S hrvatskim diplomatom koji je dužnost veleposlanika obnašao i u Sloveniji razgovarali smo o prosvjedima u toj susjednoj državi te mogu li oni utjecati na ratifikaciju našeg pristupnog ugovora i ugroziti ulazak u EU 1. srpnja iduće godine.
Mogu li prosvjedi u Sloveniji dovesti do prijevremenih izbora, što bi značilo raspuštanje parlamanta i dovođenje u pitanje ratifikacije našeg pristupnog ugovora?
- Ne vjerujem da će u Sloveniji doći do prijevremenih izbora jer oni ovise o odluci samog premijera Janše koji ima većinu u parlamentu. Mislim, dakle, da prosvjedi neće izazvati prijevremene izbore. Njih bi mogli izazvati eventualni sudski procesi i ako Janša bude osuđen. Inače, on će bez obzira na ove prosvjede i dalje inzistirati da se njegove reforme provedu do kraja. Prosvjedi će se nastaviti i trajat će, ali ne vjerujem da će izazvati prijevremene izbore jer nemaju jedinstveni cilj niti organizatora, odnosno jedinstvenu političku niti ideološku podlogu. U njima sudjeluju i anarhisti i ultra ljevičari i ultra desničari.
Sve do - zamora naroda
Bi li slovenski prosvjedi mogli eskalirati?
- Ne vjerujem. Mogu brojčano obuhvatiti još veći broj gradova i održavati se i dalje sve dok ne dođe do ‘zamora materijala’, a nakon toga će se polako ugasiti. Može doći do incidenata, ali ne i do eskalacije u smislu upotrebe sile ili nereda koji bi imali neželjene posljedice poput mrtvih ili većeg broja ozlijeđenih.
Scenarij usporavanja
Kažete da prosvjedi neće izazvati prijevremene izbore, ali bi li to mogla biti presuda Janši? Koliko će to onda utjecati na Hrvatsku?
- Ja sam i sada uvjeren da je neupitna volja slovenske političke elite i parlamenta da ratificira naš ugovor. Na isti način oni su postupali u svim dosadašnjim situacijama posljednjih 20 godina. Uvijek su nešto gunđali i stvarali probleme, ali je bila neupitna njihova podrška Hrvatskoj na međunarodnom planu. No, sada bi se moglo dogoditi da oni sami izgube vremenski tempo i dođu u vremenski škripac s ratifikacijom zbog nekih novih zbivanja, kao što su ove demonstracije, zatim gospodarska i financijska kriza.
Kako to mislite?
- Nemojte zaboraviti da je njima za ratifikaciju potreba dvotrećinska većina, a mogu čak pokrenuti i zahtjev za referendum. To sve onda vremenski onemogućava cijelu proceduru. Isto je ako zbog presude Janši dođe od prijevremenih izbora. U tom slučaju može se lako dogoditi da se nakon novih izbora ne može formirati vlada, kao što je bilo sa Zoranom Jankovićem koji je bio relativni pobjednik, ali nije uspio okupiti vladajuću koaliciju. Sve to može trajati četiri, pet mjeseci. Stoga je teško predvidjeti što bi donijeli novi izbori ako prije njih slovenski parlament ne bi ratificirao naš ugovor. Znači zbog tehničkih razloga se ratifikacija može zakomplicirati.
Vi, dakle, vjerujete da bi Slovenija mogla na vrijeme ratificirati naš ugovor. Ne mislite da će nam neriješeni problem Ljubljanske banke stati na put?
- Nismo ga podcijenili, već naprosto zbog različitih pristupa i stavova nije riješen. Još nisam vidio da je kompromis oko tog problema takav da bi obje strane bile podjednako nezadovoljne.
Pahor može pomoći
Danas je inauguracija novog slovenskog predsjednika Boruta Pahora. Može li on pomoći da se naš pristupni ugovor što prije ratificira i da se riješi slučaj Ljubljanske banke?
- On ne može utjecati na to jer nema nikakvog utjecaja, s obzirom na to da je riječ o konkretnom materijalno-financijskom pitanju. No, on može utjecati svojim načelnim stavom da što prije dođe do ratifikacije. Pa čak i na Janšu.
Svi traže smjenu Janeza Janše: on je prepreka za razvoj Slovenije
Ljudi u Sloveniji su ljuti zbog niza razloga. Na ulice slovenskih gradova u posljednjih nekoliko tjedana dovelo ih je opće nezadovoljstvo elitama koja su u godinama nakon osamostaljenja Sloveniju odvele iz pozicije najrazvijene bivše republike u Jugoslaviji do prezadužene i nepomirljivo zatvorene i besperspektivne periferije Europe. Iako nije zatajila samo politička, nego i gospodarska elita, pravna struka i inteligencija, ljutnja je prvenstveno usmjerena na pripadnike političke klase. S jedne strane jer prevladava osjećaj da su to ljudi koji ne ispunjavaju svoju misiju u interesu zajednice. Ali rade za vlastiti interes te u interesu kapitala. S druge strane, političke elite najlakše je prepoznati jer ih predstavljaju ljudi koji su imenom i prezimenom posljednih 20 godina ispunjavali prve stranice dnevnih novina. Krivnja menadžera, odvjetnika, bankara, javih službenika koji su aktivno iscrpljivali društveni kapital, kao i krivnja svih koji su to pasivno gledali nije manja, ali je manje očita.
Politički primitivizam
Zbog poplave vulgarnog političkog primitivizma, neobuzdane želje za akumulacijom kapitala i pasivne većine u privatnoj sferi, sustav nije uspio razviti vlastitu obranu. Oni koji su zloupotrebljavali sustav nisu doživjeli nikakve, pa ni formalne sankcije. Javni prostor je bio rezerviran samo za ograničenu skupinu ljudi, a mjesta za nove ideje i ljude nije bilo. Iako etablirani intelektualci, od kojih samo rijetki sudjeluju u prosvjedima, i dalje tvrde kako oni nisu dovoljno artikulirani i da će prije ili kasnije završiti neuspjehom, gotovo svaki dan pojavljuju se inicijative, intervencije i pojedinačni vapaji koji na različitim platformama oblikuju zahtjeve.
Tko je protiv Janše
To su raznolike skupine, od marksističkog odbijanja kapitalizma kao takvog, preko zahtjeva za vladavinu prava u kontekstu fer kapitalizma. Ukratko, civilno društvo vrije više nego ikada u posljednjih 20 godina, i to na mnogo konstruktivniji, perspektivniji i inovativniji način nego političke elite.
Čini se da je tim raznolikim skupinama koje su prosvjedovale u petak konačno zajednički cilj postavila sama vlast. Točnije Socijaldemokratska stranka premijera Janeza Janše koja je zbog diskreditirajućih, šaljivih i ponižavajućih izjava na Twitteru fokus protesta okrenula na sebe.
Protest deset tisuća ljudi komentirati izjavama kao što su “Komunistička Internacionala”, “Ustanak zombija, ali ne ustanak naroda!" nije ni potrebno, niti politički mudro. U sljedećim danima i tjednima treba očekivati sve više zahtjeva za odstupanjem vlade koja je prva prepreka za prelazak iz prošlosti u budućnost. ( Dr, Barbara Rajgelj)