Phil Hogan, donedavni povjerenik Europske unije za trgovinu, prije toga povjerenik za poljoprivredu, veteran u irskoj politici, nesuđeni kandidat za glavnog tajnika Svjetske trgovinske organizacije, prva je politička žrtva koronavirusa u Europskoj komisiji.
Dao je ostavku nakon velikog pritiska u Irskoj jer je sudjelovao na večeri koju je organiziralo golf-društvo. Učinio je to u vrijeme kada se od Iraca zahtijevalo poštivanje strogih mjera fizičkog distanciranja kako bi se usporilo širenje koronavirusa. Od premijera države do ministara u vladi, medija i parlamentaraca, u Irskoj se odmah tražila njegova ostavka. Ne i od Europske komisije. Zapravo, da je ovisilo o Bruxellesu i da je Hogan bio iz neke druge države, vjerojatno ne bi morao dati ostavku. Nikada Europska komisija ne traži ostavku povjerenika iza kojeg stoji vlada države iz koje dolazi. Da je Hogan iz neke druge članice, njegova bi ga vlada branila, a isto bi vjerojatno učinila i Europska komisija. Nabrajali bi uspjehe, a on ih bez sumnje ima mnogo.
Zaslužan je za reformu zajedničke poljoprivredne politike. Bio je ključan u pregovorima o trgovinskim sporazumima s mnogim državama. Iako nije bio izravno sudionik pregovora, ključan je i u sklapanju sporazuma o budućim odnosima EU s Ujedinjenom Kraljevinom nakon što istekne prijelazno razdoblje Brexita, a to će se dogoditi vrlo brzo.
Iz svog iskustva rada u Bruxellesu kao dopisnik više od 20 godina teško se mogu sjetiti nekog tako transparentnog i iskrenog povjerenika kakav je bio Hogan. Ne mogu se sjetiti da mi je netko na pitanje koliko je uspješna određena njihova politika odgovorio da nije uspješna. Riječ “neuspjeh” gotovo je zabranjena u rječniku europskih dužnosnika. Kada sam prije tri godine u intervjuu za Jutarnji list pitao Hogana koliko je uspješna mjera za pomoć mladima da ostanu na selu, rekao je da nije bila uspješna jer mladi i dalje idu u gradove, odlaze sa sela i ne vide budućnost u ruralnim sredinama, što treba mijenjati.
Poručio nam je tada da, gledajući irski primjer, ne smatramo tragedijom odlazak mladih iz Hrvatske koji sada rade u Irskoj. To nije vidio kao “prisilni odlazak” ili “emigriranje” nego kao korištenje mogućnosti koje daje jedinstveno tržište, a to je i sloboda kretanja radnika. Bio je uvjeren da će i Hrvatska, poput nekada Irske, od države iz koje ljudi masovno odlaze trbuhom za kruhom postati država u koju će ljudi htjeti doći, kao što je to danas Irska. Političar bez praznih fraza, birokratskih floskula i bez straha da kaže ono što misli.
Zašto bi morao otići tako uspješan povjerenik, koji je toliko zadužio EU i koji je bio tako važan i za budućnost Europske unije zbog tako male greške, neke večere u svojoj državi, gdje je došao iz Bruxellesa na zasluženi odmor.
Odgovor je dao Hogan sam kada je objavio da podnosti ostavku. U razvijenim demokracijama, u društvima gdje je politička odgovornost ključna i kada formalno nije prekršen zakon, gubitak povjerenja građana dovoljan je razlog za ostavku.
“Duboko žalim što je moj put u Irskoj, državi koju sam tako ponosno predstavljao kao javni službenik tijekom gotovo cijelog mog punoljetnog života, izazvao toliku zabrinutost, nelagodu i ljutnju. Uvijek sam nastojao poštovati pravila vezana uz Covid-19 u Irskoj i shvatio sam da sam poštovao sve smjernice, posebno nakon potvrde negativnog testa. Ponavljam duboku ispriku irskim građanima zbog grešaka koje sam napravio tijekom mog posjeta”, naveo je u izjavi o ostavci Phil Hogan.
On je tipičan primjer kako uspjeh nije dovoljna zaštita od odgovornosti kada se utvrdi da je greška počinjena, koliko god bila bezazlena.
Ali Hoganova ostavka otvorila je mnoga pitanja kojima će se ubuduće morati baviti i Europska komisija, ali i cijela politička elita u Europi.
On je svojom ostavkom postavio vrlo visok standard odgovornosti. Zato se sada mnogi drugi povjerenici pitaju gdje su bili ovih dana. Jesu li držali distancu, nosili masku, davali primjere svojim ponašanjem kako se poštuju mjere koje se traže od građana?
Ako se budu tražili isti standardi od svih, moguće je da sljedećih dana bude i drugih europskih političara koji bi mogli postati političke žrtve koronavirusa kao što je to postao Hogan.