HAVANA - Kubanski predsjednik Raul Castro u nedjelju bi trebao biti izabran na drugi petgodišnji mandat u kojem će nastaviti postupno otvaranje zemlje započeto 2006., kada je naslijedio starijeg brata Fidela, i osposobiti mlađu generaciju da od komunističkih revolucionara prezumu vodstvo zemlje.
Mandat na koji bi u nedjelju trebao biti izabran bit će mu drugi i posljednji jer upravo je 81-godišnji Raul Castro ustanovio nove propise komunističke vlasti ograničivši dužnost šefa države na dva petgodišnja mandata.
Narodna skupština, koja se bira dugim izbornim procesom što je počeo u listopadu općinskim izborima, u nedjelju će se službeno konstituirati te izabrati 31 člana Državnog vijeća. To je glavno izvršno tijelo kubanske vlasti koje pak izabire predsjednika i očekuje se da će potvrditi Raula na drugi mandat.
Unutar tog Državnog vijeća tražit će se nasljednik koji će preuzeti vodstvo 2018., kada komunističkom Kubom prvi put u gotovo 60 godina neće vladati obitelj Castro.
Dobre izglede imaju 53-godišnji elektroinženjer Miguel Diaz-Canel, jedan od osmorice potpredsjednika, 52-godišnji ekonomist Marino Murillo i 55-godišnji odvjetnik i diplomat Bruno Rodriguez, sada ministar vanjskih poslova.
Izuzetno je važno dobro pripremiti smjenu generacija što se pokazalo katastrofalnim iskustvom za komunističke stranke, drži analitičar Arturo Lopez-Levy sa sveučilišta u Denveru u Sjedinjenim Državama.
Nova generacija nema karizmu povijesnih revolucionara i u petgodišnjem pripremnom razdoblju kandidati trebaju pokazati svoje kapacitete da provedu reforme, navodi kubanski politolog Carlos Alzugaray.
U drugome mandatu Raul Castro treba nastaviti "aktualizirati" kubanski gospodarski sustav naslijeđen od sovjetskog modela 80-ih koji je na rubu stečaja.
Zapadni diplomati upozoravaju da Kuba ne može vječno računati na podršku Venezuele bogate naftom koja je na čelu s danas bolesnim predsjednikom Hugom Chavezom gospodarski pomagala Kubu.
Otkako je službeno naslijedio Fidela, Castro je od veljače 2008. pokrenuo strukturalne reforme kojima uvodi tržišnu ekonomiju u državni sustav no ne dira u vlast komunističke partije.
Pokrenuo je i društvene reforme pa je nedavno donesen imigracijski zakon po kojemu Kubancima od siječnja ne trebaju izlazne vize za putovanje u inozemstvo. Od 2008. Kubanci mogu kupovati i mobitele i računala te odsjedati u hotelima koji su dosad bili rezervirani samo za strane turiste.
To su samo "mrvice" slobode, optužuje oporba i traži slobodu izražavanja, slobodu udruživanja i pravo na prosvjede protiv komunističkog režima koji svaki oporbeni glas proglašava "plaćenikom" Sjedinjenih Država.