"Moje je mišljenje da sigurno još imamo barem godinu ili dvije rata ovog razmjera. Trenutno je Rusija u naletu. Ona sad diktira tempo. Ukrajina govori da nema pregovora s Rusima jer se politički vrh plaši da će biti natjerani na pregovore. Ukrajina ne želi primirje nego daljnju pomoć Zapada da bi nastavila ratovati istim tempom. Rusija zbog unutrašnje sigurnosti mora pokazati vojnu pobjedu, ali ne znamo što joj je konačni cilj. Rusija će sigurno htjeti zauzeti cijeli Donbas, no teško je predvidjeti hoće li ići dalje", kaže u Briefingu inženjer strojarstva, dvostruki prvak Hrvatske u judu, osvajač brojnih međunarodnih medalja Ivan Čović koji je u zadnje dvije godine, od početka rata u Ukrajini, izrastao u vrsnog političkog i vojnog analitičara situacije u toj zemlji uz koju je posebno vezan od malih nogu jer mu je majka iz istočne Ukrajine, iz Luganska, gdje je i sam mnogo boravio. Osim u Lugansku, koji je od 2014. pod ruskom okupacijom, ima rođake u Kijevu i Žitomirskoj oblasti na sjeverozapadu Ukrajine.
Na dnu teksta pogledajte cijelu epizodu Briefinga
"Čujem s njima. U Luganskoj oblasti koju ruska strana naziva Luganska narodna republika moja je obitelj dosta daleko od fronte i relativno mirno žive. Donjeck je više ne udaru. Kijev je u zadnje vrijeme više puta raketiran bespilotnim letjelicama, ljudi su češće u skloništima. Naučili su živjeti s ratnim stanjem i trude se funkcionirati", otkriva Čović. Napominje da Ukrajina u zadnje vrijeme pojačano proizvodi municiju koja joj je jako potrebna jer uz svu pomoć Zapada, Rusija i dalje ima puno više municije. Dnevno, naglašava, Rusija troši pet do deset puta više raketa i granata od Ukrajine.
"Ukrajini nedostaje oružja i municije, a možda i ljudi. Rusi napadaju gradove da bi iscrpili arsenal ukrajinske protuzračne obrane. Ukrajina još uvijek jako ovisi o Zapadu i ishod rata će ovisiti o tome koliko oružja dobije. U zadnjoj ofenzivi je izgubila dosta kvalitetnih ljudi. Teško je biti mjesecima u rovu, u blatu. Iako je za muškarce zabranjen odlazak u inozemstvo, mnogi se izvuku iz Ukrajine. Pobjegnu. Ima jako puno slučajeva", govori Čović pa nam daje i odgovor na pitanje je li Ukrajina razočarana Zapadom.
"Za sada nije jer još uvijek Zapad nije odustao od Ukrajine. Bez obzira na predstojeće izbore i moguću promjenu vlasti Amerika jako teško mijenja kurs u vanjskoj politici. Amerika tu ima neke svoje interese i Ukrajina će joj i dalje biti na radaru. Niti jedna članica NATO-a nema neriješenih graničnih sporova. U slučaju Cipra, i Cipar i Turska su članice NATO-a. NATO bi morao imati s Ukrajinom poseban ugovor kojim bi joj nešto jamčio, a da Ukrajina ne bude zakonski članica. Niti jedna država neće Rusiji priznati zauzeti ukrajinski teritorij. Bjelorusija nije priznala Krim da je u sastavu Rusije iako joj je Rusija saveznica. Mislim da Rusija i drži dio Ukrajine pod okupacijom jer joj je to garancija da Ukrajina neće ući u NATO kao zemlja koja ima problema s uspostavom kontrole nad svojim teritorijem. Tako je i 2008. Gruzija koketirala s NATO-om pa je Rusija ušla u dvije pokrajine, Abhaziju i Osetiju. Primanjem Ukrajine u članstvo, NATO bi napravio presedan", tvrdi Čović koji ne smatra realnim da nakon svega što se dogodilo Ukrajina pristane biti neutralna jer joj u tom slučaju nitko ne bi mogao jamčiti da je Rusija opet neće napasti. Ne vjeruje da će se dok god traje rat u Ukrajini održati izbori što znači da će i Zelenski do daljnjega ostati predsjednik.
Koliko čuje od svojih rođaka, bi li Ukrajinci u okupiranom Lugansku na istoku zemlje radije bili pod vlašću Kijeva ili Moskve? Doživljavaju li Ruse kao okupatore?
"Oni se sada smatraju Rusima. Biti Rus tamo nije samo etnička nego i civilizacijska odrednica. Oni se možda na nekoj razini smatraju Ukrajincima, ali i dijelom ruskog nacionalnog korpusa. Svi govore ruski. Imaju ruske dokumente. To će braniti životom. U bilo kojem scenariju da Ukrajina vrati te teritorije, oni bi ili poginuli ili preselili u Rusiju. Taj dio građana je Ukrajina izgubila. Oni se više ne smatraju građanima Ukrajine. Stanovnici područja koje povezuje Krim i Donbas, koje je Rusija zauzela od početka rata, sigurno se više osjećaju Ukrajincima", govori Čović. Napominje da se mnogi Ukrajinci koji su zemlju napustili od početka ruske agresije, nikada više neće vratiti, no mnogi koji su izbjegli u europske zemlje se povremeno vraćaju u Ukrajinu. Procjena je, kaže, da danas u Ukrajini živi oko 25 milijuna ljudi, što znači da je skoro polovica nekadašnjih stanovnika napustilo svoje domove.
"Oni koji su došli u Hrvatsku su se dobro prilagodili. Sličan im je i jezik kao i u Poljskoj i nekim drugim zemljama. Neki Ukrajinci koje sretnem u Zagrebu mi kažu da se moraju vratiti u Ukrajinu okopati krumpire. Tamo ljudi često žive u gradu u stanu, ali imaju i kuću na selu gdje obrađuju zemlju. Zbog gladi, koje su ih mučile, ljudi su navikli imati nešto na selu", ističe Ivan Čović.