U veljači 2023., Donggang Jinhui Food, tvrtka za preradu morskih plodova u Dandongu u Kini, organizirala je zabavu. Bila je to uspješna godina: tvrtka je otvorila veliku novu tvornicu u svom kompleksu u gradu i udvostručila količinu lignji koju je izvezla u Sjedinjene Države. Videozapisi događaja, objavljeni na Douyinu, kineskoj verziji TikToka, pokazuju pjevače, svirače, plesače, vatromet i snopove svjetla. Ključni aspekt uspjeha tvrtke bilo je korištenje sjevernokorejskih radnika koji su poslani na rad u kineske tvornice, u uvjetima zatočeništva, kako bi zaradili novac za svoju vladu. Videozapisi koje je objavila tvrtka prikazuju strojeve označene na korejskom jeziku i prikazuju radnike koji na korejskom objašnjavaju kako očistiti i vagati lignje. Na zabavi je tvrtka svirala pop pjesme popularne u Pjongjangu, uključujući "People Bring Glory to Our Party" (napisao pjesnik iz Sjeverne Koreje koji je dobio nagradu 1989.) i "We Will Go to Mount Paektu", (referenca na mitsko rodno mjesto Kim Jong-ila). U publici su se deseci radnika ljuljali uz glazbu, mašući minijaturnim sjevernokorejskim zastavama.
Jedan od videa prikazanih na događaju uključivao je snimke (snimljene dronom) tvrtke smještene na osam i pol hektara zemlje - konkretno, ograđenog kompleksa s pogonima za proizvodnju, hladnjače i spavaonicu na sedam katova za radnike. Naglašena je rastuća baza kupaca tvrtke na Zapadu i pokazan je širok spektar zapadnih certifikata, od tvrtki poput Vijeća za očuvanje mora (Marine Stewardship Council) i Sedexa. Trgovac morskim plodovima koji posluje s tvrtkom procijenio je da trenutno zapošljava između pedeset i sedamdeset sjevernokorejskih radnika. Izvođači na zabavi nosili su sjevernokorejske boje, a zastava zemlje vijorila se iza njih. Kada je snimka objavljena na internetu, komentator - vjerojatno zbunjen jer kineskim tvrtkama nije dozvoljeno koristiti sjevernokorejsku radnu snagu - upitao je: "Zar vam ovo nije zabranjeno snimati?"
Donggang Jinhui Food se, kao i mnoge druge kineske tvrtke, oslanja na ogroman program prisilnog rada iz Sjeverne Koreje. (Jinhui nije odgovorio na zahtjeve za komentarom.) Program vodi tajnovita agencija sjevernokorejske vlade pod nazivom Soba 39, koja nadgleda aktivnosti poput slanja ubojica u inozemstvo, pranja novca, programa nuklearnih i balističkih projektila i kibernetičkih napada. Soba 39 primarna je vladina agencija odgovorna za pribavljanje deviza i financiranje fonda obitelji Kim, prema studiji Sveučilišta Ritsumeikan iz 2023. i dvama izvješćima američkog ministarstva financija. Sjeverna Koreja radnike je u značajnom broju u Kinu počela slati 2012. godine; te ih je godine više od četrdeset tisuća dobilo posebne vize. Dio plaća radnika preuzima vlada za financiranje aktivnosti Sobe 39 i predstavlja vitalni izvor strane valute za dužnosnike Partije i državu. Ujedinjeni narodi procijenili su 2017. da je zemlja kroz program zarađivala između 1,2 i 2,3 milijarde dolara godišnje.
Te godine, nakon što je Sjeverna Koreja testirala nuklearno oružje, Ujedinjeni narodi uveli su razne sankcije, zbog čega je postalo protuzakonito da strane tvrtke koriste sjevernokorejske radnike, uz obrazloženje da je njihov rad bio prisilan i da su njihove plaće financirale režim. SAD je iste godine donio strog Zakon o suzbijanju američkih protivnika sankcijama, CAATSA, koji propisuje visoke novčane kazne tvrtkama koje uvoze proizvode vezane za sjevernokorejsku radnu snagu. Zakon navodi "oborivu pretpostavku" koja posao koji obavljaju sjevernokorejski radnici kategorizira kao prisilni rad, osim ako se ne dokaže suprotno. Bez obzira na to, Kina je nastavila u velikom broju uvoziti korejske radnike koji pružaju jeftinu radnu snagu; prema procjenama State Departmenta, u zemlji trenutno radi više od stotinu tisuća Sjevernokorejaca. Radnici često dobivaju poslove u građevinskim tvrtkama, tekstilnim tvornicama i softverskim tvrtkama. Mnogi, ispostavilo se, također rade u industriji prerade plodova mora. Godine 2022., prema brojevima kineske vlade koji su nehotice objavljeni na internetu, čak osamdeset tisuća sjevernokorejskih radnika nalazilo se upravo u gradu Dandongu, središtu industrije morskih plodova.
Ove godine krenuo sam s timom istraživača dokumentirati korištenje sjevernokorejskih radnika u ovoj industriji. Pregledali smo vladine dokumente koji su procurjeli, korporativne promotivne materijale, satelitske snimke, internetske forume i lokalne vijesti. Pogledali smo stotine videozapisa s mobitela objavljenih na Douyinu, BiliBiliju (kineskoj web stranici za razmjenu videozapisa) i WeChatu (popularnoj kineskoj platformi za razmjenu poruka). U nekima se izričito raspravljalo o prisutnosti Sjevernokorejaca; za druge smo imali stručnjake koji su pregledavali snimke ne bi li uočili sjevernokorejske naglaske, korištenje jezika i druge kulturne markere. Izvještavanje u Kini izrazito je teško za zapadne novinare, ali poslali smo kineske istražitelje da posjete tvornice, razgovaraju s menadžerima i snime proizvodne linije. Također sam potajno, preko posrednika, poslao pitanja za 20 sjevernokorejskih radnika/ca i četvorici menadžera, raspitujući se o vremenu koje su proveli u kineskim tvornicama.
Radnici, većina žene, opisali su rašireni obrazac zatočeništva i nasilja u tvornicama. Radnici se drže u prostorima iza bodljikave žice, pod paskom sigurnosnih agenata. Nekoliko njih opisalo je kako su ih menadžeri šamarali i udarali jer nisu dovoljno naporno radili ili slijedili naredbe. Gotovo svi su pretrpjeli učestale seksualne napade svojih menadžera. Jedna radnica, koja je provela nekoliko godina u tvornici Jinhui, rekla je: "Najgori i najtužniji trenutak bio je kada sam bila prisiljena na seksualne odnose prilikom dolaska na piće." Radnici su opisali kako su protiv svoje volje držani u tvornicama i izlagani strogim kaznama ako bi pokušali pobjeći. "Često se naglašava da ćete, ako vas uhvate u bijegu, biti ubijeni i nestati bez traga", napisao je netko od njih.
Ukupno sam identificirao najmanje petnaest postrojenja za preradu morskih plodova koja su zajedno koristila više od tisuću sjevernokorejskih radnika od 2017. godine. Velik dio morskih plodova prerađenih u tim pogonima tada je završio u SAD-u. Kina službeno poriče da su ti radnici u zemlji. Ali njihova prisutnost je javna tajna. "Lako ih je prepoznati", napisao je čovjek rodom iz Dandonga u komentaru na BiliBiliju. "Svi nose uniforme, imaju vođu i slijede zapovijedi."
Krajem 2023. istražitelj iz mog tima posjetio je kinesku tvornicu Donggang Haimeng Foodstuff i pronašao sjevernokorejskog menadžera kako sjedi za drvenim stolom s dvije minijaturne zastave, jednom kineskom i jednom sjevernokorejskom. U sali za obradu, nekoliko stotina sjevernokorejskih žena odjevenih u crvene uniforme, ružičaste pregače i bijele gumene čizme stajale su rame uz rame za dugim metalnim stolovima pod jakim svjetlima, pogrbljene iznad plastičnih košara s morskim plodovima, ručno režući i sortirajući proizvode.
Krajem studenog, nakon što su istražitelji iz mog tima posjetili nekoliko pogona za preradu morskih plodova u kojima Sjevernokorejci rade u Dandongu, lokalne vlasti podijelile su letke u kojima upozoravaju da će se radnici za koje je utvrđeno da surađuju sa stranim medijima suočiti s optužbama prema Zakonu o suzbijanju špijunaže.
*
Dandong, grad s dva milijuna stanovnika, nalazi se na rijeci Yalu, koja teče duž granice između Kine i Sjeverne Koreje. Kinesko-korejski Most prijateljstva povezuje Dandong sa sjevernokorejskim gradom Sinuijuem, odmah preko granice. Most je jedan od rijetkih izlaza iz Pustinjakove kraljevine u ostatak svijeta; oko sedamdeset posto svih proizvoda razmijenjenih između dviju zemalja putuje preko njega.
Sjevernokorejska vlada pažljivo odabire radnike koje će poslati u tvornice u Dandongu i drugdje u Kini. Proces obično nadgledaju dužnosnici iz Sobe 39, koji uporno provjeravaju političku lojalnost podnositelja zahtjeva kako bi smanjili rizik od prebjega. (Sjevernokorejska vlada nije odgovorila na zahtjeve za komentarom za ovaj članak.) Nakon odabira, kandidati prolaze obuku prije odlaska, koja može trajati godinu dana i često uključuje predavanja vladinih službenika koja pokrivaju sve, od kineskih običaja i bontona do "neprijateljskih operacija" i aktivnosti obavještajnih agencija drugih zemalja.
Kako bi usmjerili radnike u kineske tvrtke za proizvodnju morskih plodova, sjevernokorejsko Ministarstvo ribarstva radi s kineskim Ministarstvom ljudskih resursa i socijalne sigurnosti. (Te agencije nisu odgovorile na zahtjeve za komentarom.) Logistikom se često bave privatne kineske "otpremne" tvrtke, a radna mjesta se ponekad dogovaraju putem interneta. U videu objavljenom na Douyinu prošlog rujna, na primjer, najavljena je dostupnost dvije i pol tisuće Sjevernokorejaca koji "žele pronaći neki fizički rad". Komentator je pitao mogu li biti poslani u tvornice morskih plodova preko granice u Dandongu, a autor videa je to potvrdio. Druga objava nedavno je reklamirala dostupnost pet tisuća sjevernokorejskih radnika i dobila dvadeset i jedan odgovor.
Poslovi u Kini vrlo su poželjni u Sjevernoj Koreji jer često dolaze s ugovorima koji obećavaju plaće od 270 dolara mjesečno - mnogo više od tri dolara mjesečno plaćenih za sličan rad u Sjevernoj Koreji. Ali poslovi dolaze s uvjetima i skrivenim dažbinama. Odabrani radnici potpisuju dvogodišnje ili trogodišnje ugovore. Kada stignu u Kinu, menadžeri im obično oduzimaju putovnice. Ako radnici pokušaju pobjeći ili se žaliti ljudima izvan tvornica, njihove obitelji kod kuće mogu se suočiti s odmazdom vlade. Unutar tvornica sjevernokorejski radnici nose uniforme različite boje od onih koje nose kineski radnici. "Bez toga", napisao mi je voditelj tvornice koji je nekoliko godina radio u Donggang Jinhui Foodu, "ne možemo znati je li netko nestao".
Sam rad je nemilosrdan. Smjene u tvornicama morskih plodova traju između četrnaest i šesnaest sati. Radnici dobivaju do jedan slobodan dan mjesečno i malo, ako uopće, slobodnih dana za praznike ili bolovanje. Žene spavaju u krevetima na kat u zaključanim spavaonicama, ponekad ih je trideset u sobi. Radnicima je zabranjeno napustiti tvornička postrojenja bez pratnje. Pošta je pod povećalom sjevernokorejskih sigurnosnih agenata koji također "nadziru svakodnevni život i šalju povratne informacije u službenim izvještajima", rekao je upravitelj tvornice koji je proveo nekoliko godina u tvornici u Dalianu.
Radnici obično vide manje od deset posto plaće koja im je obećana ugovorima. Jedan ugovor koji sam pregledao naveo je da će se svaki mjesec odbiti četrdeset dolara za plaćanje hrane; dodatni iznosi se odbijaju za isplatu električne energije, spavaonicu, grijanje, vodu, osiguranje i "isplatu lojalnosti" vladi. Ono što ostaje često je manje od trideset dolara mjesečno.
Kinesko ministarstvo vanjskih poslova nije odgovorilo na moja pitanja za ovaj članak. Međutim, u prošlosti je vlada uzvratila kritikama na račun odnosa sa Sjevernom Korejom. Kineski veleposlanik je prošle godine u pismu UN-u napisao da se Kina pridržavala sankcija iako je zbog toga pretrpjela "velike gubitke", te je ustrajao na tome da je provela "temeljite istrage" o navodima o nepoštovanju pravila. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova rekao je da su Kina i Sjeverna Koreja uvijek bile "bliski prijatelji" i dodao: "Sjedinjene Države trebaju razmisliti o svojim pogreškama, preuzeti svoje odgovornosti, prestati nametati sankcije i vojno odvraćanje i poduzeti praktične mjere za ponovno pokretanje smislenog dijaloga."
*
Tvrtke često tvrde da poštuju standarde o zapošljavanju jer su prošle "socijalne revizije", koje provode tvrtke koje pregledavaju radna mjesta da provjere ima li zlorabljenja. No polovinu postrojenja za koja smo utvrdili da koriste sjevernokorejske radnike certificiralo je Vijeće za očuvanje mora (MSC), skupina za održivost, koja daje certifikat samo ako su tvrtke prošle socijalne revizije ili druge procjene. (Jackie Marks, voditeljica odnosa s javnošću MSC-a, rekla mi je da te socijalne revizije provodi treća strana, a ne organizacija.)
Skepticizam prema takvim revizijama je sve veći. Američki State Department je 2021. rekao da revizije, posebno u Kini, nisu adekvatne za identificiranje prisilnog rada jer se revizori oslanjaju na vladine prevoditelje i rijetko izravno razgovaraju s radnicima. Revizori također ne žele razljutiti kompanije koje su ih zaposlile, a radnici se sučeljavaju s odmazdom zbog prijavljivanja zlouporaba.
Naša istraga je pokazala da jedan od najvećih svjetskih prerađivača bijele ribe, Dalian Haiqing Food, koristi ilegalnu sjevernokorejsku radnu snagu. To uključuje radnice koje tvrde da su ih menadžeri seksualno zlostavljali, zajedno s nizom drugih kršenja. Tvornica je glavni dobavljač mnogim europskim prehrambenim tvrtkama, među kojima su Aldi, drugi najveći europski lanac supermarketa; Sysco France, jedan od glavnih dobavljača za francusku vladu; i Espersen, ogromna tvrtka za morske plodove sa sjedištem u Danskoj koja opskrbljuje McDonald‘s u 42 zemlje, uglavnom u kontinentalnoj Europi.
Sysco nije odgovorio na pitanja o Sysco Franceu. Espersen je u e-mailu odgovorio da "ni jedan proizvod iz Dalian Haiqinga ili bilo kojeg drugog dobavljača morskih plodova iz Kine nije završio u opskrbnom lancu Espersena za McDonald‘s". Aldi je pak odgovorio da može potvrditi kako "njihov dobavljač Pickenpack nije dostavio ni jedan proizvod iz Dalian Haiqinga u Aldi NORD".
Čak se i ugostiteljske usluge samog Europskog parlamenta mogu povezati s tvrtkom Dalian Haiqing: grupacija Compass, koja pruža te usluge, nabavlja bijelu ribu od Pittman Seafoodsa, belgijske tvrtke koja je od 2017. primila najmanje 600 tona morskih plodova od tvrtke Dalian Haiqing. (Europski parlament priopćio je da je "primio sva zatražena pojašnjenja" i da ga je ugovorna stranka "uvjerila o nepostojanju ikakvih veza sa spomenutim društvom u svojoj ponudi". Grupacija Compass nije odgovorila na zahtjev za komentarom.)
Dalian Haiqing također je glavni dobavljač tvrtke Cité Marine u Francuskoj. Tvrtka je od 2020. godine prema trgovinskim podacima uvezla preko 150 pošiljaka kolje, žutoperajnog lista i plosnatih ribljih fileta iz Dalian Haiqinga. Morski proizvodi, poput pohanih fileta aljaške kolje, povezani s MSC certifikacijskim kodom Cité Marine dostupni su putem hrvatskih tvrtki poput Bofrosta. Cité Marine također isporučuje filete od kolje i bakalara, kao i pohanu ribu i medaljone, u Lidl Francuska. Od 2020. godine Lidl ima preko 100 aktivnih trgovina u Hrvatskoj, ali projekt Bezakonje na moru (Outlaw Ocean) nije identificirao niti jedan proizvod posebno u Lidlu Hrvatska vezan za Cité Marine putem njihovog MSC certifikacijskog koda.
Cité Marine poručio je u e-mailu da je tvornica prošla kroz dvije revizije u 2023. i da tom prilikom nisu pronađeni strani zaposlenici. Dalian Haiqing je rekao da ne zapošljava sjevernokorejske radnike.
*
Krajem prošle godine potrudio sam se izravnije komunicirati s nekim sjevernokorejskim radnicima koji su zahvaćeni programom. Zapadnim novinarima zabranjen je ulazak u Sjevernu Koreju, a građanima te zemlje strogo je zabranjeno razgovarati s novinarima. Ali unajmio sam tim istražitelja u Južnoj Koreji i Kini koji pomažu lokalnim novinskim organizacijama i zapadnim medijima tako što izvještavaju o uvjetima u Sjevernoj Koreji. Istražitelji imaju kontakte u Sjevernoj Koreji koje zapošljavaju kako bi dobili informacije iz zemlje - tako su u prošlosti izvještavali o nedavnim nestašicama hrane, nestanku struje u zemlji i protuvladinim grafitima. Radio sam s istražiteljima i njihovim kontaktima, od kojih neki rade kao posrednici za zapošljavanje, kako bih sastavio popis dvadesetak Sjevernokorejaca/ki koji su poslani u Kinu, od kojih se većina u međuvremenu vratila kući; radnice i menadžeri bili su različitih dobi, došli su iz raznih regija u zemlji i radili su u najmanje šest kineskih tvornica. Napisao sam popis pitanja i poslao ih, preko istražitelja, njihovim kontaktima u Sjevernoj Koreji. Ti su se kontakti zatim sastali s radnicima kako bi ih u tajnosti ispitali. Razgovori su provedeni pojedinačno da radnici ne bi znali identitete drugih koji su govorili ili što su rekli. Sastanci su se obično održavali na otvorenom, u parkovima ili na ulici, gdje je sigurnosnim agentima teže koristiti prisluškivače za provođenje nadzora.
Svim sugovornicima je rečeno da će njihove odgovore javno podijeliti američka novinarska kuća. Suočili su se sa znatnim rizikom, budući da stručnjaci kažu da bi zbog toga, ako ih se otkrije, vjerojatno bili pogubljeni, a njihove obitelji smještene u zatvorske logore. Ali pristali su razgovarati jer vjeruju da je važno da ostatak svijeta zna što se događa s radnicima koji su poslani u Kinu. Sjevernokorejski kontakti ručno su prepisali odgovore radnika/ca, a zatim fotografirali upitnike i poslali ih, koristeći šifrirane internetske alate i satelitske telefone, istražiteljima, koji su ih potom poslali meni. (Radnici/e i menadžeri u Kini ispitani su na sličan način.) Zbog tih slojeva zaštite, naravno, nemoguće je u potpunosti provjeriti sadržaj intervjua. Ali sam odgovore dao pregledati stručnjacima kako bismo bili sigurni da su u skladu s onim što se zna o programu prijenosa rada i intervjuima sa sjevernokorejskim prebjezima. (Više od dva mjeseca nakon završetka ovog postupka, naš je tim provjerio anketare i sugovornike i svi su još uvijek bili sigurni.)
U svojim odgovorima radnice su opisale depresivno zatočeništvo i duboku usamljenost. Posao je bio naporan, a nasilje je bilo uobičajeno. "Udaraju nas i tretiraju kao da nismo ljudi", rekla je radnica koji je četiri godine prerađivala školjke u tvornici u Dandongu. Pitao sam sve žene mogu li se sjetiti sretnih trenutaka. Većina je rekla da ih nije bilo, ali gotovo sve su imali tužne trenutke za prepričavanje. Jedna osoba, koja se nedavno vratila u Sjevernu Koreju, rekla je da se zbog iskustva u kineskoj tvornici osjećala kao da "želi umrijeti".
Najupečatljivije priče bile su ženski opisi seksualnog zlostavljanja u tvornicama.
Od dvadeset radnica s kojima sam razgovarao, sedamnaest ih je reklo da su ih seksualno zlostavljali upravitelji tvornica. Tri žene su rekle da su ih menadžeri prisilili na prostituciju. "Kad god mogu, koketiraju s nama dok to ne postane mučno i prisiljavaju nas na seks za novac, a još je gore ako ste lijepi", rekla mi je žena iz Haiqinga. Radnik iz Jinhuija istaknuo je: "Čak i kada nema posla tijekom pandemije, država zahtijeva devizna sredstva iz lojalnosti, pa menadžeri prisiljavaju radnice da prodaju svoja tijela."
Pandemija je mnogim ženama otežala život. Kada je Kina zatvorila svoje granice, neke su se našle zarobljene daleko od kuće. Često su im se radna mjesta zatvarala i gubile su prihode. Sjevernokorejski radnici često moraju plaćati mito vladinim dužnosnicima i posrednicima u radu kako bi osigurali radna mjesta u Kini. Mnogi ta sredstva posuđuju od kamatara. Ti krediti, obično oko 1500 dolara, mogu doći s kamatnim stopama do deset posto. Kada je posao u Kini bio zaustavljen, sjevernokorejski radnici nisu mogli vratiti svoje kredite. Kao rezultat toga, sjevernokorejski kamatari poslali su skupine lokalnih nasilnika u domove rođaka radnika kako bi ih zastrašili. Neke obitelji radnika morale su prodati svoje domove kako bi vratile dugove. Godine 2023. ubile su se dvije sjevernokorejske radnice u tekstilnim pogonima.
Pandemijska ograničenja u Kini ublažena su prošle godine, a granica između Kine i Sjeverne Koreje ponovno je otvorena. Prošlog kolovoza, oko 300 sjevernokorejskih radnika/ca ukrcalo se u deset autobusa u Dandongu kako bi se vratili. Na fotografijama i videu koji sam pregledao neke od žena mogu se vidjeti kako žurno utovaruju velike kofere u autobus svjetlozelene boje, a zatim se voze preko Mosta prijateljstva. Još su se stotine sjevernokorejskih radnika/ca vratile putničkim vlakovima i letovima u sljedećim mjesecima.
Kako je 2023. završila, kineska i sjevernokorejska vlada počele su pregovarati o sljedećem valu radnika koji će biti poslani u kineske tvornice. Prema izvješću Hyemina Sona, sjevernokorejskog prebjega koji radi za Radio Slobodna Azija, sjevernokorejski posrednici u radu zatražili su da kineske tvrtke plate predujam od oko 130 dolara po radniku; cijena je porasla, rekao joj je jedan posrednik u radu, jer "kineske tvrtke ne mogu poslovati bez sjevernokorejske radne snage".
