U zadnjih nekoliko tjedana, administracije zapadnih liberalnih demokracija lansiraju ideje koje otvaraju pitanje je li plan obaveznog i što žurnije tranzicije skoro svih oblika transporta na e-pogon doista nužan za zaustavljanje klimatskih promjena koje prijete uništenjem čovječanstva. To je potpuni salto mortale u odnosu na onaj od prije samo nekoliko mjeseci. Bijela kuća najavila je tarife od 102,5 posto na kineska e-vozila.
Dosad nam se plan prelaska na e-vozila s najviših razina predstavljao kao jedan od najvažnijih, vjerojatno i uvjerljivo najvažniji dio šire klimatske agende, koja je na nacionalnim razinama bukvalno počela opisivati/propisivati što sve moramo činiti danas kako bi spriječili klimatsku kataklizmu.
Najvažniji dionici zapadne klimatske agende svakako su UN, EU institucije, velike članice EU i Sjedinjene Države. A sad nam iz SAD-a dolazi vrlo jasna poruka kako nikakva klimatska agenda, pa niti planovi ubrzane opće elektrifikacije transporta zapravo nisu bitni ako ugrožavaju američke ekonomske interese te su jasno rekli kako sad Bijela kuća de facto između globalnih klimatskih ciljeva i američkih ekonomskih interesa bira - američke ekonomske interese. Ispada da čovječanstvo očajnički treba što brže što više naprednih e-vozila, ali su Sjedinjene Države spremne uvesti 100-postotni tarife na uvoz e-automobila iz Kine, što znači da im apsolutno nije bitno što će njihova odluka usporiti klimatsku agendu, koju su u pojedinim političkim momentima izdizali na razinu ideologije/religije.
Tarife puta četiri
Prema pisanju Wall Street Journala i niza drugih medija, Bidenova administracija u sljedećih nekoliko dana namjerava učetverostručiti tarife na kineske automobile sa sadašnjih 25 posto. Službena objava novih tarifa trebala bi, prema najavama WSJ, pasti već sutra. A poseban je problem i to što se nove paprene tarife neće odnositi samo na e-vozila, nego i na velik dio "zelenih" proizvoda koje kineska industrija proizvodi puno bržim tempom te uz osjetno niže cijene nego američki proizvođači.
"Više carine, koje se dužnosnici Bidenove administracije spremaju objaviti u utorak, također će pogoditi kritične minerale, solarnu robu i baterije dobavljene iz Kine… Odluka dolazi na kraju višegodišnje revizije carina koje je uveo bivši predsjednik Donald Trump na robu vrijednu oko 300 milijardi dolara iz Kine. Dužnosnici su posebno usredotočeni na električna vozila, a očekuje se da će podići tarifu na oko 100 posto, i to s 25 posto, tvrde osobe dobro upoznate u razvoj situacije. Dodatna carina od 2,5 posto primjenjuje se na sve automobile uvezene u SAD. Postojeća carina od 25 posto na kineska električna vozila dosad je učinkovito zaustavljala uvoz tih modela te modele, često jeftinijih od automobila proizvedenih na zapadu. Dužnosnici Bidenove administracije, proizvođači automobila i neki zakonodavci brinu se da čak niti to ne bi bilo dovoljno s obzirom na opseg kineske proizvodnje".
Treba uočiti da su WSJ ozbiljne novine. Ako WSJ tvrdi da oni koji odlučuju o visini tarifa na uvoz automobila smatraju kako čak niti drakonske 100-postotne tarife neće biti dovoljne za zaustavljanje uvoza povoljnijih kineskih automobila, otvara se pitanje želi li Bijela kuća da bilo kakav oblik slobodne trgovine uopće preživi s Kinom.
Kraj globalne trgovine
Uvođenje 100-postotnih tarifa nije stoga samo politička poruka Kini, nego možda i kraj globalne trgovine kakvu poznajemo, nastavak produbljivanja globalnog geopolitičkog sukoba (koji je ionako otišao predaleko), a možda i početak globalnog trgovačkog rata s nepredvidivim posljedicama, koji sigurno neće biti samo ekonomske prirode. Kineski proizvođači opreme, solara i e-vozila imali su ogromne investicije u novi segment proizvoda, računali su na epohalni rast globalne potražnje, a sad s jednog od najznačajnijih tržišta dobivaju poruku da su nepoželjni partneri u globalnoj klimatskoj agendi, iako mogu osigurati jeftiniju proizvodnju.
Vrlo je čudno da strategija Bijele kuće, prema kojoj zelena agenda nije važna ako jeftinija e-budućnost dolazi iz Kine, ne izaziva žešće polemike u samoj Americi. Naime, najvažnije američke političke institucije inicirale su cijeli niz propisa kojim su propisali kako će izgledati budućnost. Rekli su da praktično za samo 11-12 godina, računajući od ovoga trenutka, skoro kompletan transport treba postati električni, a sad nam poručuju da će ta budućnost de facto morati biti dvostruko skuplja jer se ne smiju uvoziti jeftinija rješenja iz Kine. Iako se radi o jednoj od najvažnijih ekonomsko-političkih odluka u povijesti, njezina logika nalik je skeču iz balkanskih TV parodija.
Miks logički konfrontirajućih javnih politika koji nameće drugi američki predsjednik zaredom (Biden nakon Trumpa) sve više se doima kao oblik strateške shizofrenije, a ne kao set održivih javnih direktiva koji može kreirati sigurniju budućnost.
Sve je manje jasno kako bujanje planiranih troškova uz očigledno ispadanje kompletnog koncepta iz tračnica ne izaziva više panike među odgovornima. Troškovi rastu nestvarnom brzinom, kao da više nitko ne obraća pažnju na njihove groteskne razmjere - prema novim izračunima, ukupan trošak Green New Deala narastao je s 51 na 93 bilijuna dolara u sljedećih 10 godina. Nejasno je otkud optimizam da će se toliki novac lako pronaći te da će biti učinkovito potrošen.
Što kažu eksperti
Eksperti kao što je William Nordhaus, jedan od dobitnika Nobela za ekonomiju u 2018. za pionirski rad na utjecaju ekonomije na klimatske promjene, sad tvrdi da bi pokušaji realizacije klimatskih ciljeva UN mogli učiniti čovječanstvo siromašnijim nego da se ne čini ništa. Nordhaus je pobornik posebnog poreza na ugljični otisak, ali kao izumitelj moderne ekonomike klimatskih promjena dolazi do scenarija u kojem klimatske politike UN-a čine "… čovječanstvo 14 trilijuna dolara siromašnijim u usporedbi s nečinjenjem baš ničega u vezi s klimatskim promjenama. Štoviše, veličina neto štete od pogrešne politike od 14 bilijuna dolara - uključujući ono što je sad cilj UN-a - umanjuje veličinu od 3,07 bilijuna dolara neto koristi čak i od najbolje teoretski moguće politike".
Nordhaus svakako nije neki neodgovorni bezveznjak.
Istovremeno vidimo da se niz zapadnih autokompanija visokih ambicija hrva sa sudbinom. U Fordu ne znaju jesu li sretni zbog usporavanja potražnje za e-vozilima, ali najavili su značajno smanjivanje produkcije svojih e-kamioneta, koje su najavljivali kao biznis stoljeća, ali sad na na svakom primjerku bilježe nestvarni gubitak od po 100.000 dolara. Iako su puno skuplji od kineske konkurencije! Tesla kao kompanija pak prolazi dosad neviđenu dramu obilježenu lansiranjem vrlo različitih narativa o budućnosti kompanije, pogoršanjem poslovnih rezultata, masovnim otkazima, ukidanjem jedinice za razvoj mreže e-punionica, ali i upornim ponavljanje zahtjeva Elona Muska da mu se isplati "nagradica" od oko 56 milijardi dolara. Putanja cijene dionice Tesle u ovoj godini nalij je rijeci ponornici.
Slične najave tarifa na jeftinija kineska vozila imala je i šefica Europske komisije, Ursula von der Leyen, inače žena koja je od početka svog mandata inzistirala da EU kopira različite američke strategije i poteze, čak i kad nije bilo jasno kakvi su pritom europski interesi.
Klimatska agenda UN-a pretvara se u globalni nered.