Samo 20-30 sekundi dijelilo je šestero učenika razreda 7/2 beogradske Osnovne škole "Vladislav Ribnikar" od spasa. Nažalost, nitko nije mogao pretpostaviti da će monstrum u kabinetu povijesti krenuti u krvavi pohod ubivši školske kolege, ranivši pet učenika i profesoricu povijesti, piše Slobodna Dalmacija.
Toliko je, prema policijskoj rekonstrukciji, prošlo od prvog pucnja u školskom hodniku do dolaska ubojice u kabinet povijesti. Da je učiteljica znala što se događa i zaključala vrata, vjerojatno bi djeca iz njezina razreda preživjela. Ova neslužbena saznanja srpskih medija potkrijepljena su i svjedočenjem studenta koji je u trenutku pucnjave bio na praksi u toj učionici.
Spasio se samo zahvaljujući brzoj reakciji i bijegu kroz prozor pored kojeg je sjedio. Policiju je nazvao kada se našao na ulici. Gotovo u isto vrijeme netko iz konferencijske sale nazvao je 192, a posljednji je policiju nazvao sam ubojica nakon krvavog pira.
Sjedio u posljednjoj klupi
Student je u tužiteljstvu ovako opisao te trenutke.
- U školu sam došao između 7.50 i 7.55. Kao i obično, pozdravio sam se s portirom Draganom Vlahovićem. Zatim sam čekao da mentorica, profesorica povijesti, otključa kabinet i ušao sam s njom. Za nama su ušla djeca. Sat je prvih 35 minuta trajao sasvim normalno, a onda su se oko 8.36 ili 8.37 iz hodnika škole začuli pucnji. Nismo bili sigurni odakle dolazi zvuk, mislili smo da su petarde. Mislim da sam čuo 15-ak pucnjeva s prekidima, a nakon toga je nastao muk 20-30 sekundi - navodi student i kaže da je sjedio u posljednjoj klupi do prozora, dijagonalno od ulaza u kabinet.
- Bila je tišina, možda je netko nešto rekao, ali svi smo se pitali što se događa. Tada je taj dečko, kojemu još nisam znao ime, otvorio vrata, vidjela se ispružena ruka s pištoljem, a ruksak mu je visio s ramena do kuka. Uperio je pištolj u učiteljicu, nakon čega sam skočio kroz otvoreni prozor, ali nisam siguran jesam li čuo pucanj tijekom skoka ili neposredno prije. Ne znam je li prvo pucao u učiteljicu, ali nakon što sam iskočio potrčao sam prema ograđenom dijelu dvorišta i vidio da su još dvojica ili trojica dječaka iskočila i pobjegla - prepričava student i dodaje da je cijelo to vrijeme čuo mnogo pucnjeva.
- Ne mogu točno reći koliko, ali čuli su se cijelo vrijeme dok smo trčali prema izlazu. Kad sam iskočio, čuli su se glasovi, vriska i povici. Već pri izlasku iz dvorišta prema Cvjetnom Student ističe da je vidio napadača, te da zna da je učenik 7/2 jer ga je već prije vidio.
Hladnokrvni izraz lica
- Napominjem da se ničega posebnog o njemu ne sjećam, ali sam znao da je iz tog razreda. Bio sam u razredu 7/2 dva puta prije ovog događaja, imam bilješke. Nisam primijetio nikakav poseban odnos prema njemu, niti bilo što drugo karakteristično u odnosu na njega - naveo je mladić u tužiteljstvu, a potom je detaljno opisao položaj u kojem je vidio dječaka koji je pucao.
- Vrata učionice otvaraju se prema van, prema hodniku. Kada sam vidio ruku s pištoljem, bila je mirna, nije drhtala, a izraz lica je, po mom mišljenju, bio hladnokrvan - navodi student i naglašava da, dok je bio u učionici, nije čuo ubojicu da je išta rekao.
Učiteljica povijesti se još uvijek oporavlja od rane koju je zadao dječak-monstrum. Policiji je dala izjavu o događaju, no nije spremna govoriti za medije.
- Stala je ispred ubojičinog pištolja, misleći da će ga smiriti i da će ovaj spustiti oružje. Umjesto toga, upucao ju je. Ne možemo ni zamisliti o čemu je razmišljala u tim sekundama, niti kakva sjećanja na tragediju sada ima - kaže jedan njezin kolega.