Vijeće sigurnosti UN-a održalo je u nedjelju jednu od burnijih sjednica. Tema je bio Alep, nekad industrijsko i trgovačko središte s 2,5 milijuna stanovnika, a danas grad podijeljen na režimski zapad i pobunjenički istok, u kojem je samo u posljednjih šest dana život izgubilo najmanje 213 ljudi.
Ključni trofej
Naime, toliko dugo već traje, smatraju neki, ključna bitka za Alep, najprestižniji trofej sirijskog rata, pokrenuta nakon nedavne propasti krhkog, tjedan dana dugog primirja koje su bili dogovorili SAD i Rusija, a sirijski režim iskoristio za konsolidaciju snaga i pripremu nove ofenzive.
Intenzitet napada koje sirijski režim provodi na istoku grada, u kojem pod opsadom živi više od 250.000 ljudi, dosad još nije zabilježen.
- Zamislite mrtve kako leže po hodnicima, leševe i ranjene, krv kako teče posvuda. Suočavamo se s nečovječnošću, istinskim masakrima, oružjem kakvo još nismo čuli, ono od kojeg se tlo trese pod našim nogama - tvrdi Mohamad Abu Radžab, liječnik u jednom od najvećih medicinskih centara u Alepu. Samo njegova je bolnica, tvrdi, u nedjelju primila 180 mrtvih i ranjenih te jučer još šest poginulih.
Izaslanik UN-a
Specijalni izaslanik UN-a za Siriju, Staffan de Mistura, rekao je da je primirje bilo značajno smanjilo intenzitet borbi. Ljudi u Alepu postali su oprezno optimistični, dodao je, no ono je prekinuto dan prije okončanja prvog tjedna, i to s pet teških napada u pet četvrti nakon što je sirijska vlada unilateralno proglasila kraj primirja. Situacija je sada jeziva, smatra, a prošli je tjedan bio jedan od najgorih od početka rata u Siriji prije pet godina.
- Otad vidimo da se situacija u istočnom Alepu srozala na nove razine horora.
Bez presedana
U opisu bombardiranja čujemo riječi ‘bez presedana’. Vidjeli smo izvještaje, snimke i slike o upotrebi zapaljivih bombi koje stvaraju vatrene kugle i osvjetljavaju potpuni mrak u istočnom Alepu kao danja svjetlost. Sada slušamo o bombama za razbijanje bunkera i vidimo slike golemih kratera, mnogo većih nego prije. Ako se to potvrdi, sustavna, nediskriminatorna upotreba takvog oružja na civilnim područjima mogla bi predstavljati ratni zločin - upozorio je Mistura.
Bombardiranje, ispričao je za Reuters Bebars Mišal, pripadnik Civilne zaštite u istočnom Alepu, intenzivira se noću. I ne bacaju samo bombe za razbijanje bunkera, nego i kasetne bombe te zapaljive bombe kao što su napalm i fosforne bombe, koje ostavljaju stravična oštećenja na koži jer je nagrizaju.
Teške riječi
Vijeće sigurnosti sastalo se na zahtjev SAD-a, Velike Britanije i Francuske, koji nisu štedjeli riječi te su Rusiju optužili za ratne zločine.
- Zapaljivo naoružanje baca se na civilna područja pa Alep, još jednom, gori. I povrh svega, sada se ciljaju i zalihe vode, vitalne za milijune. Teško je zanijekati da se Rusija udružila sa sirijskim režimom kako bi provela ratne zločine - izjavio je Matthew Rycroft, britanski ambasador pri UN-u, koji je u znak prosvjeda otišao iz prostorije zajedno s američkim i francuskim kolegama prije nego što je počeo govoriti predstavnik sirijske vlade Bašar Džafari (i optužio islamističke pobunjeničke postrojbe da planiraju koristiti fosforne bombe pa za to okriviti sirijsku vojsku).
S britanskim se kolegom složio i Francuz François Delattre.
- Alep je u Siriji ono što je Sarajevo bilo u Bosni, Guernica u Španjolskom ratu. Ovaj tjedan će se upisati u povijest kao grad u kojem je diplomacija doživjela neuspjeh, a barbarizam trijumfirao - rekao je Delattre.
Barbarizam
Oštra je bila i Amerikanka Samantha Power.
- To što Rusija radi nije borba protiv terorizma, to je barbarizam - rekla je, pozivajući i druge da se oglase. - Povijest neće milo gledati na članice Vijeća koje će šutjeti tijekom ovakvog pokolja - upozorila je.
Ruski izaslanik Vitalij Čurkin odgovorio je na kritike. Za propast primirja optužio je pobunjenike koje podupire Zapad.
Sirijski režim pokušava istjerati pobunjeničke snage iz Alepa, posljednjega velikoga grada u kojem oni imaju uporište, i osuditi ih na “ruralnu gerilu”. Time bi pod svoju kontrolu stavili područje tzv. korisne Sirije, koje se prostire iza linije Damask - Alep, s alavitskom, šijitima bliskom, Latakijom “na sigurnom” te mirnom granicom s Libanonom odakle stiže svesrdna pomoć šijitskog Hezbolaha koji je, pak, povezan s Iranom.
Četiri godine su grad dijelili vladini vojnici i snage pobunjenika
Alep, jedan od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova na svijetu, prvih godinu dana od početka ustanka u Siriji nije osjećao značajnije posljedice. U središtu intenzivnih borbi našao se tek u srpnju 2012. kad su pobunjeničke snage krenule u ofenzivu kako bi istjerale vladine snage i preuzele kontrolu nad sjevernom Sirijom.
No, ofenziva nije uspjela i grad je podijeljen napola. Status quo trajao je sve do sredine ove godine kada su režimske snage uz pomoć Rusije presjekle posljednju pobunjeničku opskrbnu rutu u grad i posljedično tamo zatočile više od 250 tisuća ljudi koji sada žive kao duhovi među ruševinama.