U srijedu 31. svibnja točno u podne u Beogradu je došlo do smjene vlasti - Vučić je ustoličen umjesto Vučića.
Premijer Vučić i službeno je postao predsjednik Vučić koji će s te pozicije preko svoga Mini-Me premijera (još ga nije postavio, ali se izbor suzio na dva-tri kandidata, među kojima je i Ivica Dačić, trenutačno v.d. premijera, koji i sam kaže da “nema puno šansi” voditi i srpsku vladu.
Nakon Slobodana Miloševića, u svojim će rukama imati ne samo apsolutnu vlast u Srbiji, nego se prometnuo u vođu svih Srba od Kosova i Makedonije do BiH i Hrvatske. Kako će to biti, tek treba vidjeti jer kod njegova prethodnika nije ispalo, blago rečeno, dobro ni po Srbe, ni po druge. Uostalom, nikada u novijoj povijesti nije bilo sreće sa svesrpskim vođama, a pogotovo kad su, kao što pretendira Vučić, htjeli zahvatiti šire po regiji te posve neosnovano i na pogrešnim, zapravo antititoističkim premisama biti 'novi Tito'.
Inauguracija će biti za oko tri tjedna, a tamo bi se, na zahtjev Bruxellesa, trebala ukazati i predsjednica Hrvatske. Aleksandar Vučić želi od sebe stvoriti postjugoslavensku veličinu koja bi trebala i Srbiju i njega pozicionirati u središte regionalne politike.
No, Srbija ekonomski, politički, vojno, sigurnosno i demografski - kao, uostalom, ni Hrvatska - nema moć nametnuti se u tom smjeru. Osim toga, Rusija je sve više stišće da se opredijeli za nju. Najveće breme za Vučića je NATO. Rusi za to ni da čuju, on igra na neutralnost, Jens Stoltenberg govori da će Srbija jednom ući u Savez, a nedavno je i sam Vučić izjavio kako bi Srbiji bilo lakše u EU da je u NATO-u. Rusi zato sumnjiče Vučića da nije iskren.