Ova je Amerikanka kao taokinja u Afganistanu rodila dvoje djece. Zašto je obitelj još tamo?, pita se u naslovu članka Vox, navodeći kako su Caitlan Coleman i njezin suprug, Kanađanin Joshua Boyle, mogli već biti oslobođeni da su američke vlasti platile, kad su imale priliku, 150.000 dolara.
I Coleman i Boyle i dalje se nalaze u rukama mreže Hakani, povezane s afganistanskim talibanima. Dva anonimna izvora direktno uključena u slučaj otkrila su kako su dva puta bili blizu postizanja dogovora. Talibani su navodno od pregovarača američke vojske tražili 150.000 dolara za oslobađanje obitelji, no FBI, koji se bavi otmicama američkih državljana u inozemstvu, nije išao za tim kad su mu proslijeđeni detalji. U drugom je slučaju oslobađanje propalo zbog birokratskih nesuglasica unutar američkih vlasti.
FBI nije komentirao te navode.
Boyle (33) i Coleman (31) nalaze se u zatočeništvu od listopada 2012. godine. Oteti su kod Kabula, a u međuvremenu su dobili dva sina. Javnost je djecu prvi put vidjela u posljednjem videu koji su tamničari objavili 3. prosinca.
"Čekamo od 2012. da netko shvati naše probleme, kafkijansku noćnu moru u kojoj smo se našli. Moja su djeca vidjela kako su im okaljali majku. Molimo vlade da postignu neki dogovor kako bismo bili slobodni", poručila je Coleman.
Ona i Boyle, kao Star Wars zaljubljenici, upoznali su se na internetu. Vjerovali su u avanturu i suštinsku dobrotu ljudi. Putovali su po Latinskoj Americi i 2011. se vjenčali u Gvatemali. Nešto kasnije Coleman je saznala da je trudna, no prije nego što postanu roditelji isplanirali su još jednu pustolovinu - u ljeto 2012. krenuli su u Rusiju, Kazahstan, Tadžikistan i Kirgistan. Na jesen su došli u Afganistan, iako su roditeljima obećali da će se kloniti te zemlje.
Naivna žena
Coleman je, tvrde njezini prijatelji, dobra, velikodušna, ali i naivna osoba koja u svima vidi samo dobro. Neki tu njezinu osobinu smatraju razlogom što se našla u toj situaciji. Drugi, prvenstveno u američkoj vojsci, smatraju njezin odlazak u Afganistan, u drugom stanju, potpunom ludošću.
Plan im je bio vratiti se do prosinca u SAD. To se nije dogodilo - njihovi roditelji zadnji su ih put čuli u listopadu 2012. godine. Boyle je poslao e-mail iz, kako je naveo, "nesigurnog" dijela Afganistana.
Prvi su se put 2013. pojavili u propagandnim videima u kojima mole Washington da im pomogne, a zatim ponovno 2016. kada su, u prvom videu, molili SAD i Kanadu da spriječe afganistansku vladu da pogubi talibanske zatvorenike (ključno, Anasa Hakanija, sina osnivača mreže Hakani).
Stav američke vlasti je idući: SAD radi sve kako bi vratio vojnike. No, s civilima je malo kompliciranije. Službeno, kao i Kanada i Velika Britanija, ne pregovara s teroristima i otmičarima, vodeći se logikom da će to povećati broj otmica, no zna zažmiriti, pa čak i pomoći obiteljima da plate otkupninu. Rješavanje otmica je postao i biznis. Kompanije koje posluju na opasnim područjima plaćaju osiguranje kojim zatim pokrivaju troškove tvrtki koje se bave vraćanjem talaca.
Ovisi i o tome s kim bi se trebalo pregovarati. U slučaju tzv. IS-a, koji napada Zapad, ne priznaje granice i ubija taoce, američke su vlasti obiteljima čak prijetile kaznenim progonom ako pokušaju pregovarati ili ih isplatiti. Mreža Hakani i talibani imaju "više kredita" - ne ubijaju taoce, djeluju više kao kriminalna organizacija i bore se za ciljeve u svojoj zemlji.
No, slučaj Caitlan Coleman i njezine obitelji upozorio je na činjenicu koliko su različiti dijelovi američkih vlasti podijeljeni u pristupu tom pitanju - FBI i State Department s jedne strane, a pravosuđe i Bijela kuća s druge.
Cjenkanje
Osim što je FBI odbio priliku za 150.000 dolara, prepucavali su se i oko toga koliko bi točno i koga sve trebalo zamijeniti za talibanske zatvorenike: "5 za 1" (pet talibanskih zatvorenika za kontroverznoga Bowea Bergdahla) ili "1 za 7" (tzv. afganistanski Escobar, Hadži Bašir Nuerzai, za sedam američkih i kanadskih talaca, uključujući i Coleman i njezinu obitelj). Na kraju je oslobođen samo Bergdahl.
"Mogli smo ih sve izbaviti. Caitlan i njezina djeca su već trebali biti doma", rekli su sugovornici Voxu.
Ukinuo praksu
Barack Obama je, doduše, u jednom trenutku odlučio promijeniti stvari. Suočen s patnjom obitelji IS-ovih talaca, ukinuo je praksu prijetnji obiteljima. Iako je ustrajao na tome da vlada neće plaćati otkupnine, uspostavio je unutar FBI-a tzv. fuzijsku ćeliju za oslobađanje talaca i imenovao posebnog izaslanika za pitanja talaca.
Iako je fuzijska ćelija spasila 100 zatočenih, američki taoci i dalje češće umiru u zatočeništvu od onih iz drugih zapadnih zemalja. Sredinom siječnja New America Foundation objavio je da su od 2001. do 2016. godine 41 od 90 ubijenih talaca bili Amerikanci. Nadalje, 14 od 15 Amerikanaca koje su držali IS ili njegovi saveznici, ubijeno je ili umrlo u zatočeništvu. Od 16 talaca iz kontinentalne Europe koje su držali isti ljudi, njih je 14 pušteno.
No, oko Coleman i njezine obitelji, unatoč svim propuštenim prilikama, i dalje postoji određeni optimizam.
"To je za njih stvar kriminala, a ne politike, tako da imaju svaku namjeru držati ih živima i na sigurnom. No, razmišljam o utrošenom vremenu", tvrdi Voxov izvor.