Sjeverna Koreja je u nedjelju ujutro ispalila neidentificirani balistički projektil u more na istočnom dijelu obale Korejskog poluotoka, objavila je Južna Koreja, a njegovo ispaljivanje odmah su osudile i Sjedinjene Američke Države i Japan.
Iako je sjevernokorejski vođa Kim Jong Un tijekom svog novogodišnjeg govora izjavio kako je njegova zemlja blizu toga da isproba interkontinentalni balistički projektil (ICBM), južnokorejski izvori smatraju kako ipak nije bilo riječi o takvoj vrsti oružja.
U službenom priopćenju vezanom za ovaj incident Bijela kuća je objavila kako je očekivala sjevernokorejsku "provokaciju" vrlo brzo po stupanju nove administracije na vlast, te kako će razmotriti "sve opcije" prilikom svog odgovora uključujući i financijske sankcije kao i ubrzano postavljanje obrambenih sustava u Južnoj Koreji. Također, Trumpova je administracija najavila i jači pritisak na Kinu kako bi obuzdala Sjevernu Koreju.
- Ovo nije bilo iznenađenje. Sjevernokorejski vođa voli privlačiti pozornost na sebe u ovakvim vremenima - objavila je Bijela kuća.
Prema američkim saznanjima, ovaj sjevernokorejski projektil nije za posljedicu imao nuklearnu eksploziju. Iz američkog ministarstva obrane naveli su kako je sjevernokorejski projektil bio "srednjeg dometa":
- Američki strateški sustavi detektirali su i pratili ispaljivanje sjevernokorejskog projektila koji se dogodio blizu sjeverozapadnog grada Kusonga za koji smatramo da je bio srednjeg dometa. Taj projektil nije mogao predstavljati prijetnju Sjevernoj Americi. I dalje ćemo budno pratiti sve sjevernokorejske provokacije i u potpunosti surađivati s našima saveznicima u Južnoj Koreji i Japanu - objavio je Pentagon.
Čak i kad se zanemari uobičajena sjevernokorejska propaganda, testirani projektil srednjeg dometa mogao bi predstavljati važan i potencijalno zabrinjavajući razvoj vojnog potencijala Sjeverne Koreje, piše za Associated Press Hyung-Jin Kim iz Seula.
Njegov iscrpni tekst možete pročitati na engleskom jeziku na ovom linku, a mi ćemo istaknuti samo glavne teze.
Glavna stvar koju Kim ističe jest ta da je Sjeverna Koreja prvi put koristila kruto gorivo u projektilu, što bi značajno ojačalo njihovu mogućnost da napadnu Južnu Koreju, Japan ili čak SAD u nekoj bližoj budućnosti.
Do sada se njihova vojska oslanjala na projektile koji koriste tekuće gorivo i koji moraju biti lansirani s fiksnog lansirnog mjesta. Ako koristi kruto gorivo, sjevernokorejska vojska mogli bi lansirati nove projektile s bilo koje lokacije koristeći mobilna lansirna vozila.
Prednost projektila s krutim gorivom leži u tome da je gorivo već u samom projektilu, što skraćuje vrijeme potrebno za pripremu lansiranja, povećava mobilnost oružja i samim time čini ga težim za otkrivanje. Većina sjevernokorejskih projektila trenutno koristi tekuće gorivo, koje se obično treba dodati na lansirnoj rampi prije nego se projektil ispali. Tako su i rakete koje je Sjeverna Koreja u zadnjim godinama koristila za slanje satelita koristile tekuće gorivo, navodi Kim.
- Tekuće gorivo je kao tehnologija iz 60-ih ili 70-ih godina, dok se kruto gorivo koristi za moderne projektile. Zato njihovo posljednje lansiranje promatramo kao značajan razvoj - rekao je Lee Choon Geun, južnokorejski analitičar s Instituta za znanost i tehnologiju.
Prije jučerašnjeg testa, analitičari su smatrali da Sjeverna Koreja kruto gorivo koristi samo za balističke projektile koje mogu ispaliti sa svojih dotrajalih podmornica (kojih ima premalo) ili za projektile kratkog dometa KN-O2 za koje se smatra da su premale da bi mogle nositi nuklearne bojne glave.
Što se samog testa tiče, Sjeverna Koreja je objavila da je riječ o balističkom projektilu Pukguksong-2 koji može nositi nuklearnu bojnu glavu, a južnokorejska vojska je pak objavila da je projektil letio oko 500 kilometara prije nego se srušio u međunarodne vode između Korejskog poluotoka i Japana.
Iz Sjeverne Koreje je također objavljeno da je projektil ispaljen u visinu kako ne bi uznemirio susjedne države, zbog čega neki analitičari smatraju da bi ispaljen pod "normalnim" kutem mogao letjeti između 1200 ili čak 3000 kilometara u daljinu. U svakom slučaju, i više nego dovoljno za napada na Japan i Južnu Koreju.