Čim sam vidio u kafićima da nijedan Izraelac ne pije kavu s Palestincem, bilo mi je jasno da je između njih trajno neprijateljstvo", rekao nam je u telefonskom razgovoru legendarni novinar, urednik i putopisac Goran Milić koji je nedavno posjetio Izrael i ondje napravio putopisni serijal od šest epizoda "What‘s up Israel" te je dobro upoznat s prilikama tamošnjeg života u neprestanom iščekivanju sukoba.
Milić nam se javio iz Finske, gdje snima novu emisiju "What‘s up Sjever - Jug", a tamo ga je zatekla i subotnja vijest da je Hamas ispalio tisuće raketa prema Izraelu započinjući novi ciklus krvavih sukoba koji traju desetljećima.
Žeđ za osvetom
"Ti sukobi dugo traju i duboki su. Možemo se nadati da će Izraelci žeđ za osvetom brzo namiriti. Cijeli svijet sada misli da imaju pravo na odgovor i njihov će odgovor biti krvav, ako i ne bude, to će se pripisati izraelskoj humanosti", kaže Milić.
Smatra da je u tom sukobu Izraelaca i Palestinaca nemoguće zauzeti stranu. Štoviše, tko god zauzima stranu, po njegovu mišljenju, to prvo radi iz vlastitog interesa. Političke i ideološke pozicije na tom su prostoru previše izmiješane. Najbolje o tome govori poznati primjer Franca i Tita, veli.
"Dvije političke figure koje ne mogu biti oprečnije, a obojica su, zanimljivo, navijali za Palestince i nisu imali kao lideri zemalja nikakav odnos s Izraelom. Tko bi to mogao pretpostaviti", prepričava.
Milić, novinar, urednik, poliglot, dopisnik UN-a, čovjek koji je realizirao stotine putopisa i posjetio 80-ak zemalja svijeta, u Izrael je došao krajem prošle godine prvi put i proveo mjesec dana. Boravio je u Jeruzalemu i Tel Avivu. Kaže da su animoziteti i sukobi bili itekako vidljivi već onda.
"Dok smo mi bili u Jeruzalemu, statistike su pokazivale da je incidenata u gradu sve više. Međutim, naši su domaćini to zataškavali. Jednom prilikom, kada smo u daljini čuli pucnjavu, uvjeravali su nas da je vatromet", prepričava.
Očekivano, incidenti se u Jeruzalemu umanjuju jer nisu dobra reklama za turiste i hodočasnike od kojih grad živi. Teško je, dakle, autsajderima znati prave razmjere neprijateljstva između Izraelaca i Palestinaca koji u Jeruzalemu i Tel Avivu zajedno žive. Ugrubo, moglo bi se reći da su Palestinci izraelska jeftina radna snaga. Rade tamo najslabije plaćene poslove, ali je izraelski minimalac od 1500 eura i dalje puno veći od onoga što mogu dobiti u pojasu Gaze..
Na pitanje koliko je na ulicama tamošnjih gradova prisutna vojska, koliko se osjeti napetost, Milić odgovara da se vidi prisutnost vojske, ali da nisu toliko ukočeni.
"Izraelski vojnici na cesti hodaju sa strojnicama, ali su i opušteni. Normalno smo s njima razgovarali, pričali smo o nogometu, navijaju za Luku Modrića", prepričava kroz smijeh.
Podsjeća na Sarajevo
Napominje da su Jeruzalem i Tel Aviv potpuno različiti gradovi. Jeruzalem je konzervativniji i religiozniji, Tel Aviv sekularan i liberalan. Kaže da ga je Jeruzalem kad je tek došao jako podsjećao na Sarajevo.
"Ali, franjevac Siniša Srebrenović kojega sam tamo upoznao me razuvjerio, BiH je ipak ‘light‘ verzija napetosti i animoziteta etničkih skupina naspram Izraela", veli.
Navodi ipak da ima nekih mjesta na kojima žive skladno. Recimo, u Betlehemu, rodnom mjestu Isusa Krista, živi većinski palestinsko stanovništvo, ali tamo nikome nije u interesu eskalirati sukobe. "Budući da grad privlači kršćane, židove i muslimane, lokalne trgovine žive prodajući vjerske artefakte svim skupinama, zato vlada mir", zaključuje.