Iako se najviše govori o kineskim kompanijama, tvrtke koje najviše doprinose ruskoj vojnoj moći dolaze sa Zapada, piše Politico pozivajući se na istraživanje Kijevske škole ekonomije.
Njihova analiza utjecaja zapadnih sankcija na ruske vojne kapacitete na prvo mjesto opskrbljivača ruske vojske stavila je Intel, proizvođača mikročipova sa sjedištem u kalifornijskoj Santa Clari. Na drugome je mjestu ozloglašeni kineski tehnološki gigant Huawei. Slijede ga Analog Devices iz Massachusettsa, AMD, Intelov kalifornijski susjed, Texas Instruments te poznati američki proizvođač IBM.
Analitički centar Kijevske škole za ekonomiju tvrdi u svojem izvješću da se nakon pauze ruski uvoz mikroelektronike, bežičnih i satelitskih navigacijskih sustava i drugih ključnih komponenti ratne mašine ove godine vratio na prijeratnu razinu.
To, objašnjavaju istraživači, pokazuje da su zapadne sankcije uvedene Rusiji imale kratkoročni učinak te da su Rusi i njihovi saveznici u međuvremenu uspostavili nove dobavljačke kanale. Prema izvješću centra, u tome je Moskva imala pomoć Kine i Hong Konga, zemalja iz svojeg okruženja poput Kazahstana te NATO-ove članice Turske.
Elina Ribakova s Petersonova institutu za međunarodnu ekonomiju, za Politico poručuje kako bi i zapadne tvrtke trebale odgovarati za održavanje na životu ruske agresije na Ukrajinu. Zapadne privatne tvrtke trebale bi, prema njezinu mišljenju, pratiti svoje proizvode do finalne destinacije na isti način kako su banke primorane pratiti klijente putem shema za sprečavanje pranja novca i njihove kreditne sposobnosti nakon kraha 2008. godine.
Kompanije negiraju optužbe. Intel, na vrhu liste Kijevskog instituta, odgovorio je novinarima da je suspendirao sve pošiljke u Rusiju i Bjelorusiju te da poštuje sankcije i drži se izvoznih kontrola u skladu sa zahtjevima Washingtona i saveznika.
Politico piše da sporadične informacije i primjeri za koje znaju potvrđuju nalaze kijevskog instituta. Politico je tako potvrdio da da američko streljivo stiže do ruskih snajpera te da se Kina pozicionirala kao glavni ruski dobavljač komponenti koje imaju dvostruku primjenu.
Europske tvrtke nisu u vrhu liste glavnih proizvođača, ali ih se sve više provjerava zbog porasta narudžbi strojeva i rezervnih dijelova iz zemalja poput Kazahstana. Ovdje je vidljiv jaz između zakonodavstva i provedbe.
Politico piše da su sankcije uvedene na razini EU, no provedba je ostavljena zemljama članicama, među kojima su neke, poput Mađarske, simpatizeri ruskog političkog vrha. Velik je skandal nastao kad se otkrilo da suprug estonske premijerke Kaje Kallas, koja je oštra prema Rusiji, ima udio u transportnoj tvrtki koja posluje s Rusijom. U tom se kontekstu spominje i tradicionalno neutralna Austrija.
Europske zemlje nisu se iskazale u sankcioniranju neodgovornih pojedinaca i njihovih tvrtki. Poznat je slučaj iz Njemačke gdje je u kolovozu ove godine uhićen muškarac iz njemačko-japanske tvrtke DMG Mori zbog suradnje s ruskim tvrtkama Kalašnjikov i Promtehnologija koja proizvodi snajperske metke.
Problem je, podsjeća Politico, i to što je novac ljudi u krugu oko Vladimira Putina i dalje dobrodošao u europskim zemljama, pogotovo u sektoru luksuznih nekretnina. Europsko vijeće je ponekad u svojem sankcioniranju pojedinaca toliko loše prezentiralo dokaze da su odluke lako padale na sudu. Prema navodima Politica, oko 1600 zapadnih multinacionalnih kompanija nastavilo je poslovati u Rusiji čak i ako su javno tvrdile da su zatvorile svoje urede.
Europska unija, ocjenjuje Politico, ili nema sredstava ili nema političke volje zaustaviti zapadne proizvode da stignu do ruskog tržišta. David O‘Sullivan, izaslanik EU za sankcije, trebao bi zato, posjećujući članice, osigurati da se drže dogovora.
Prošli mjesec za Politico je rekao da je EU dosad imala ograničen uspjeh u osiguravanju sankcija na području "ključnom za ukrajinsku obranu". Međutim, kada se stvari gledaju šire, sankcije, prema njegovu mišljenju, djeluju poput male rupice na gumi automobila. "To možda nije ispuhavanje kakvo su neki predviđali na početku, ali zrak izlazi iz gume. Prije ili poslije automobil se neće moći kretati", ustvrdio je izaslanik.
Iako se to možda pokaže točno na kraju, Politico upozorava kako puno toga ipak ovisi o volji Europske unije da osigura provedbu svojih odluka.