BRUXELLES - Brod o kojem je riječ sa 72 imigranta iz sjeverne Afrike plutao je 16 dana Mediteranom, izgubivši se na svom putu od libijskog glavnog grada Tripolija do talijanskog otoka Lampeduse, koji je putnicima trebao biti prva postaja novog života.
Skončali na pučini
No, umjesto iskrcavanja na tlo Europske Unije, u kojoj su trebali zaraditi novac kako bi prehranili obitelj ili pronaći spas od političkog progona ili rata u rodnoj zemlji, većina putnika spomenutog broda skončala je na pučini, od gladi i žeđi, svakako u očaju. Kad se brod o kojem je riječ nakon 16 dana plutanja na otvorenom moru nasukao na libijsku obalu, od 72 ljudi živo je bilo samo njih 11. Još dvoje je umrlo naknadno.
Moses Zerai, eritrejski svećenik koji vodi prihvatilište u Rimu i koji je bio u kontaktu s brodom, tvrdi da je riječ o prebacivanju odgovornosti koje je dovelo do smrti 60 osoba, među kojima je bilo djece.
- Riječ je zločinu i on ne bi smio proći nekažnjeno samo zato što su žrtve afrički imigranti, a ne turisti s kruzera - smatra Zerai. Ovaj slučaj nije nikakva iznimka ili rijetkost i o tragedijama na putu afričkih izbjeglica u Europu se stalno čuje. No, čini se da ovo putovanje nije trebalo završiti tragično.
Svi se oglušili
Naime, prema tvrdnjama koje je objavio britanski Guardian, NATO i europske vojne jedinice znale su što se događa, ali su se oglušili na poziv upomoć.
Eritrejski otac Zerai kaže da je alarmirao talijansku obalnu stražu, a preživjeli Afrikanci tvrde da su u jednom trenutku doplutali do NATO-ova ratnog broda i da im je jedan vojni helikopter bacio vodu i kekse. Očajne majke, kažu, pokazivale su djecu u naručju nadajući se da će im se netko smilovati. No, operacija spašavanja nije pokrenuta. Iz NATO-a je priopćeno da je samo jedan njihov brod bio na tom području, ali previše udaljen da pomogne. Glasnogovornica Carmen Romero izjavila je da je to bio talijanski brod Garibaldi, udaljen oko 100 nautičkih milja. “Svjesni smo da prema međunarodnom pravu imamo obavezu pomoći bilo kojem brodu u nevolji. Pomogli bismo da smo mogli”, piše u priopćenju.
Nije ni francuski brod
Prema istrazi Guardianovih reportera, imigranti su mogli vidjeti francuski ratni brod Charles de Gaulle koji je pod zapovjedništvom francuske vojske. No, i Pariz odbacuje optužbe te tvrdi da njihov brod nije naišao na imigrante. Čiji je helikopter koji je bacio hranu i vodu brodu, još se niej doznalo.
Prema iskazima preživjelih Guardianu, 72 ljudi krenulo je 25. ožujka iz Tripolija prema Lampedusi. Dva dana kasnije zapali su u teškoće, kapetan se izgubio, a ubrzo su ostali bez goriva. Nakon što je postalo jasno da je situacija izmaknula kontroli o tome su satelitskim telefonom obavijestili svećenika Zeraija, prije nego što je baterija na telefonu potrošena. On je, kaže, o svemu obavijestio talijansku obalnu stražu, čiji glasnogovornik tvrdi da su obavijestili Maltu da brod ide u njihovu smjeru te izdali upozorenje brodovima. Malta tvrdi da nije uspostavila kontakt s brodom.
- Svako jutro smo se budili i pronalazili leševe koje smo bacali u more. Na kraju su se ljudi samo molili ili umirali - ispričao je 24-godišnji Abu Kurke, Etiopljanin koji je pobjegao od etničkih sukoba u svojoj zemlji. Na brodu se, prema Guardianu, nalazilo 20 žena i dvoje male djece, jedno od samo godinu dana. - Sačuvali smo dvije boce vode za bebe i hranili ih kad su im roditelji preminuli. No, bile su premale i nisu preživjele - kaže Kurke. On je uspio izdržati pijući vlastiti urin i jedući zubnu pastu.
Smrt pri iskrcaju
Brod se 10. travnja nasukao na libijsku obalu pokraj grada Zlitana blizu Misrate. Jedan je putnik umro gotovo u trenutku kad se iskrcao na obalu, a jedan je skončao u Gadafijevu zatvoru u koji su preživjeli odvedeni. Kurke i drugi migranti sada se nalaze kod prijatelja, a spremni su, kažu, pokušati sve ispočetka.