Prošlog utorka (23.4.) u Ateni su svi imali što vidjeti: zrak je isprva bio potpuno žut, onda narančast, sumrak je bio crven. Mnogi tvrde kako tako nešto još nikad nisu vidjeli, barem ne u tim razmjerima. I sjevernije od Grčke, na primjer u Hrvatskoj se kaže kako je to „pijesak Sahare“: nije pijesak, njegove čestice su previše teške i padaju najkasnije u more, nego je to pustinjska prašina. Utoliko to i nije sasvim bezopasno za one koji ionako imaju problema s disanjem, piše Deutsche Welle.
Svi su fotografirali taj dan u Ateni i slike su objavljene posvuda u svijetu, makar ta pustinjska prašina nad Europom nije ništa novo. Ali jest neobičan i razmjer i trajanje tog fenomena: i tjedan dana kasnije prašina nije nestala.
Christos Zerefos, predsjednik atenske Akademije i povjerenik za promjenu klime uvijek iznova ponavlja kako će takvi fenomeni biti i izraženiji i češći. No njihov uzrok je isti još od pradavnih vremena: to su suptropski proljetni vjetrovi koji preko Čada i Libije prenose prašinu Sahare u Europu – tamošnji Arapi ga zovu Hamsin što znači „pedeset“ jer toliko dana obično traje to razdoblje. A uvijek iznova se podižu i golemi oblaci pustinjske prašine koji ponekad dopiru sve do Britanskog otočja.
Vrućine već u ožujku
No ovaj stručnjak upozorava kako se u posljednje vrijeme nešto mijenja: Mediteran postaje sve topliji. Hladno more u proljeće je ohladilo i zrak tako da je i prašina postala hladnija i dobrim dijelom pala u more. Ali osobito temperatura istočnog Mediterana je čitava dva stupnja viša od prosjeka u čitavom stoljeću, tako da je i ta toplina „lansirala“ prašinu na europski kontinent.
Jer i u Grčkoj je sve toplije: mnogi Grci nisu imali ništa protiv blage zime ove godine jer su uštedjeli na grijanju. Ali temperature se i dižu sve ranije u godini pa tako i opasnost od požara. Već ovog ožujka je gorjelo na Pieri, brdovitom lancu pored Olimpa na sjeveru Grčke i potrajalo je više od tjedan dana dok požar nije konačno lokaliziran. Uopće, već u ožujku je u Grčkoj po prvi put izbilo već dvanaest velikih šumskih požara, dok tamošnji vatrogasci takve razmjere obično očekuju tek negdje u svibnju.
Ali serija nije prestala: početkom travnja planulo je i u pokrajini Lasiti na istoku Krete – vjerojatno je to bilo podmetnuto, ali vatra se otela nadzoru i uništila na tisuće hektara šume i polja. Tek nakon toga je proglašena opasnost od požara za područje Egeja – što znači da se za paljenje vatre u prirodi ne samo plaća ozbiljna globa, nego može i u zatvor, ali već 22. travnja je planulo na otoku Parosu.
Problem je bio i snažan vjetar od 8 Beauforta što je i vatrogascima gašenje učinilo gotovo nemogućom zadaćom. A vjetrovito, vruće i suho je još uvijek – što znači da se samo može čekati i sljedeći požar.
Avioni, ali ne i prevencija
Grčki premijer Mitsotakis je već u ožujku otputovao u Kanadu kako bi naručio još sedam vatrogasnih „kanadera“, ali njih traže svuda u svijetu tako da je i rok isporuke veoma dug. Isto tako je očito kako nadležni – a tu Grčka nipošto nije iznimka u području juga Europe – nisu ništa naučili iz propusta u prošlosti.
Da, troši se novac na opremu i gašenje, ali se daleko premalo čini na sprječavanju požara: čišćenju raslinja i makije osobito uz prometnice i dalekovode, održavanje protupožarnih usjeka i cesta kojom mogu brzo doći vatrogasci – mjera prevencije ima mnogo, ali također koštaju i nisu toliko medijski atraktivne kao narudžba novih aviona.
Sve u svemu, mnogi u Grčkoj se boje kako bi ova godina mogla po požarima biti još gora od već katastrofalne prošle, 2023. Tada je do konca kolovoza u Grčkoj izgorjela površina od 1.726.260 hektara šuma i makije, što je 41,9% koje je vatra progutala u čitavoj Europskoj uniji. Grčka je postala rekorderom i po požaru na Evrosu, najvećem požaru koji je izbio u Europi u ovom stoljeću.
Bit će još vrelije
A kad nema šume i raslinja, onda ništa više ne može zadržati niti kiše kad počnu padati: tako je onda i Antička Tesalija prošle godine pretrpjela katastrofalne poplave. U tom poljoprivrednom području su još uvijek neka sela bez stanovnika, goleme površine se ne mogu obrađivati.
Jedva da itko u Grčkoj može zanijekati da se klima ozbiljno mijenja: prošla, 2023. je bila najtoplija i sa najmanje oborina od godine 1991. I more je već vruće: na jugoistoku Egeja je prošlog ljeta temperatura mora dostigla 28 stupnjeva.
U srpnju je zavladalo najduže izmjereno razdoblje vrućina: u preko 150 područja Grčke se živa popela na preko 40 stupnjeva, rekord je bio Giton na samom jugu Peloponeza gdje je izmjereno 46,4 stupnja. A čak i sa nešto nižim temperaturama se u velegradovima još jedva moglo disati.
Saharska prašina je već došla. Kako se Grcima čini, dolazi i Sahara, piše Deutsche Welle.