Nazzareno Alessandri (49) pao je preksinoć, u doslovnom i prenesenom smislu, kao smrtna žrtva imigracijskog terorizma treće vrste.
U sjeni globalnih terorističkih prijetnji koje privlače medijske reflektore, Vječnim Gradom haraju sasvim drukčiji teroristi koji, bez svjetske medijske pozornosti, građane plaše, teroriziraju, a ponekad i ubiju, ne mareći ni za vlastitu sigurnost, pa ni život.
Alessandri je bio jedan od mnogobrojnih Rimljana koji se automobilskom krkljancu i mitskim defektima javnog prometa suprotstavljaju migoljeći na dvama kotačima lijevo-desno kroz rimske ulice i ceste. Ne uspijevaju, ipak, uvijek izmaći podjednako vižljastim konkurentima veprovima: Nazzarena Alessandrija je na Kasijevoj cesti likvidirao divlji krmak gurnuvši ga bokom u bok, poput nelojalnog kočijaša u “Ben Huru”, kako su svjedočili zgranuti automobilisti očevici. Iako je imao kacigu, odletio je i udario glavom o asfalt. Pozvali su Hitnu pomoć i policiju, praktički uzalud, motociklistu nije bilo ni spasa ni pomoći, dok se vinovnik izgubio trkimice, kao da mu nije bilo ništa: dobro prase sve podnese.
Dan ranije poginuo je i jedan vepar, na periferiji, sudarivši se s fiatom puntom: vozač samo lakše ozlijeđen, na vozilu totalka.
Obitelj na okupu
Koliko se divljih svinja naselilo u Rim, čudo je zapravo što poginulih nema još više. Prolaznici su, zabavljeni i zgranuti, gledali i snimali kako cijela familija pažljivo prolazi preko raskrižja: na čelu majka, koja se nije maknula dok semafor nije zasvijetlio zeleno, za njom brojan prugasti pomladak, a na začelju pater familias, s izazovnim kljovama, pazeći da koji prasić ne zaostane i da se neki ljudić ne približi.
Nedavno je snimljen i jedan športski nastrojen vepar koji je prašio što su ga noge nosile niz široku Ulicu Balda degli Ubaldi, sve do na domak Vatikana.
Ništa Rimu nije pomoglo što je divljoj svinji posvetio jednu od centralnih ulica, koja se barem petsto posljednjih godina zove Via della Scrofa. Za razliku od drugih, veprovima nije bitno kako se zove ulica ili trg, važnije im je da se najedu, čak i ne kô svinje, preždiranje prepuštaju civiliziranim rođacima prascima, zadovoljavaju se bilo čime, pa i otpatcima - a barem toga ne fali u gradovima gdje se gradska čistoća organizira i vodi baš svinjski: naplaćuju kao da grad drže čistim poput apoteke, čiste s mijene na uštap, a najštetniji otpad, za koji naplaćuju najviše, jeftino preprodaju mafiji koja ga odbacuje gdje može.
Poplava smeća
Nije nimalo slučajno što se u Italiji najbrže tove dvije mafije: poljoprivredna i ekološka. Veprovi tu dođu kao kolateralni korisnici. Upravo zahvaljujući sve gorem neredu s odvozom otpadaka veprad imigrira u sve većem broju u Rim. Poplava smeća donijela je zanimljive promjene u rimskoj urbanoj fauni: štakori, iako ih je više od 10 milijuna, sve češće su žrtve agresivnijih galebova, a eto i lisice uzmiču pred veprovima koji već stižu do Vatikana.