Kada žene u Indiji ostane udovica, mnoge od njih više nemaju nikakva prava i praktički ih puštaju da životare do smrti bez ikakvih prihoda i mogućnosti za egzistenciju. Udovice se ne mogu preudati pa su osuđene na lagano odumiranje. Doduše, nekada su ih, žive, pokapali ili spaljivali s umrlim suprugom, a sada bar toga nema. Tako na tisuće odbačenih udovica, koje njihovi bližnji ne žele izdržavati, odlaze u sveti grada Vrindavan, nedaleko New Delhija na sjeveru Indije kako bi tamo okončale svoj život, koji nakon smrti muža, praktički više nema nikakvu vrijednost ni smisla.
U podnožju hramova Vrindavana živi čak 15 tisuća otjeranih udovica. Naime, muževljeva rodbina čestoio ih proganja kako one ne ni naslijedile išta imovine od muževa, a prema tradiciji, ni njihova ih rodbina ne prima natrag jer one su samo teret – još jedna gladna usta. Trenutno u Indiji starija populacija iznosi svega 9 posto stanovništva, mada je to preko 100 milijuna ljudi, a predviđa se da bi do sredine stoljeća njihov broj mogao porasti na 300 milijuna.
Odbačene žene moraju obrijati glavu i nositi bijelu odjeću kako bi ih se raspoznalo, a prema praznovjerju ako se stane na njihovu sjenu to nosi nesreću pa ih se ostali klone.
Indija ima oko 40 milijuna udovica, a to je 10 posto ženske populacije. Doduše, država im omogućava mirovinu od 5 dolara, ali to je premalo za preživljavanje, pogotovo što u Indiji ne postoji socijalna skrb za starije osobe. Neke «sretnice» pronalaze spas u komunama nekih humanitarnih udruga ili ubožnicama za nesretne žene koje tamo otaljavaju ostatak života.