To što posvuda po Europi slabi i nestaje klasična ljevica, ne znači da su građani nezainteresirani za ono što se oduvijek smatralo lijevim temama: za socijalnu pravdu i društvenu jednakost. Čak 79 posto Nijemaca smatra da bi glavni društveni cilj trebala biti socijalna pravda, a 59 posto ih smatra da cilj treba biti jednakost - da, omraženi socijalistički ideal jednakosti, sa što manjim socijalnim razlikama u društvu. Objavio je to prije nekoliko dana Institut Allensbach, jedan od najuglednijih istraživača javnog mnijenja u Njemačkoj, u istraživanju koje je potvrdilo da Nijemci danas žive materijalno bolje nego jučer, ali nisu zadovoljni i boje se budućnosti.
Ne muči Njemačku samo pitanje kako integrirati milijun tražitelja azila.
Krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) prvu je pobjedu nad CDU Angele Merkel, i to baš u pokrajini Mecklenburg-Zapadna Pomeranija gdje se kancelarka redovito kandidira, odnijela zahvaljujući i jasnom socijalnom programu: više besplatnih jaslica, produljenje plaćenog porodiljnog dopusta, više učitelja i policajaca, veće plaće i mirovine, smanjenje zaostajanja Istoka za Zapadom. Suočena s dobrim gospodarskim rezultatima, škrta vlada Angele Merkel odlučila je dio bogatstva vratiti građanima. “Iskoristit ćemo dobar priljev u proračun kako bismo pojačali socijalnu sigurnost”, obećala je kancelarka Angela Merkel otvarajući u srijedu u Bundestagu raspravu o proračunu za 2017. godinu. Prethodni dan je strogi ministar financija Wolfgang Schäuble izazvao šok najavom smanjivanja poreza za one sa srednjim i nižim plaćama. Dosad je to odlučno odbijao.
Raspoloženje u Njemačkoj se promijenilo, ukazuje Institut Allensbach. Još 2009. godine za društvenu se jednakost, odnosno za to da socijalne razlike ne budu prevelike, zalagalo 48 posto Nijemaca, dakle manje od pola. Ova druga polovina mislila je da je socijalna nejednakost dobra za društvo, u skladu s logikom da to tjera ljude da više rade pa je na kraju svima bolje. Ali ne, Nijemci tako više ne misle. Pristojna većina, njih 59 posto, vjeruje kako bi cilj bogatog njemačkog društva trebala biti jednakost.
Otkud takav zaokret, što se u međuvremenu dogodilo?
U međuvremenu se dogodila globalna kriza u kojoj su nestali milijuni srednje plaćenih poslova, koje su zamijenili oni slabo plaćeni. Kriza je pojačala senzibilitet za socijalnu nejednakost i slične teme. Osim toga, postali su vidljivi rezultati velike reforme tržišta rada i socijalne politike koje je početkom milenija provela vlada socijaldemokrata Gerharda Schrödera u sklopu Agende 2010. Prema podacima njemačkoga državnog statističkog zavoda, da nema socijalne pomoći, 25 posto stanovništva Njemačke živjelo bi ispod granice siromaštva. Svaki četvrti Nijemac udovoljava europskoj definiciji siromaštva - zarađuje manje od 60 posto medijana, odnosno najčešće isplaćene plaće. To je u Njemačkoj 987 eura mjesečno za samca. Pod rizikom od siromaštva 2014. živjelo je 16,7 posto Nijemaca, što je nešto malo manje nego godinu prije. Trećina Nijemaca, dakle, ne živi dobro.
Dobra statistika
Nekima je dobro, ostalima nije. Statistički podaci su odlični, privreda raste, rastu izvoz i zaposlenost: od ujedinjenja nikad nisu imali manju nezaposlenost, u prvoj polovici 2016. radilo je 529.000 radnika više nego u to doba 2015., postotak nezaposlenih (4,2 posto u srpnju) dvostruko je manji nego na razini EU. Ali, imati posao više ni u Njemačkoj ne znači da imate dovoljno novca da platite stan, hranu i režije: čak 33,8 posto radnih mjesta u Njemačkoj krajem 2015. činili su tzv. mali poslovi, oni s kraćim radnim vremenom i plaćom do 450 eura. Prošle je godine broj radnika koji rade privremeno, preko agencija za zapošljavanje i s bitno nižom bruto plaćom od prosjeka (1700 eura bruto), dosegnuo novi rekord od 961.000, prenijela je agencija dpa odgovor savezne vlade na pitanje zastupnika Ljevice (Die Linke) Klausa Ernsta. To je ta hvaljena fleksibilizacija tržišta rada: od 2003. kad je reforma provedena, broj “malih poslova” je, prema podacima tamošnjega Ministarstva rada i socijalne skrbi, porastao s 5,6 na 7,6 milijuna. Dakle, 7,6 milijuna Nijemaca (većinom Njemica) mjesečno zarađuje manje od 450 eura. Oko dva milijuna radi ih dva posla da preživi. Od 2007. brojka tako zaposlenih uglavnom je konstantna, a od prošle godine lagano pada, vjerojatno zbog uvođenja minimalne plaće.
Krajem 2014. u Njemačkoj je bilo više od 7,5 milijuna ljudi koji su primali neki oblik socijalne pomoći od države ili 9 posto više nego godinu prije. Krajem 2014. svaki peti stanovnik Berlina (19,3 posto) i Bremena (17,5 posto) ovisio je o socijalnoj pomoći.
Javne kuhinje
Najbogatiji je jug zemlje, Bavarska i Baden-Württemberg, gdje o socijali ovisi oko pet posto stanovništva. Reforma radnih i socijalnih zakona Njemačku je iz države socijalne sigurnosti pretvorila u državu javnih kuhinja za siromašne, kako je to sociolog Christoph Butterwegge ocijenio za DW. I kad imaju dobar posao i dobra primanja, Nijemci su u strahu. Istraživanje Instituta Allensbach pokazalo je da više od 80 posto građana izjavljuje da se boji, iako ih nikad prije nije toliko svoju ekonomsku situaciju smatralo dobrom (njih 54 posto je zadovoljno ili vrlo zadovoljno, za usporedbu s 44 posto iz 2011.). Većina ih se boji rasta nasilja, na trećem mjestu izvora zabrinutosti su izbjeglice. Čak 58 posto ispitanika reklo je anketarima da današnje vrijeme smatraju posebno nesigurnim. Samo 36 posto ih optimistično gleda na budućnost.
“Iskoristit ćemo dobar priljev u proračun za jačanje socijalne sigurnosti”, odgovorila je Angela Merkel ovaj tjedan u Bundestagu, otvarajući raspravu o proračunu za 2017. godinu. Pohvalila se većim brojem radnih mjesta, smanjenom nezaposlenošću i najvećim rastom mirovina u posljednje 23 godine. Prethodni dan, u utorak, neumoljivi Wolfgang Schäuble najavio je zaokret: smanjit će poreze za one koji zarađuju malo ili prosječno, a pritom povećati proračunsku potrošnju za 3,7 posto. Država će više uložiti u obrazovanje, obećao je, u promet, jačanje obrane i unutarnje sigurnosti. I digitalizaciju.
Odbijeni pozivi
Schäuble je dosad odbijao sve pozive na smanjenje poreza kako bi se potaknula veća potrošnja. Njemačka stoji dobro: münchenski IFO institut procjenjuje da će suficit u 2016. dosegnuti rekordnih 278 milijardi eura, što znači da su Nijemci pretekli Kinu.
Na smanjenje poreza pozvao je sredinom kolovoza i Deutsche Bank. Schäuble je s tim izašao tri tjedna poslije, nakon gorkog poraza u Mecklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji. AfD se doživljava kao antiimigrantska stranka, ali oni igraju puno šire, računajući na strahove birača i razočaranost velikim strankama. Uostalom, Mecklenburg jedva da je vidio izbjeglice, ali zato, poput ostatka bivše Istočne Njemačke, ima vidljive socijalne probleme i 25 godina nakon ujedinjenja.
Schäuble je planirao poreze smanjiti tek nakon izbora 2017., no čini se kako je CDU shvatio da nema vremena za gubljenje. Süddeutsche Zeitung objavio je u četvrtak poslijepodne da bi porezno olakšanje moglo stići već do kraja mjeseca. Bit će vjerojatno povećan osobni odbitak i olakšice za djecu te revidiran sustav koji je ponekad značio da kad vam se poveća plaća, automatski upadnete u viši porezni razred pa vam se prihodi zapravo smanje. Unutar CDU neki misle da bi rez mogao biti smjeliji pa šef zastupnika CDU u Bundestagu Volker Kauder poziva Schäublea na odlučnije smanjenje tako da bi se, umjesto s 15 milijardi, srednji i niži slojevi rasteretili s 40 milijardi. U nadi da se strah neće preliti u nove glasove radikalima u AfD-u idući vikend na izborima u Berlinu, a iduće godine na saveznoj razini.