Što ste radili kad ste imali 31 godinu, propitkivao je američki CNN čitatelje svojeg portala u članku o izborima u Austriji, na kojima se kancelarska fotelja, smiješi mladom, upravo toliko godina starom Sebastianu Kurzu, relativno novom šefu Austrijske narodne stranke (ÖVP).
Do sličnog zaključka, da će njegova stranka dobiti najveći broj glasova, dolazili su tijekom izbornog dana i ostali mediji, obično s još dvije napomene - da Austriji slijedi zaokret udesno (jer će Kurz, kao šef opcije desnog centra, najvjerojatnije formirati vladu s desničarskom Slobodarskom strankom Austrije) te da se izbori održavaju u sjeni izbjegličke krize (karte na koju je Kurz žestoko igrao u predizbornoj kampanji, ali i prije nje). Prve projekcije nakon zatvaranja birališta pokazale su da su predviđanja bila točna.
Lice promjene
Prema projekcijama, ÖVP vodi sa 31,6 posto glasova. Odmah iza njih nalazi se Socijaldemokratska stranka Austrije (SPÖ) s 26,9 posto glasova i potom Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) s 26 posto glasova. Za ulazak u parlament borilo se još nekoliko stranaka. Zeleni dobivaju 3,9 posto glasova, liberali (Neos) 5,1 a neovisna lista Petera Pilza 4,3 posto.
Nekoliko je mogućih scenarija što se tiče formiranja vlade. Najvjerojatniji je da će vladu formirati ÖVP i FPÖ, slični po stajalištu o izbjeglicama i porezu (te navodno čak i o euroskepticizmu, no to će se tek vidjeti), a SPÖ bi trebao, barem prema najavama, otići u opoziciju. Drugi je pokušaj uspostavljanja “saveza” protiv Kurza, dakle pakt SPÖ-a i FPÖ-a koji, iako je riječ o, na prvu, neprirodnom savezu, zapravo već dobro funkcioniraju zajedno na lokalnoj razini u Gradišću. No, većina analitičara potonjoj opciji ne daje previše šanse i slaže se da će se Austrija moći pohvaliti najmlađih liderom u Europskoj uniji, kako neki tvrde “austrijskim odgovorom na francuskog Macrona ili kanadskog Trudeaua”, barem po godinama.
Kurz je zapravo izgubio
Sebastian Kurz je pobijedio, ali realno je izgubio. Ankete su njegovoj Pučkoj stranci (OVP) davale do dva posto više, ali su i Socijaldemokratima (SPO) i Slobodarcima (FPO) davale jednako toliko manje.
Kurz tako ima jedva pet posto prednosti pred Christianom Kernom, liderom SPO-a, koji je uspio svoju stranku dovesti na drugo mjesto. Hans-Christian Strache, čelnik Slobodaraca (FPO), ipak je treći, ali je ključni igrač u određivanju nove vlade: kome se od dviju stranaka prikloni ta će dati kancelara (sasvim je razumljivo da Strache sebe još ne vidi na toj funkciji, iako je 1999. godine Wolfgang Schuessel, tadašnji čelnik Pučana, bio treći, a postao kancelar).
Kurz nije uspio u dvije stvari: dodatno motivirati svoje birače te odgristi još komadić izbornog tijela Slobodaraca. Strache je uspio u svojoj kampanji uvjeravanja da Pučani kradu njegove ideje. Kern je s druge strane pokazao zavidnu snagu. Iako je prije tjedan dana bio pod snažnim udarom kad je otkriveno da SPO stoji iza dvije web stranice koje su ocrnjivale Kurza, ostavka šefa izbornog stožera pokazala je stranku u javnosti odgovornom i spremnom priiznati pogreške. To birači uvijek cijene, a mnogi političari ne shvaćaju.
Nakon ishoda koji je ipak drukčiji od anketa nije isključeno da Kurz bude najmlađi lider opozicije. Naime, Strache može mirno prihvatiti koaliciju s Kernom jer će u njoj moći snažnije sačuvati stranački politički profil, koji bi s OVP-om stalno bio u opasnosti. Posebno što su njihovi stavovi o ekonomskim pitanjima bliži jer FPO, kao i svaka populistička stranka, zagovara pomoć "malom" čovjeku. Kernu je jasno da bi njegov ostanak na čelu Austrije bio melem za izranjavanu europsku ljevicu pa će stoga biti spreman na veće ustupke FPO nego Kurz. Kojem sada nije lako jer bi se pobjeda mogla pretvoriti u Pirovu. (Željko Trkanjec)
Munjeviti uspon “austrijskog čuda od djeteta” pokazuje da se iza njegova nenaboranog lica skriva iskusan, stari politički mozak sklon isplativim manevrima.
Kurz se, iako je već neko vrijeme pripadnik austrijskog političkog establišmenta, nekim slučajem uspio nametnuti austrijskim biračima kao “nova opcija”, izbor koji donosi promjenu i raskid s dosadašnjim neuspjesima. U dosadašnjoj je koalicijskoj vladi, sastavljenoj od SPÖ-a i ÖVP-a, a koja je bila obilježena neprestanim svađama, služio kao ministar vanjskih poslova. Kao takav pripisao si je zasluge za zatvaranje Balkanske migrantske rute prošle godine, zahvaljujući čemu mu je porasla popularnost.
Tirkizna boja
U svibnju ove godine, odlučio je napraviti rez. Progurao se na mjesto lidera stranke i ukinuo mučnu koaliciju, koja nije mogla funkcionirati ni zbog osobne netrpeljivosti između njega i šefa SPÖ-a, kancelara Sebastiana Kerna, i isposlovao prijevremene izbore, pokušavajući prigrabiti vlast. Promijenio je dotadašnji imidž stranke i pretvorio je u svoj osobni, ne više crni, nego tirkizni “pokret”, nazivajući je Novom narodnom strankom, zauzimajući se za oštro stajalište prema izbjeglicama i migrantima te blago prema porezima. Na toj političkoj platformi uspio ju je progurati na sam vrh ljestvice popularnosti (i dignuti njen rejting s oko 20 posto, kao treće opcije, u 2016. na prvu ove godine) te svrgnuti s tog mjesta desni FPÖ, zbog čega su ga oni čak nazvali imitatorom koji je ukrao njihove politike. Mnogi se slažu, no dodaju da je krajnje desna stajališta Kurz zapakirao u umjeren, pristojan, neeksplozivan rječnik, što se dopalo tamošnjim biračima.
Briljantan potez
- Zna što želi i nemilosrdan je. Imate ogromni crni blok u Austriji i gospodin Kurz je taj blok obojio u tirkizno, nazvao ga pokretom i promijenio imidž jedne od najdosadnijih i najtradicionalnijih stranaka u Europi. To je briljantno - tvrdi Stefan Lehne, profesor s Carnegie Europe koji se bavi Europskom unijom. Igra insajdera koji se ponaša kao autsajder, ali na vrlo pristojan način, dodaju drugi.
Dio analitičara također se slaže s tim da bi Kurzova pobjeda i formiranje vlade s FPÖ-om te posljedični zaokret udesno mogli značiti novu glavobolju za Europsku uniju, koja nacionalista već ima na pretek, a hrva se i s Brexitom. Naime, FPÖ je poznat po euroskepticizmu, a za slabiju ulogu europske središnjice u nacionalnim pitanjima navodno se zalaže i sam Kurz, koji se navodno protivi idejama Emmanuela Macrona, eurofila koji zagovara reformu Europske unije. Sličniji je, smatraju mnogi, mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, no “pristojniji” u nastupu.
U svakom slučaju, izbori u Austriji ponovno pružaju važnu lekciju. Prvo, krajnja populistička desnica iznimno je jaka, što se u Austriji pokazalo još lani, na tamošnjim predsjedničkim izborima, kad je zamalo pobijedio kandidat Slobodarske stranke. Druga je to da ulazak krajnje desnice u vladu u Europi više ne predstavlja šok, kao što je to primjerice u Austriji bio slučaj u razdoblju od 2000. do 2007., kad je FPÖ (tada još tvrđi u svojim stajalištima) bio mlađi koalicijski partner, a na ulicama se prosvjedovalo zbog koketiranja s nacizmom.
U izglednoj crno (tirkizno)-plavoj kombinaciji čini se da Kurz neće imati puno problema provesti neka od svojih obećanja u djelo - primjerice, uvelike otežati uvjete za dobivanje državljanstva ili pak dolazak izbjeglica i migranata u tu zemlju te ukidanje islamskih vrtića, a koja se mogu svesti pod nazivnik da neće dopustiti ponavljanje izbjegličke krize.