonije nedvojbeno podsjećaju na ono što se 90-ih događalo u tadašnjoj Jugoslaviji, odnosno što se poslije pretvorilo u rat za nezavisnost Hrvatske. Time su moje (i naše?!?) simpatije na strani katalonskog naroda. Koliko mi je poznato, katalonska autonomija je prema Ustavu zagarantirana, ali ipak oktroirana. No, narod, njegova svijest i njegova povijest, njegova kultura, jezik i politički zahtjevi više su od Ustava koji se ionako piše za potrebe majorizirajućih vlasti. Teško je predvidjeti što će se stvarno događati, no jasno je da se sve višenacionalne države teško nose sa separatističkim tendencijama te da se uglavnom prijeti silom. Sada je sila upotrijebljena, ali malo je vjerojatno da će ona išta riješiti, a kamoli zaustaviti težnju naroda Katalonije da ima neovisnu državu. Englezi su, kad je bilo u pitanju odcjepljenje Škotske, djelovali razumnije i, za vlastitu korist, lukavije. Smatram da će narod Katalonije sada s mnogo više žara željeti samostalnost jer nasilje samo potkrepljuje one koji ga trpe da budu još uporniji i odaniji svome cilju. A to onda znači da će, prije ili poslije, Katalonci dobiti svoju državu koja će s vremenom postati međunarodni subjekt. Povijest joj ide u prilog jer niti je Katalonija oduvijek bila španjolska, niti su višenacionalne države za sve vijeke.
----------------------------
Neven Budak, povjesničar
Ne bih isključio ni pojavu novog terorizma
- Ovo što se dogodilo u Kataloniji nezaustavljiv je proces. Što prije vlasti u Madridu to shvate, to bolje za Španjolsku, ali i Europu, iako pritom ne mislim da nužno mora doći do osamostaljenja Katalonije. Hoće li stvar ići ka radikalizmu, ovisi, naravno, o ponašanju obiju strana, ali ne bih isključio, iako ne želim biti zloguki prorok, i pojavu nekog novog terorizma, što bi sve radikaliziralo, ali i kompromitiralo. Zapadnoeuropske nacije su prije 200 godina počele proces stvaranja nacionalnih država. On još traje i neće prestati. Teško će biti Madridu naći argumente zašto Katalonci ne bi mogli imati svoju državu. Ima li neki zakon ili Ustav veći legitimitet od želje nacije da se osamostali? Može li se ta želja zakonski onemogućiti? Sada se govori o potrebi dijaloga. On je već trebao početi. Nisam siguran da bi zagovornici samostalnosti dobro prošli na legitimnom referendumu kakav je bio u Škotskoj. Moguće bi rezultat bio isti jer bi mnogi Katalonci postavili pitanje: “Neovisnost, O.K, ali što će biti sutra?” No, sada su svi, i Barcelona i Madrid, zauzeli krajnje pozicije, a Katalonci koji su bili za veliku autonomiju unutar Španjolske sada su u nebranom grožđu u ovako radikaliziranoj situaciji. Hrvatska i Katalonija imale su različite političke i povijesne kontekste, iako je i u jednom i u drugom slučaju historiografija bitna za oblikovanje identiteta, da sada ne ulazimo u činjenicu agresivne politike Slobodana Miloševića, a osim iste želje za neovisnošću, mi smo ipak imali ustavna rješenja koja su nam to i omogućavala. Ustav iz 1974. dopuštao je izdvajanje i republike definirao kao države.
----------------------------
Mirko Bilandžić, stručnjak za sigurnost i pitanja terorizma
Funkcionalnost EU može postati upitna
- Funkcionalnost španjolske države je dovedena u pitanje. Španjolska će sada biti okrenuta sebi i svojim unutarnjim problemima, što će dovesti do destabilizacije. Osim toga, može se odraziti na funkcionalnost EU koja je ionako u krizi. Španjolska je važan ekonomski i politički dio Bruxellesa, a sada je dovedena, možda i dugoročno, u poziciju bolesnika. Naime, i jedna i druga strana su zauzele pozicije s kojih bi svako odstupanje, za njihove simpatizere, moglo biti protumačeno kao poraz ili ustupak “neprijatelju”. Obje su se strane dovele u tu situaciju. Ne bih isključio ni mogućnost pojave terorizma kao najradikalnijeg oblika borbe, a Španjolska ima tu tradiciju (prisjetimo se ETA-e), a ima i tradiciju sukoba i nasilja - sjetimo se građanskog rata. Ne mislim da je to sada moguće, ali ta se tradicija ne može isključiti. To se može dogoditi ako se državna represija nastavi. Formalnopravno Katalonci prema Ustavu nisu imali pravo na ovakav referendum jer ga Ustav dopušta samo na cijelom teritoriju Španjolske, ali tu je i pitanje prava naroda na samoopredjeljenje. To je i suštinska razlika između pozicije Hrvatske i Katalonije.
----------------------------
Vjeran Zuppa, književni teoretičar
Rješenje je u dijalogu, ali jesu li spremni?
- Kako god gledali na referendum u Kataloniji i reakciju središnje vlasti iz Madrida, ne mogu reći da sam optimist, ovo ne može donijeti ništa dobro. Teško je reći u kojem će pravcu ići stvari, s obzirom na to da su i unionisti i suverenisti zauzeli krajnje pozicije. Rješenje svako jest u dijalogu, ali koliko su sad obje strane spremne za to. No, mnogi ljudi, pa i oni koji su neodlučni ili žele razmišljati racionalno - što bi neovisnost donijela, a što njome gube - dovedeni su u situaciju da će se sada morati opredijeliti za jednu ili drugu stranu. Pretpostavljam da ovo nije kratkotrajan problem i proces (konačno, on traje već 100 godina), nego da će još dugo opterećivati Španjolsku i Europu. Problem je što je ovo svojevrsni začarani krug - Europi ipak ne odgovaraju secesije, pogotovo u tzv. ključnim zemljama Unije.
No, mora se naći rješenje za Kataloniju koja, pogotovo nakon ovoga što se dogodilo, sada neće odustati samo zato što španjolski Ustav ne dopušta odvajanje, a pogotovo ne zato što Madrid zvecka oružjem.