Prije dva tjedna Ukrajina je odahnula kad je američki predsjednik Joe Biden konačno potpisao novi paket pomoći težak 60,8 milijardi dolara, nakon što se mjesecima čekalo da Zastupnički dom Kongresa uopće glasa o njemu.
Već istog dana najavljena je tranša oružja od milijardu dolara, a nekoliko dana kasnije i paket od šest milijardi - ovaj potonji je doduše dugoročna pomoć u oružju, sustavima i projektilima od kojih se mnoge tek treba proizvesti. Ukrajinske snage sada željno iščekuju pošiljke streljiva koje se pokazalo kao ključni resurs kojim oskudijevaju, a kojeg Rusi zasad i dalje imaju u izobilju. Upravo je ta prednost u vatrenoj moći, ali čini se dijelom i u ljudstvu, omogućila Moskvi da u zadnjih nekoliko mjeseci osvoji oko 600 kilometara kvadratnih teritorija, pokori nekoliko važnih ukrajinskih uporišta i zaprijeti još nekim gradovima.
Jesu li Rusi i dalje u naletu, na kojim dijelovima fronte se vode najžešće borbe i priprema li se veća ruska ofenziva na sjevernim dijelovima bojištima, neka su od pitanja koja smo prošli s vojnim analitičarem s portala Obris.org Igorom Tabakom u novoj epizodi podcasta Prva linija. Također smo se dotaknuli i dotoka streljiva i oružja Ukrajini sa zapada, mobilizacije i obuke koju Kijev mora provesti te mogućih udara zapadnim oružanim sustavima na teritoriju Rusije, što su neki ukrajinski saveznici već glasno amenovali.
Video podcasta pogledajte ispod
- Ruska borbena inicijativa vidljiva je uzduž fronte. Ne samo oko Bahmuta i Donjecka, nego i na drugim mjestima poput sjevera Donbasa. Ta sukobljavanja Rusima donose manje pomake, a to se najviše vidjelo zadnjih dana na pola puta između Kupjanska i Svatove. Iako je to prostorno mali pomak, otvorio je prolaz do važne ceste i otvorio prostor na kojem se može izaći iza leđa ukrajinskih linija. To im u ovom trenutku pruža mogućnost širenja okupiranog prostora poput one situacije koju smo prije desetak dana vidjeli kod Očeretine gdje je ukrajinska fronta popustila pa je prelazak jedne bitnije kvote omogućio ruskim snagama zauzimanje nekoliko sela, objašnjava Tabak na početku i dodaje da se Rusima takvih prostora za pomak otvorilo na više mjesta.
- Za Ukrajince je nužno da im sad stigne američka pomoć, ne samo streljiva, nego i oklopnih vozila koje se izgubilo nemali broj u zadnje vrijeme. Situacija im je krajem travnja počela kliziti iz ruku, ovo im možda omogući da malo njom ovladaju.
Naš vojni analitičar ističe kako se sada zapravo vidi da se fronta cijelo vrijeme održavala teškom mukom i da je u tome ključna bila pomoć Zapada.
- Rusi jačaju svoje snage i dodaju ljudstvo lagano većim ritmom nego što ga Ukrajinci uspijevaju eliminirati. Pritisak je velik i Ukrajinci očito imaju problem. S druge strane, bojišnica je vrlo duboka te ima mjesta za pomicanje fronte bez da se obrana suštinski sruši. Kijev je, srećom po njih, uspio dosad kontrolirati svoje snage te nije došlo do neke breše kroz koju bi Rusi masovno ubacili svoje snage. Ukrajina je velika zemlja i ove promjene u tom omjeru nisu velike, ali su za branitelje neugodne, kaže Tabak i naglašava da se sve to ne bi dogodilo da je Ukrajina imalo dovoljno naoružanja i streljiva.
- Ukrajina je nedvojbeno u najtežoj situaciji od početka invazije u veljači i ožujku 2022. godine i u to je dovedena od strane svojih saveznika. Ona se američkim paketom počeka rješavati na papiru, ali prve ture streljiva tek su danas možda došle do Bahmuta. I to su vjerojatno američke zalihe koje na frontu dolaze relativno brzo, dok se ova europska pomoć čeka puno duže. Što se tiče češke inicijative, očekuje se da bi to streljivo (oko 800.000 granata, op.a.) moglo doći krajem svibnja ili početkom lipnja. Pojedine europske zemlje bilateralno daju nešto Kijevu na mjesečnoj razini, ali to su sitne količine koje kapaju svojim ritmom. Za masu i brzinu pomoći, tu je SAD bez premca. Mislim da će krizna ukrajinska situacija završiti kad američka roba konačno zapljusne bojište. Zato se Rusi i trude zadnjih tjedana da preduhitre tu situaciju i iskoriste veliku prednost u vatrenoj moći (priča se o omjerima od 15:1 u broju ispaljenih granata na dijelovima bojišta, op.a.).
Dodatna neugodnost za Kijev je gomilanje ruskih snaga u pograničnim oblastima blizu sjevera i sjeveroistoka Ukrajine. Priča se o 50.000 novih vojnika koji bi, prema nekima, mogli napasti i Harkiv. Tabak nije siguran da je to najrealnija opcija.
- Rusi su s puno većim snagama pokušali zauzeti taj grad i nije im išlo. Na bojištu na kojem imaju do pola milijuna vojnika, 50.000 ljudi nije baš velika armija. To je prijetnja koju Ukrajinci moraju uzeti u obzir, zbog čega na tom dijelu zemlje grade obranu. Ne bi čudilo da Rusija te snage zapravo prebaci na druge dijelove fronta, na zone intenzivnog sukoba. No, ovako svakako vežu dio ukrajinskih snaga. Situacija je zapravo dvojaka - može biti početak napada, može biti i samo skretanje pažnje.
Uz sve ovo, Kijev ima i problem s ljudstvom. Ne toliko u tome da ga nema, nego da je krivo raspoređeno.
- Oni su digli puno ljudi u oružane snage, ali očito je dobar dio toga ostao u pozadini. A velike kategorije građana donedavno su imale izuzetke od vojne službe - sad se to preispituje i oni će vjerojatno postati dio raspoloživog ljudstva. Pazite, puno je bilo ljudi koji su kupili potvrde da nisu sposobni za vojsku, najednom se pojavio val "invalida" u državi. To će se sve pregledati ispočetka. A uz svu krizu na fronti, vidi se da je ipak došlo do rotacije nekih brigada, samo su bile rijetke i kratkotrajne, smatra vojni analitičar.
U Rusiji je pak prošli tjedan buru podigla izjava britanskog ministra vanjskih poslova Davida Camerona koji je rekao da se oružje koje London donira Ukrajini može koristiti i za napade na teritoriju Rusije. Iako je i ranije bilo indicija da je to takvih situacija već došlo, poput rušenja ruskih borbenih aviona i helikoptera Mi-8 uz samu granicu, a koji su navodno oboreni sustavom Patriot, ovo je prvi put da je važan igrač sa Zapada dao carte blanche Kijevu za napade u Rusiji.
- Rusija već dugo vremena vodi totalni rat u Ukrajini, dok je na Zapadu bilo nekoliko različitih politika. Amerikanci nisu puno pričali o ograničenjima, ali se znalo da ona postoje. Francuska je pompozno otvorila pitanje slanja vojnih trupa u Ukrajinu, ali neki drugi su šutke svoje vojne savjetnike već davno poslali. Englezi su sad krenuli trećim putem. A jasno je da su i Ukrajinci cijelo vrijeme imali široki arsenal tehnike koja se mogla upotrijebiti za neke specijalne situacije. Moskva sad bjesni zbog britanske izjave, a istovremeno koristi u Ukrajini lepezu sustava koji mogu nositi nuklearne bojne glave, od strateških bombardera pa do topništva.
Na kraju smo kratko spomenuli i turu kineskog predsjednika Xi Jinpinga koji je posjetio Francusku i Srbiju, a ide i u Mađarsku. U Parizu je s Macronom i Ursulom von der Leyen pričao i o ratu Ukrajini, ali ništa novog zapravo tu nismo čuli.
- Kina tu cijelo vrijeme igra veliku ulogu i to u svoju korist. Ne bi me čudilo da je cijeli put Xi Jinpinga isplaniran tako da doprinese podjelama EU na blokove koji su već vidljivi. Dolazak u Pariz, a onda u Mađarsku (između toga u Srbiju) - to sve nešto govori. Jasno je da Xija ni Macron ni Von der Leyen nisu impresionirali pričama o Ukrajini, zaključuje naš sugovornik.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.