Toga dana dobio je još jedan “toponim” po kojem će ga znati cijeli svijet - u njemu su američki specijalci, nedaleko od idiličnih golf-terena, nakon 10-godišnjega bijega ubili najtraženijega svjetskog terorista Osamu bin Ladena. Velika, zidom i bodljikavom žicom okružena zgrada u kojoj su američki specijalci ubili Bin Ladena na uzvisini je istočno od Karakorumske ceste koja prolazi kroz grad.
Čini se da je sagrađena prije pet godina. Amerikanci i Pakistanci uložili su silne napore u potrazi za Bin Ladenom u Sjevernom Vaziristanu, u plemenskim područjima i susjednim afganistanskim pokrajinama Paktia i Paktika, a ubavi Abbottabad bio je zadnje mjesto koje bi netko smatrao Bin Ladenovim skrovištem.
Kolonijalna vojska
Abbottabad, inače, ima malo više od 100.000 stanovnika. Ime je dobio po bojniku Abbottu, koji ga je osnovao 1853. godine, kao sjedište garnizona britanske kolonijalne vojske.
Za razliku od nekih drugih gradova koji su imali kolonijalna imena, Abbottabad je svoje zadržao i nakon proglašenja pakistanske neovisnosti. Ime nije zadržala ni pokrajina u kojoj se nalazi. Sjeverozapadna granična pokrajina Northwest Frontier Province - relikt kolonijalnih vremena i podjele paštunskog teritorija Durandovom linijom - je dobila ime Kiber Paktunkva. Stanovništvo pripada brojnim etničkim skupinama, uključujući i nekoliko paštunskih plemena. Abbottabad je 2005. stradao u velikom potresu.
Politički trusni kraj
Područje na kojem je grad i politički je trusno jer je u blizini linija prekida vatre između Pakistana i Indije, uspostavljena 1949. Granica je između Kiber Paktunkve i Azad Kašmira (doslovno: Slobodni Kašmir), područja s posebnim statusom.
Azad Kašmir nema status kao ostale pakistanske pokrajine jer Pakistan smatra da bi se time simbolički priznala postojeća podjela Kašmira. No, ljetne vrućine u nizinskom Punjabu jače su od političkih briga te su Abbottabad i okolno planinsko područje još od kolonijalnih vremena izletnička destinacija.
Lokalni mudžahedini
Prošetao sam avenijom koja nosi ime oca nacije Muhamada Ali Jinaha, u sjeni bjelogoričnih stabala. Kod mjesnih trgovaca opskrbio sam se zalihama suhih marelica - važne lokalne kulture - za put na sjever. Na uličnom štandu popio sam šalicu čaja, nastavljajući navadu kolonijalnih upravljača.
Iako danas i na području Abbottabada ima militanata, nekad su jedino oružje u ovom kraju bile palice za golf. U Vaziristanu, međutim, svaki odrasli Paštun iz kuće izlazi s kalašnjikovom o ramenu.
U glavnom gradu Miranšahu razgovarao sam sa skupinom mudžahedina koji se “na smjenu” bore u indijskom dijelu Kašmira. Ilegalno prijeđu granicu i ostanu ondje nekoliko tjedana. Za mog boravka u Vaziristanu upravo su bili zauzeli afganistansku pokrajinu Paktika, do koje se sa sjevera proteže planinski lanac Tora Bora, poslije na glasu kao navodno Bin Ladenovo skrovište.