“Albanija ima odlično strateško partnerstvo s Kosovom. Ja ne mogu reći ništa više od toga.” Tim je riječima Ditmir Bushati, albanski ministar vanjskih poslova, odgovorio na pitanje Karen Donfried, predsjednice njemačkog ogranka Marshall Funda, “znači li ujedinjenje Kosova i Albanije početak formiranja ‘Velike Albanije’”.
Naime, ta je tema opet oživjela na Zapadnom Balkanu i sasvim razumljivo izaziva zabrinutost jer bi značila promjenu granica i, ako bi se ostvarila, vrlo vjerojatno rat oko Makedonije. Nije tajna da su Albanci na prostoru bivše Jugoslavije bili izuzetno nezadovoljni jer nisu bili na pregovorima u Daytonu te su se otvoreno žalili kako je ondje riješeno pitanje BiH dok su Kosovo i albansko pitanje ostali u zraku.
Velika “Ilirida”
Stanje se popravilo nakon što je Kosovo dobilo samostalnost, ali ona nikako da profunkcionira zbog ruske blokade ulaska u UN. Osim toga, pet država članica EU i dalje ne priznaje Kosovo kao samostalnu državu. Ideju stvaranja “Iliride”, kao zajedničke države Albanaca na Balkanu, prvi je izrijekom iznio bivši albanski lider u Makedoniji Arbën Xhaferi. Pod pritiskom prije svega SAD-a, čije savjete Albanci i dalje, iako sa sve manje oduševljenja, prihvaćaju, o toj ideji njihovi službeni predstavnici više nisu javno pričali (što su mislili, drugo je pitanje).
Kriza u Makedoniji, za čije izbijanje SAD optužuje Rusiju i vice versa, postala je katalizator destabilizacije Zapadnog Balkana koja se razbuktava od polovice prošle godine. Tada je počeo proces tranzicije vlasti u SAD-u i najava Donalda Trumpa da ga EU ne interesira, a Bruxelles se našao u krizi identiteta nakon odluke o Brexitu. Zapadni Balkan je tako, nezainteresiranošću Zapada, postao plodno tlo za djelovanje drugih aktera koji su brzo utrčali: Moskve i Ankare. Ova prva je čak učinila sve da u kaos odvede Crnu Goru koja je korak do ulaska u članstvo NATO-a.
Srpska unija
A onda se oglasio srpski premijer Aleksandar Vučić koji je snažno počeo zagovarati ideju o carinskoj uniji zemalja Zapadnog Balkana za koju je dobio podršku u Bruxellesu. Kosovo se tome oštro suprotstavilo, pa se čak ohrabrilo i pokrenuti formiranje samostalne vojske. Onda su stigle packe iz Washingtona i predsjednik Hashim Thaçi morao se povući. Zemlja je u političkoj krizi jer pokret Samoopredjeljenje stopira donošenje odluka važnih za približavanje EU, a to je formiranje Zajednice srpskih općina na sjeveru i ratificiranje graničnog sporazuma s Crnom Gorom. Dubinu unutarnje krize potvrđuje poruka bivšeg premijera Ramusha Haradinaja iz pritvora u Francuskoj da “postojeća situacija svaki dan postaje sve ozbiljnija i da bi samo prijevremeni izbori bili politički zreo potez”.
U takvim okolnostima Thaçi preko Radija Slobodna Europa šalje poruku da će, ako EU zatvori vrata Kosovu (dakle, ako Priština ne provede navedene, a preuzete obveze), “svi Albanci u regiji živjeti u jedinstvenoj državi”. Albanski premijer Edi Rama je prije nekoliko dana za ugledni Politico izjavio da unija s Kosovom nije njegova želja, nego moguća alternativa ako se zatvore vrata prema EU. I u Albaniji traje ozbiljna politička kriza. Opozicijski demokrati danima prosvjeduju tražeći tehničku vladu, a Ramu optužuju za kriminalne radnje. Indikativno je da su se prosvjedi preselili na ulicu čim su albanske stranke u Makedoniji potpisale u Tirani, u Raminu uredu, dokument koji je preduvjet za njihov ulazak u vladu.
Poziv u pomoć
Stoga se pozivi ili prijetnje ujedinjavanjem Albanaca, što je gotovo nevjerojatno, mogu smatrati pozivom u pomoć Washingtonu i Bruxellesu. Ili, kako je u Washingtonu rekao Bushati: “Albanija je bedem ruskom utjecaju na Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, BiH i Hrvatsku”.