Bilo je to u svibnju na summitu sedam navodno najbogatijih zemalja svijeta ili, kako one vole sebi tepati, najmoćnijih, iako nisu više niti jedno, niti drugo.
Osim Sjedinjenih Američkih Država, koje su i dalje najveća svjetska ekonomska i vojna sila. Tada je Martin Selmayr, predstojnik Ureda šefa Europske komisije Jean-Claudea Junckera, na svom Twitter računu objavio: “Zamislite da umjesto Baracka Obame, Françoisa Hollandea, Davida Camerona i Mattea Renzija na summit G7 druge godine dođu Donald Trump, Marine Le Pen, Boris Johnson i Beppe Grillo”. Ta je vijest zabavila veći dio svijeta, iako su neki s velikom zabrinutošću istaknuli da bi takav scenarij bio uistinu pravi horor.
Horor-scenarij
A onda su se događaji počeli razvijati upravo u skladu s takvim horor-scenarijem. Prvo je u lipnju Velika Britanija šokirala svijet glasovanjem za izlazak iz EU. Cameron je podnio ostavku na dužnost premijera, a Johnson, bivši londonski gradonačelnik koji je predvodio kampanju za Brexit, postao ministar vanjskih poslova. Premijersko je mjesto preuzela Theresa May pa se onda pojavila nada da bi se iduće godine mogle na G7 pojaviti tri moćne žene, uz nju još i Hillary Clinton te, jasno, Angela Merkel. A taj “alternativni” scenarij onom hororu nestao je u srijedu ujutro kad je Hillary priznala poraz i Donald Trump postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
No, sad se postavlja vrlo jasno pitanje: hoće li taj populistički tsunami, koji se prije nekoliko mjeseci činio bizarnim, postati stvarnost.
Jer, ako do toga dođe, posljedice za europski politički krajolik mogle bi biti goleme. A onda i za ukupnu globalnu scenu. U toj se opciji sve otvorenije govori o daljnjem osipanju Europske unije, nestanku Schengena, pa čak možda i eura. A svi, vjerujemo, dobro poznajemo europsku povijest prije osnivanja Zajednice za ugljen i čelik.
Prvi će test biti referendum o ustavnim promjenama u Italiji, koji se održava početkom sljedećeg mjeseca. Premijer Matteo Renzi se nadao da će na njemu ojačati svoju političku poziciju i reformirati sustav, ali situacija se promijenila i sada je gotovo sigurno da će Renzijev plan pretrpjeti poraz. To bi moglo značiti i prijevremene izbore, a kako je u ovom trenutku u Italiji najjača stranka PoKret 5 zvjezdica koji vodi Beppe Grillo - eto, dakle, još jednog iz horor-scenarija. U to bi se kolo mogla uključiti i Austrija.
Novi drugi krug
Početkom idućeg mjeseca ondje će se ponoviti drugi krug predsjedničkih izbora na kojima bi pobjedu mogao odnijeti Norbert Hofer iz Slobodarske stranke i postati prvi krajnje desni čelnik države u Zapadnoj Europi od Drugoga svjetskog rata.
Nizozemska će na izbore u ožujku, a ondje je već dulje glavna politička snaga Geert Wilders koji se proslavio antiimigrantskim i antimuslimanskim stavovima, a ni o Europi nema dobro mišljenje. Sadašnju je vladu podržavao, ali ako pobijedi, teško da će pristati samo na parlamentarnu poziciju. Zatim u travnju i svibnju slijede predsjednički izbori u Francuskoj. “Danas Sjedinjene Države, sutra Francuska”, napisao je na Twitteru osnivač francuske radikalno desne Nacionalne fronte Jean-Marie Le Pen, otac njezine čelnice Marine Le Pen.
Ona, pak, po svim anketama ulazi u drugi krug, a na valu Trumpova mobilizacijskog uragana nije isključeno da i u drugom krugu pregazi kandidata desnog centra, posebno ako to bude Nicolas Sarkozy koji je utopljen u brojne afere.
“Muška Hillary”
Nije isključeno ni da joj Alain Juppé ne bude dorastao protivnik - on je, naime, nešto kao “muška Hillary”, simbol starog, okoštalog establishmenta.
Daniela Schwarzer, direktorica istraživanja u Njemačkom vijeću za vanjske odnose (DGAP), rekla je da Trumpova agresivna taktika predstavlja model za populističke europske stranke u predstojećim kampanjama.
“Razbijeni tabui, razmjeri političkog sukoba, Trumpova agresija koju smo vidjeli, to može proširiti djelokrug onoga što postaje zamislivo u našoj vlastitoj kulturi”, izjavila je Schwarzer.
Konačno, tu je Njemačka, ekonomski motor Europe, zemlja koja je postala stožerna osovina Starog kontinenta i koja će u rujnu iduće godine izaći na parlamentarne izbore.
Tri godine
Protuimigrantska stranka Alternativa za Njemačku (AfD), koja je osnovana kao stranka protiv eura, postala je snaga na nacionalnoj razini samo tri godine nakon osnivanja i ušla u niz regionalnih parlamenata te u Europski. Najesen gotovo sigurno ulazi i u Bundestag.
Ključno je pitanje hoće li se Angela Merkel, “Mutti”, odlučiti da krene i po četvrti kancelarski mandat (sad to priželjkuje gotovo cijela Europa centra).
No, veći je problem od AfD-a u ovom trenutku snažan otklon udesno Kršćansko-socijalne unije (CSU), bavarske sestrinske stranke Kršćansko-demokratske unije (CDU) Angele Merkel. Situacija je toliko napeta da je Merkel odbila doći na kongres CSU prošli tjedan, što je slučaj bez presedana.
Moguće jače razdvajanje tih dviju stranaka slabi CDU i dovodi u pitanje pobjedu Merkel, a time i Njemačku uvodi u razdoblje nestabilne vlade.
“Velika stabilnost njemačkog političkog sustava u poslijeratnom razdoblju bila je izgrađena na njegove dvije umjerene stranke, CDU i socijaldemokratima (SPD)”, istaknula je Schwarzer.
“Ako se sadašnji trend nastavi, čak i velike koalicije možda više neće imati dovoljnu potporu da bi vladale.”
Predstojeći izbori
Italija
4. prosinca
Referendum
Talijani će vrlo vjerojatno odbaciti prijedloge vlade za reformu Ustava, što širom otvara vrata dolasku na vlast Beppa Grilla, iskonskog populista i autokrata koji ne voli demokraciju
Austrija
4. prosinca
Predsjednički izbori
Norbert Hofer, kandidat Slobodarske stranke rodom iz Gradišća, mogao bi postati prvi čelnik jedne članice EU koji dolazi iz radikalno desne stranke te otvoriti prostor za pobjedu stranci na izborima
Nizozemska
ožujak 2017.
Parlamentarni izbori
Geert Wilders, jedan od prvih otvorenih protivnika imigracije u Europu, mogao bi postati najjači političar u zemlji osnivačici EU te je dovesti u sukob s temeljnim vrijednostima EU
Njemačka
rujan 2017.
Parlamentarni izbori
Horst Seehofer, čelnik CSU, traži zaokret udesno njemačke politike i tako ide naruku rastućoj snazi rasističke i radikalne Alternative za Njemačku (AfD) koju vodi Frauke Petry
Francuska
travanj 2017.
Predsjednički izbori
Već je jasno, bez obzira na ankete, da će čelnica desnog Nacionalnog fronta, Marine Le Pen, ući u drugi krug izbora. Pitanje je hoće li se Francuska ujediniti kao protiv njezina oca 2002.