No, sve izgleda kao da se užas dogodio prošli tjedan. Zona kontaminacije, područje 20 kilometara od nuklearke, kao da je ostalo zamrznuto u vremenu. Reporter Independenta David McNeill tijekom posjeta japanskom “ground zerou” tim je riječima opisao nekad živahni kraj na Honšuu. Slomljeni natpisi, kaže, i dalje vise na polomljenim šarkama iznad ulaza dućana.
Ispod točke vrenja
Napušteni automobili čekaju vlasnike da se vrate kući, igrališta vrtića zarasla su u korov, a domaće životinje tumaraju po pustim cestama. Čak su se i ptice odselile ili pomrle. U srcu pustoši, u Fukushimi, bitka za zaustavljanje katastrofe se nastavlja i čini se da joj nema kraja. Na ulazu u postrojenje očitava se zračenje od 15 mikrosieverta po satu. Na drugom kraju kompleksa Fukushima Daiichi, gdje su tri najteže oštećena postrojenja, radijacija je stotinu puta veća. Iznosi 1500 mikrosieverta na sat i za radnike je još preopasno da tamo rade.
- Trenutačno nam je glavni posao uklanjanje nuklearnog goriva iz reaktora - objasnio je Takeshi Takahashi, upravitelj postrojenja, koji je položaj preuzeo nakon što je njegov prethodnik obolio od karcinoma, navodno nepovezanog sa zračenjem. - Zadovoljan sam što smo uspjeli vratiti reaktore u ohlađeno stanje. Emitirana radijacija u okvirima je normale, a temperatura nuklearnoga goriva stalno je ispod točke vrenja - tvrdi.
Vruće kao u paklu
No, stanje je daleko od zadovoljavajućeg. Inženjeri imaju tek okvirnu predodžbu o tome gdje se nalazi rastaljeno gorivo i u kakvom je stanju. Ono se održava na niskoj temperaturi uz pomoć tisuća galona hladne vode koja se slijeva u pogone i koju se potom pokušava dekontaminirati. Radnici grozničavo grade vodene tankove. Kraj postrojenja već je polje prepuno tankova s tisućama tona.
Za obilazak šest reaktora treba odjenuti zaštitna odijela u kojima je, čak i kad su vani temperature oko nule, vruće kao u paklu. - Prošlo ljeto radnici su zbog vrućine padali u nesvijest kao muhe. No, morali su nastaviti. Najgore je bilo kad je dopuštena radijacija podignuta na 250 milisieverta na godini (pet puta više od dopuštenog za američke radnike). Nismo mogli pronaći dovoljno ljudi za posao. Radili smo u dvominutnim smjenama - objasnio je radnik Kazuhiro Sakamoto.
Mukotrpan rad
Reaktor 2 nedavno je izazvao paniku nakon što je u njemu očitan porast temperature. No Tepco, operator postrojenja, objavio je da se zapravo pokvario termometar. U zonu kontaminacije svako jutro ulaze autobusi s oko 3000 radnika. Rad je mukotrpan i opasan, a cilj je osigurati nuklearku kako bi se stanovništvo što prije vratilo. Japanska vlada priznala je da bi demontiranje postrojenja i 260 tona goriva trajalo 40 godina. Mnogi ističu kako će vlada uskoro morati priznati stanovnicima da se možda na svoju djedovinu neće moći vratiti još desetljećima.