Prije osam godina ruski predsjednik Vladimir Putin ubojstvo oporbenog čelnika Borisa Njemcova nazvao je sramotom.
- Najozbiljniju pozornost treba posvetiti zločinima visokoga profila, uključujući one s političkim motivima. Moramo konačno osloboditi Rusiju od sramota i tragedija poput ove kojoj smo nedavno svjedočili. Mislim na ubojstvo Borisa Njemcova u samome središtu glavnoga grada - rekao je tad dužnosnicima iz Ministarstva unutarnjih poslova.
A nedavni očigledni atentat na šefa Wagnera, Jevgenija Prigožina, nije se dogodio na ulicama Moskve u blizini Kremlja, nego na nebu, nekoliko stotina kilometara sjeverozapadno od ruske prijestolnice. No spomenuta likvidacija svakako je lekcija i (ili) opomena za sve druge, piše Politico pa nastavlja kako je "uvijek poučno promatrati Putinove reakcije na atentate visokoga profila - a njegova javna reakcija na nasilnu smrt nekadašnjeg prijatelja odaje dosad neviđenu nervozu".
- Naravno, spominjati Njemcova i Prigožina u istoj rečenici čini se moralno neprikladnim, čak i opscenim. Njemcov je bio liberalni političar koji je od 2000. nadalje otvoreno kritizirao Putina, protiveći se sve autoritarnijoj prirodi njegova režima i naglašavajući raširenu korupciju, profiterstvo te pronevjeru. S druge strane, Prigožin je bio razbojnik, kriminalac i nemilosrdni ubojica, iako je svojedobno bio napisao knjigu za djecu. Osim toga, on je bio taj koji je odobrio korištenje maljeva za lomljenje lubanja Wagnerovih novaka optuženih za dezerterstvo i izdaju - ističe Politico.
Kad je u četvrtak potvrdio Prigožinovu smrt, ruski predsjednik dao je sve od sebe kako bi odao počast svom bivšem prijatelju - ne samo da ga je pokopao, već ga je i pohvalio te nazvao "talentiranim biznismenom".
- Njegova skupina Wagner dala je značajan doprinos borbi protiv nacizma u Ukrajini. To nikad nećemo zaboraviti - rekao je Putin u televizijskim izjavama koje je dao tijekom sastanka sa šefom okupirane regije Donjeck, kojega je ondje na položaj postavila Moskva. Ali Prigožin je bio i "čovjek komplicirane sudbine, koji je napravio puno ozbiljnih pogrešaka u svome životu. Ukratko, Prigožinova smrt bila je njegova vlastita krivnja - napravio je nečuvenu pogrešku, ali, prema Putinu, to ipak ne može u potpunosti izbrisati ono što je učinio za Rusiju.
Putinove krokodilske suze za Prigožinom zapravo djeluju kao Judin poljubac Isusu u obraz. Podsjetimo kako je ruski predsjednik u petak izdao obveznu naredbu za sve Wagnerove borce koji moraju potpisati prisegu na vjernost ruskoj državi - Putin je preziran i omalovažava čak i dok tužno odmahuje glavom zbog "strašnoga zločina".
Politico podsjeća kako je ruski predsjednik i tri dana nakon ubojstva novinarke Ane Politkovskaje 2006. godine žalio zbog istoga i zahtijevao odgovarajuću kaznu za počinitelje. No istodobno nije izdržao da ne ubaci i koju lošu riječ za ubijenu i umanji važnost njezina novinarskoga rada: "Mislim da bi novinari trebali znati, a stručnjaci to već savršeno razumiju, da je njezina (Anina) sposobnost utjecaja na politički život u Rusiji bila krajnje beznačajna".
A bivšeg ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripalja, nakon neuspjelog trovanja novičokom 2018. u Salisburyju u Engleskoj, nazvao je "ološem" i "izdajnikom".
- On je jednostavno bio špijun, izdajica domovine - izjavio je.
Naravno, kad god netko umre - ili se barem približi smrti - bilo od otrova, metka, bombe ili projektila, Putin nema ništa s tim. Kremlj je svaku tvrdnju o tome da je ruski čelnik imao udjela u Prigožinovoj smrti označio kao "apsolutnu laž".
Kao što nije kriv niti za Alekseja Navaljnog, tako nema nikakve veze ni s Denisom Voronjenkovim, bivšim članom Ruske komunističke partije i Putinovim kritičarom koji je ubijen u Kijevu 2017. godine, što je tadašnji ukrajinski predsjednik Petro Porošenko nazvao "činom državnog terorizma Rusije". Putin nije imao ništa ni s ruskim tajkunima Pavelom Antovom i predsjednikom Lukoila Ravilom Maganovim, koji su prošle godine pali s prozora. Obojica su, piše Politico, bili kritični prema ruskoj invaziji na Ukrajinu, a Kremlj je, naravno, odbacio svaku pomisao na to da je njihova smrt bila planirana.
- Rusi su desetljećima poučavani komunizmu, a sad i putinizmu, pa u svojim glavama istodobno mogu imati dvije kontradiktorne priče, tako da znaju što je istina, ali i što im je u tom trenutku zgodno. Kremlj im redovito servira službeni narativ, u koji nije nužno stvarno i povjerovati, ali moraju ga se držati - ističe Politico.
No činjenica da je Jevgenij Prigožin likvidiran s čak dva mjeseca odgode nakon njegove pobune samo dokazuje kako je Putin htio dati vremena grupi Wagner da se nacionalizira i da se izvrši procjena lojalnosti u redovima saveznika odmetnutog plaćenika prije njihova ulaska u ruske oružane snage.
A takav nagovještaj nervoze i detaljnih priprema podsjeća na strijeljanje Sergeja Kirova, staroga boljševika te nekadašnjega prijatelja i saveznika Josipa Staljina. Iz nejasnih razloga, partijskoga šefa i člana Politbiroa 1934. godine ubio je problematični mladi komunist. Unatoč naporima sovjetskih i ruskih povjesničara da se sa Staljina makne i najmanji tračak sumnje, prema povjesničarki Amy Knight postoji "prilično uvjerljiv dokaz koji ga povezuje s ubojstvom rivala".
- Okolnosti zločina upućuju na umiješanost Narodnog komesarijata za unutarnje poslove, što je zapravo prethodnik Federalne sigurnosne službe, a sigurnosna agencija nipošto ne bi djelovala bez izričite Staljinove zapovijedi. I tom prilikom Staljin je pokazao određenu nervozu, no značajno je i kako je spomenuto ubojstvo također iskoristio kao izgovor za pooštravanje svoje političke represije i pokretanje Velike čistke - zaključila je Knight.