U Turskoj se od ponedjeljka, 17. travnja, nanovo broji vrijeme. Završila je jedna epoha - kemalistička ili Atatürkova, a započela je epoha Recepa Tayyipa Erdoğana. Jedna je trajala gotovo 100 godina, od 1923., a druga je tek na početku i s neizvjesnim krajem.
Kemal-paša imao je svestranu podršku i spasio je jednu staru državu, nekadašnji imperij, a Recep Tayyip Erdoğan, koji pokušava obnoviti imperijalnu simboliku, uvodi Tursku u razdoblje neizvjesnosti i nepredvidivosti. Ništa neće biti isto.
1,25 milijuna
Erdoğanova pobjeda na referendumu i najradikalnija reforma, kojom je sebi omogućio ovlasti koje od uspostave Republike početkom 20. stoljeća nije imao niti jedan turski lider, ostvarena je - ako uzmemo da je glasovanje bilo čisto i bez ikakvih manipulacija o kojima govori oporba - uz prednost koja jedva prelazi 2,5 posto, odnosno u biračkom tijelu većem od 55 milijuna s tek oko 1,25 milijuna glasova viška. Odgovara li takva pobjeda neograničenim i sultanskim ovlastima koje je Erdoğan jedva ostvario na referendumu?! Prema nekim mišljenjima, sporno je oko 2,5 milijuna glasova, ali vjerojatno od ponovnog prebrojavanja neće biti ništa.
Neki analitičari ovakvu pobjedu već nazivaju Pirovom. Prvo, zato što je on unio te povijesne promjene da bi, kako kaže, osigurao stabilnost i privredni rast, spriječio terorističke napade koji su u posljednje vrijeme učestali od Kurda i IS-a te najavio jači vanjskopolitički status Turske. To je ono što se sada očekuje jer je trenutačno samo izazvao raskol u turskom društvu, koji potencijalno može izazvati nestabilnost. Drugo, urbane sredine, u kojima živi više od četvrtine stanovništva, većinom su rekle “hayir” (ne).
83% protiv
Njegov rodni Istanbul, u kojemu je četiri godine bio gradonačelnik i odakle je krenuo u pohod na politički vrh, nije ga podržao. Pobijedio je s velikom razlikom samo u svom rodnom kvartu Kasimpaşa, dok je Beşiktaş bio 83 posto protiv. I prijestolnica Ankara mu je okrenula leđa, a to su dva najvažnija turska grada. U jednom mu je sjedište, a u drugom je tražio spas tijekom neuspjelog državnog udara u srpnju 2016. godine. Uz njih su još Izmir, zatim glavno turističko sjedište Antalya te Adana. Hoće li Erdoğan shvatiti poruku urbanih sredina u kojima su odmah nakon objave rezultata počeli prosvjedi, uz, naravno, kolone oduševljenih simpatizera koji su slavili do duboko u noć - jedni uz prosvjedno lupanje lonaca, drugi uz turske zastave i njegove slike.
Kurdi protiv
Kurdski su dijelovi (Diyarbakir) očekivano bili protiv. No, znakovito je iznenađenje poraz u nepriznatoj republici Sjeverni Cipar gdje mu tamošnji Turci, unatoč potpunoj ovisnosti o Turskoj, ipak nisu dali podršku. Ili u Bugarskoj, u kojoj živi značajna turska manjina (nemaju svi tursko državljanstvo, ali mnogi ga ipak imaju), gdje mu također nisu dali podršku. No, treba napomenuti da mu je pobjedu zapravo donijela gastarbajterska dijaspora u Zapadnoj i Srednjoj Europi, osim Velike Britanije, pa su mnoge novine donijele čak i naslove “Turci u Njemačkoj omogućili pobjedu Erdoğanu!”
Europska unija nije dobro reagirala. Suzdržani su i s puno primjedbi, a ako se obistini najava referenduma o vraćanju smrtne kazne, Turska može zaboraviti članstvo u bruxelleskom klubu. Doduše, Erdoğanu to nije prioritet, ali mu dobro dođe kao populistička mjera za podizanje rejtinga. Takve su najave već stigle. Danski premijer Lars Løkke Rasmussen rekao je da mu je čudno vidjeti kako se u demokraciji ograničava demokracija. Austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen izjavio je da se referendumom “Turska udaljila od europskih vrijednosti i standarda”.
No, američki predsjednik Donald Trump je Erdoğanu osobno čestitao na pobjedi te mu zahvalio na podršci oko raketiranja baze Bašara al-Asada.
Putin vrlo tiho
Nakon loših odnosa koje je imao s Barackom Obamom, očito je da je Trumpu stalo do obnove prijateljstva s Turskom pa će mu progledati kroz prste oko neregularnosti i autokratskog načina vladanja. Iz NATO-a su rekli da je to “unutarnja stvar Turske” jer Sjevernoatlantski savez nije u prilici da sada, u jeku sirijske krize, naljuti jednog od svojih najvjernijih i najjačih partnera. Turska je najjača vojska u Savezu nakon SAD-a. No, jako je zanimljivo da mu na pobjedi nije čestitao trenutačno najbliži saveznik Vladimir Putin, nego su iz Kremlja samo poručili da je to unutarnja stvar Turske koju “Moskva prima na znanje”.
Komisija je zatražila istragu o nepravilnostima na glasanju
“Pozivamo vlasti da provedu transparentnu istragu o navodnim nepravilnostima koje su uočile promatračke misije”, izjavio je glasnogovornik Europske komisije Margaritis Schinas. Pozvao je turske vlasti da sljedeće korake nakon referenduma poduzimaju uz dužnu pozornost, tražeći najširi mogući konsenzus u društvu.
Promatračke misije OESS-a i Vijeća Europe zabilježile su brojne nepravilnosti u kampanji i tijekom samog referenduma. Jedna od većih nepravilnosti je odluka donesena u zadnji trenutak da se priznaju omotnice s glasačkim listićima bez državnog pečata.
Promatračka misija Vijeća Europe, vodeće institucije za ljudska prava, objavila je da referendum smatra nepravednim. Kampanja potpore promjenama turskog Ustava dominirala je medijima, a uhićenje novinara i zatvaranje medija ušutkalo je drugačija mišljenja, tvrde promatrači. Prokurdska oporbena Narodna demokratska stranka (HDP) objavila je kako se omotnice bez žigova odnose na tri milijuna birača, što je dvostruko više od razlike u glasovima s kojom je Erdoğan odnio pobjedu na referendumu.
No, Ankara se zbog svega toga ne uzbuđuje previše. Turski premijer Binali Yildirim izjavio je da su glasine o nepravilnostima na referendumu održanom tijekom vikenda isprazan pokušaj bacanja sumnje na rezultate izjašnjavanja birača, nakon što je glavna oporbena stranka najavila da će tražiti poništenje referenduma. “Na biralištima je izražena volja naroda i rasprava o tome je završena”, rekao je Yildirim. “Svi moraju poštovati rezultate referenduma, posebice glavna oporbena stranka”, istaknuo je.
Predsjednik Središnjeg izbornog povjerenstva rekao je da su omotnice s biračkim listićima bez pečata važeće kao i u prošlosti. (žt)