Toga sam jutra zamolio radnika zagrebačke Čistoće da počisti smeće sa stepenica, kao javne prometne površine, i nisam očekivao da će doći do incidenta, nevoljko nam prepričava mr. sc. Stipe Milanović (78), otac premijera Zorana Milanovića, što se zapravo dogodilo u srijedu ujutro oko 8.30 sati u Ulici grada Gualdo Tadino na Črnomercu. Stipe Milanović i supruga Đurđica, premijerovi roditelji, tu stanuju već više od 30 godina.
- Taj me čovjek bezobrazno upitao ‘Tko si ti?’, iako je dvostruko mlađi od mene, a ja sam mu normalnim tonom odgovorio da ovdje stanujem i obraćajući mu se s ‘vi’ opet zamolio da počisti smeće koje se nakupilo i koje radnici Čistoće uvijek odbiju počistiti. Puno je tu truleži od trave koju radnici Zrinjevca nakon košnje također ne pometu. Shvatio sam da je čovjeku do svađe kada me upitao ‘Kako se zoveš?’, a ja sam mu odgovorio: ‘Petar Jovanović’. Razbjesnio se i rekao: ‘Znam ja da si ti otac premijera Zorana Milanovića, j...m vam majku četničku!’ Dakle, opsovao je moju mrtvu i sinovu živu majku. Podignuo je lopatu i krenuo prema meni. Bojeći se da će me udariti, počeo sam bježati i, kako je bilo jutro i bilo je rose na travi uz zidić, poskliznuo sam se, pao i udario glavom u asfalt. Bio sam pri svijesti i odmah pozvao policiju. Došlo je i vozilo Hitne pomoći i prebacili su me u obližnju bolnicu Sveti Duh. Tamo su ustanovili da nema težih ozljeda, tek hematom na arkadi i na potkoljenici - priča Stipe Milanović.
Napad, i to ničim izazvan
- Napadača su policajci ispitivali, isto kao i mene, i vidio sam da daje izjavu u policijskom vozilu. Vjerujte mi da je to bio napad, ničim izazvan, a iako su se novinari raspisali da je bilo svjedoka, sve se to dogodilo u četiri oka, bez vike i galame, iza kontejnera. A pročitao sam u petak u Jutarnjem listu da je taj jadni čovjek iz Čistoće priznao i potvrdio sve ovo što sam vam ja ispričao. Pisalo se svašta - objašnjava Milanović.
- Pojavio se tako u medijima i jedan moj susjed koji nije ništa vidio, a nije bio ni blizu mjesta događaja. Valjda je čekao svojih nekoliko minuta slave pa me okarakterizirao kao čovjeka koji je sklon konfliktima. To mi je dobro znan susjed, HDZ-ovac ‘s dna kace’ i predstavnik stanara u susjednoj zgradi, pa je bilo normalno da je s vremena na vrijeme i sam trebao pokrenuti i neke, uglavnom komunalne, akcije zbog čega je, na kraju krajeva, izabran i za predstavnika stanara. Uostalom, molio sam ga da se i sam založi putem Gradske četvrti Črnomerec gdje HDZ ima vlast. Ništa od toga. Vic je i što se predstavio kao moj neki prijatelj. Nikad s njim nisam ni kavu popio, a kamoli neko žešće piće - priča.
Foto: Damir Krajač/CROPIX
Brzo je došlo i do sudskog epiloga incidenta u kojemu je napadnut otac hrvatskoga premijera. Z. G. (45), radnik Čistoće, zbog vrijeđanja i napada na zagrebačkom je Prekršajnom sudu kažnjen novčano, s oko tisuću kuna, a priznao je sve za što ga se teretilo te je sankcioniran zbog kršenja članka 6. Zakona o javnom redu i miru.
- Žao mi je zbog svega, ali i ovaj slučaj pokazuje koliki mi je objektivno hendikep biti otac hrvatskog premijera - kaže Stipe Milanović.
- Supruga i ja želimo mirno i normalno živjeti, ne svađamo se i ne sukobljavamo ni s kim. Ni moje zdravlje više nije dobro, u posljednjih sam pet godina imao pet teških operacija, bolje da vam ne pričam detalje, i takvi susreti, koji mogu završiti da me mlađi čovjek odalami lopatom, sigurno mi ne trebaju u životu. Moram priznati da su i policajci koji su došli na očevid i bolničko osoblje bili profesionalni i ljubazni. Taj hematom na glavi, srećom, nije neka ozbiljna ozljeda - kaže.
‘A da me tek zahvatio...’
No, već nakon napada u kući sam uzeo apaurin jer sam još bio u šoku, razmišljajući što bi bilo da me taj čovjek zahvatio lopatom. Da nisam počeo bježati, tko zna kako bi sve završilo. Zoran je taj dan bio u Gunji i naravno da su ga informirali što se dogodilo. Zvao me dok sam još bio u bolnici i pitao: ‘Kako si?’ Odgovorio sam mu da sam fizički dobro, ali i uzbuđen i uplašen te mu ukratko prepričao incident. Rekao mi je: ‘Tata, teško je boriti se protiv ‘zna se’ čega. Oprosti...’ Bez obzira na brojne obaveze, Zoran je sa suprugom i djecom gotovo svaki vikend na ručku kod nas ili suprugine obitelji - govori.
Iako pričajući o nemilom događaju naglašava da tema našeg razgovora nisu njegovi sinovi, Zoran i mlađi Krešimir, dotaknuo se i mlađeg sina koji je često u medijskom fokusu.
- Krešo, samo zato što je Zoranov brat, nema pravo na normalan i slobodan građanski život - kaže Stipe Milanović i naglašava da je Zoran već otpočetka “zabranio” svima najbližima da uopće odlaze u bilo kakve državne ustanove.
A da nije tako jednostavno biti otac hrvatskoga premijera, Stipe Milanović je dobro osjetio na svojoj koži kad je bio prisiljen prije godinu dana podići sudsku tužbu protiv Tomislava Josića, predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.
Foto: Damir Krajač/CROPIX
Josić je u gledanoj HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” doveo starijeg Milanovića u kontekst rada za zloglasnu Udbu riječima: “Milanovićev je otac bio veleposlanik u Parizu kada su tamo ubili Brunu Bušića, a da ništa o tome nije znao. To je kao da pitate Vukovarce koji su bili u ratu u Vukovaru, a da poslije neće pokazati gdje su grobovi pobijenih. U Hrvatskoj neće biti napretka dok se ne raščiste neke stvari. Lustracija se mora napraviti. Nitko ne tvrdi da ih treba zatvarati, ali ne dajte im poslove u javnom životu. Svima vladajućima otac je bio negdje, nisu došli sa sela, svi su dobro potkovani”. Josić je tada i ustvrdio “kakav otac, takav sin”, nedvojbeno misleći na premijera i njegova oca.
Jedan od hrabrih poginulih u borbi protiv četnika u Vukovaru jest i Ivica Poljak iz Sinja, zagrebački student, bliski rođak šogora Stipe Milanovića. Tada je u obrani Sinja poginuo i sin Milanovićeve sestrične Ozren Jelinčić. Desetak rođaka branitelja sudjelovalo je u obrani domovine. Stipe Milanović, k tome, nikada nije bio u državnoj službi pa tako ni u jugoslavenskoj diplomaciji. Te 1978., kada je ubijen Bruno Bušić, Stipe Milanović je radio u Centru za ekonomski razvoj grada Zagreba. Zanimljivo je da je te iste godine starijeg Milanovića napao tada moćni SUBNOR. Savez boraca NOB-a, kao i drugi politički vrhovi, Milanovića je opanjkavao da je hrvatski nacionalist.
Foto: Damir Krajač/CROPIX
Ništa od mirenja
Ova teška optužba Tomislava Josića tako se pokazala neistinitom i neosnovanom pa je on ponudio Milanoviću mirenje. Stipe Milanović je to odbio riječima: “Imao je godinu dana da kaže da je sve izmislio samo zato što mi je sin premijer i da se pomirimo. Sada kad je počinio veliku štetu, malo je kasno za mirenje. Očekujem presudu ‘u ime naroda’”.
U rijetkim medijskim istupima Stipe Milanović naglašavao je da niti je mogao, a niti želio stajati iza sina Zorana kao političara. Rekao je da je Zoran kao srednjoškolac sam zarađivao džeparac, a studirajući na Pravnom fakultetu honorarno je prodavao usisavače po stanovima.
- To ne rade djeca moćnih očeva - poručuje Stipe Milanović.
I njegova je karijera, u najmanju ruku, neobična. Kako se nekada ni u jednom području društvenog života nije moglo napredovati bez članstva u Savezu komunista, Milanović je bio član Partije, ali je nakon navedenih optužbi za nacionalizam napustio SK i dao ostavku na mjesto direktora Centra za ekonomski razvoj grada Zagreba. Nije ostao bez posla, u tom je Centru vodio sektor za znanstvena istraživanja. Nakon prvih demokratskih izbora 1990. Vlatko Pavletić, tadašnji ministar prosvjete, kulture i sporta, pozvao je Stipu Milanovića da mu bude pomoćnik za plan i financije, iako nije bio član HDZ-a.
Nije slao plaće
Toga se doba Milanović sjeća po napadima srpskih lokalnih političara koji su, unatoč tome što nisu priznavali hrvatski demokratski sustav i rezultate izbora, zahtijevali “plate” koje Milanović nije želio slati u pobunjene srpske općine. Sjeća se da su ga zvali i prijetili mu tadašnji čelnici pobunjenih Srba, predsjednik Skupštine općine, ratni zločinac Slavko Dokmanović, koji se objesio u Haagu, i poznati Dušan Badža, gazda iz Obrovca, ali Milanović je, kaže, bio neumoljiv. Tamo hrvatski novac nije stigao. Iz tog se razdoblja Milanović sjeća i bivšeg premijera Ive Sanadera, Nadana Vidoševića te Antuna Kovačeva.
- Tražili su novac za nove kazališne projekte i nogometna igrališta, a mi ni za metke nismo imali - prepričava.
Nezadovoljni su se i praznih džepova vraćali u Split. Bez obzira na državnu funkciju koju je obnašao početkom rata, Milanović je po mnogočemu bio atipičan političar. U šali kaže da je bio prvi zviždač jer je osobno predsjednika Tuđmana upozorio da njegov neposredni šef više vodi računa o vlastitoj zaradi, nego o Ministarstvu kojemu je bio na čelu.
Ronald Goršić/ CROPIX
Ponosan na svog Zoku
Stipe Milanović, bez obzira na poznanstva koja je stekao boraveći u politici, kaže da njegov sin Zoran ima vlastiti put koji je odabrao. Ponosan je što je Zoran bio među najboljim studentima zagrebačkog Pravnog fakulteta te sam gradio vlastitu karijeru radeći u Ministarstvu vanjskih poslova. Presudan je bio 3. siječnja 2000. kad je koalicija na čelu s Ivicom Račanom pobijedila na izborima. Zoran se želio aktivno uključiti u politiku, a otac Stipe mu je jednostavno savjetovao: “Imaš samo dvije ozbiljnije stranke: HDZ i SDP. Ali, u ovoj prvoj ima puno komunista pa ti izaberi!”
Incident, koji je preplavio medije i društvene mreže samo zbog činjenice da je napadnut premijerov otac, kratko je trajao i brzo završio pa Stipu Milanovića čudi što ga novinari i dalje zovu i traže.
- Ne znam što je tu još zanimljivo... Pa, sve je jasno, a ja se uporno nadam da će ta priča konačno medijski završiti. Svašta se piše i jednostavno nemam vremena sve demantirati pa sam vam ekskluzivno, nadam se posljednji put, ispričao istinu o tom događaju koji bih i ja želio što prije zaboraviti. A ima toliko dobrih razloga za prave i pozitivne priče koje očito ljude više zanimaju nego ovakvi, pa mogao bih reći sada nakon svega, banalni događaji. Žao mi je čovjeka koji me izvrijeđao i napao i što je i sam žrtva manipulacija sijača laži i mržnje u nas. Zna se... - poručuje Stipe Milanović.
Stipi i Đurđici vjenčani je kum bio Vlado Veselica
Stipe Milanović rodio se 1937. i odrastao u Glavicama pokraj Sinja. Završio je sinjsku Gimnaziju u generaciji u kojoj su bili televizijski urednik Branko Lentić, general Petar Štimac i političar Vlado Veselica. U Zagreb je stigao 1956. godine i prvo upisao studij medicine, a potom Ekonomski fakultet koji je i završio. Obitelj premijerove majke Đurđice (Gine), djevojački Matasić, već dva stoljeća živi u Senju. Matasići su podrijetlom Ličani iz Gacke doline, a djevojačko prezime premijerove bake je Glavaš. Đurđica i Stipe vjenčali su se 1966. godine u Zagrebu, a vjenčani kum bio im je danas pokojni ekonomski stručnjak i političar Vlado Veselica.
Georgina Matasić snimljena 1958. godine
Stipe Milanović je jedno vrijeme bio šef kabineta tadašnjeg istaknutog hrvatskog političara Mike Tripala, a kasnije je vodio Odbor za izgradnju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i Centar za ekonomski razvoj grada Zagreba.
Premijerova mama Georgina Matasić sa Stjepanom i Antom 1942. godine u Senju
Đurđica (Gina) Milanović, Zoranova majka, bila je nastavnica engleskog i njemačkog jezika. Stipe i Đurđica imaju dvojicu sinova, starijeg Zorana (48) i mlađeg Krešimira (44). Krsno ime hrvatskog premijera Zorana Milanovića je Marijan.
Marija i Stjepan Matasić 1936., baka i djed Zorana Milanovića
Baka Marija Matasić maloga je Zorana, bez znanja njegovih roditelja, odnijela na krštenje u zagrebačku crkvu Svetog Petra i Pavla. Obitelj Milanović ispočetka je jedno kraće vrijeme živjela u zagrebačkom kvartu Knežija, a potom su se uselili u stan na Trnju gdje su njihova djeca Zoran i Krešimir provela veći dio djetinjstva i školskih dana. Kasnije su se preselili na zagrebački Črnomerec gdje Stipe i Đurđica i danas žive.
Hrvatski premijer Zoran Milanović s roditeljima 1970. godine, na svoj 4. rođendan
Sve do fakulteta sadašnji je hrvatski premijer imao nadimak Basta. Uspješno se bavio nogometom, košarkom i boksom. Često je markirao s nastave u osnovnoj školi, ali je uvijek bio odličan učenik. Uozbiljio se u srednjoj školi, nakon čijeg je završetka stekao zvanje upravnog referenta, a bio je jedan od najboljih studenata zagrebačkog Pravnog fakulteta te s generacijskim kolegama 1990. osvojio Rektorovu nagradu na osnovi uspjeha na međunarodnom natjecanju iz međunarodnog prava.
Nakon povratka s odsluženja tadašnje JNA, Zoran je upoznao svoju buduću suprugu Sanju Musić, djevojku hercegovačko-dalmatinskih korijena. Roditelji su dvojice sinova, Ante Jakova i Marka.
Nakon završetka studija Zoran Milanović je odradio pripravnički staž na zagrebačkom Trgovačkom sudu, a 1993. počinje raditi u Ministarstvu vanjskih poslova. U visoku se politiku, kao član SDP-a, uključuje 1999. godine, a nakon smrti Ivice Račana 2007. postaje predsjednik SDP-a. Tu funkciju obavlja i danas, a na demokratskim izborima 2011. pobjeđuje na čelu Kukuriku koalicije te postaje hrvatski premijer.