Željko Žderić, najveći pojedinačni vlasnik Konstruktora , jedan iz plejade hrvatskih “kontroverznih” poduzetnika, čovjek koji je iz praha bivšeg socijalističkog GP Konstruktura “konstruirao” novi Konstruktor inženjering d.d. kao najjaču hrvatsku građevinsku firmu, bit će po svemu sudeći glavni krivac za odlazak te kompanije u stečaj. Prema saznanjima i dokumentima kojima raspolažemo, Žderić je još početkom 2012. stupio u kontakt s Ministarstvom financija zbog problema s blokiranim računom, velikim dugovima Poreznoj upravi i još većim dugom bankama i dobavljačima. Čelni ljudi ministarstva tada su mu izašli ususret, dogovoreno je reprogramiranje poreznog duga i isplata nekih Konstruktorovih dugova HAC-u i HC-u na ime izvršenih, a neplaćenih radova, no glavni uvjet Slavka Linića, ministra financija, glasio je da Konstruktor mora pronaći strateškog partnera . Žderić se, kako nam je rečeno, s tim nevoljko složio te obećao da će pronaći investitora.
Međutim, nakon što su Porezna uprava, HAC i HC ispoštovali dogovor, Žderić nije ispunio drugi dio pogodbe, odnosno nije pronašao strateškog partnera. Navodno je tada u igri bila mogućnost da Viadukt, glavni konkurent, ali i jedan od njegovih poslovnih partnera, ustvari preuzme Konstruktor pa su započeti i neformalni razgovori o tome koji, kako je ispalo, nisu uspješno završili. Tako su se obistinile slutnje bolje upućenih u karakter Željka Žderića, čije su se tvrdnje svodile na to da vlasnik Konstruktora nije spreman odustati od vlasništva i upravljanja nad tom tvrtkom.
Nova runda pregovora
Stoga početkom ljeta, budući da su se nastavili poslovni i financijski problemi koji su se očitovali, među ostalim, u nemogućnosti ispunjavanja obveza na domaćim gradilištima i blokadi računa, opet kreću pregovori između Žderića i Porezne uprave. Uz to, dobri kontakti koje je Žderić imao s poslovnim bankama, odnosno sa Zagrebačkom bankom, Privrednom bankom, RBA, SG Splitskom bankom, Erste i Hypo bankom, rezultirali su novim sporazumom o takozvanom “stand stillu” između Konstruktora, banaka i Porezne uprave koji je snažno, kako govore dokumenti koje posjedujemo, podržao Franjo Luković, predsjednik uprave Zabe (najveći kreditor Konstruktora). Taj sporazum, sklopljen u srpnju prošle godine s rokom do 31. listopada 2012., imao je rezona.
Njime je predviđeno da će konzultantska tvrtka KPMG do kraja kolovoza 2012. pripremiti analizu poslovanja s konceptom restrukturiranja poslovanja.
Sporazumom se Konstruktor obvezao i da će primijeniti sustav upravljanja prema kojem će sve naloge za raspolaganje novčanim sredstvima odobriti osoba koju će imenovati potpisnici “stand stilla”. Apsolutni prioritet tada je bila opetovana deblokada računa čime se trebalo riješiti problem neisplate pet plaća i blokiranih radova na gradilištima. Sporazumom se optimistično očekivalo da će Konstruktor ubrzo uspjeti nagodbama riješiti spor s HC-om težak 53 milijuna kuna, s KBC-om (32 milijuna kuna) te sa Sunčanim Hvarom (11 milijuna kuna), što se dijelom nije obistinilo.
Kako bi ubrzao rješavanje svih navedenih problema, Žderić se obratio za pomoć i Radimiru Čačiću, tadašnjem potpredsjedniku Vlade i ministru gospodarstva, koji je, kako saznajemo, pokazao dobru volju da koordinira sve stranke “u postupku”. No, budući da rješavanje svih sporova nije teklo željenom dinamikom, ali i zbog brojnih drugih problema koje je Konstruktor imao u poslovanju, pogotovo kada su u pitanju dugovanja dobavljačima koja su dosezala rokove neplaćanja i do 270 dana, splitska firma je i dalje imala velikih problema s pokretanjem poslova.
Otpis dugova
Jednostavnije rečeno, radova nije bilo i država, odnosno HAC i HC, bili su primorani te poslove davati Konstrukturovim partnerima i podizvođačima. Konačno, 29. listopada 2012. Konstruktor šalje svim potpisnicima “stand stilla” preliminarni nacrt koncepta restrukturiranja, a koji, što je ključno za ovu priču, pretpostavlja ulazak strateškog partnera u vlasničku strukturu poduzeća. Prethodnu rečenicu započeli smo riječju “konačno”, jer se KPMG obvezao da će do kolovoza izraditi plan restrukturiranja, a nemamo podatke o tome je li KPMG kasnio za studijom ili je Žderić otezao s predlaganjem plana restrukturiranja.
Osim toga, programom restrukturiranja, koji je trebao biti osnova za predstečajnu nagodbu, planira se 25-postotni otpis dugova dobavljača, pretvaranje 25 do 35 posto tog duga u kapital, odnosno vlasništvo Konstruktora, te dugoročni reprogram ostatka duga. Tada je predviđen i plan B za dobavljače: u slučaju da strateški investitor osigura dostatnu likvidnost, tada bi se dug platio odmah uz umanjenje od 60 do 70 posto. Porezna uprava je prema tom programu trebala 50 do 75 posto potraživanja pretvoriti u kapital Konstruktora, a ostatak duga reprogramirati. Banke bi, pak, 35 posto potraživanja ili pretvorile u kapital tvrtke ili kreditno “subordinirale”, a ostatak bi dugoročno reprogramirale.
Dakle, i tada je još strateški investitor bio glavna komponenta u programu restrukturiranja koji bi, kako se navodi, dokapitalizacijom stekao kontrolu nad 51,2 posto vlasništva društva.
Nužnost postojanja strateškog investitora priziva i računica koja kaže da ukupna imovina tvrtke iznosi 1.053,000.000 kuna, a ukupne obveze 1.260,000.000 kuna, što znači da je kapital bio u minusu od 210 milijuna kuna. Pritom su ovo financijski podaci od 31. prosinca 2011., a vjerojatno su se pogoršali do kraja 2012. Tim programom restrukturiranja bilo je predviđeno da Konstruktor tijekom studenoga 2012. podnese zahtjev za predstečajnu nagodbu, jer je situacija urgentna. No, to se događa tek 9. siječnja 2013., a što je krucijalno - u zahtjevu za predstečajnu nagodbu u priloženom programu vlasničkog i financijskog restrukturiranja nema strateškog investitora.