Kada se jedan visokopozicionirani engleski bankar raspitivao o mogućnosti preseljenja u Zagreb, bio je uvjeren da će u banci njegov prijedlog biti dočekan s oduševljenjem. S obzirom na njegovo bogato međunarodno iskustvo mora da je jedini koji financijsko središte svijeta City želi zamijeniti uspavanim Zagrebom, mislio je. Nemalo se iznenadio kada je direktor banke odbio njegov zahtjev uz objašnjenje da je pozicija u upravi njihove banke u Hrvatskoj toliko tražena da će to mjesto biti popunjeno još godinama.
Odlazak po kazni
“Pokazalo se da je Zagreb dobro čuvana tajna među europskim bankarima. Ondje primaju plaće europskog standarda, a cijene su daleko povoljnije. No, prije svega pročulo se da je kvaliteta života u Zagrebu takva da je ne mogu nadmašiti London, Pariz ili Frankfurt.”, rekao mi je sugovornik, broker u jednoj europskoj banci koji za potrebe ovog članka želi ostati anoniman.
Pokazat će se da njegov slučaj nije iznimka. Dok je naša pozornost bila na tekućim događajima zagrebačke svakodnevice poput uhićenja pa puštanja gradonačelnika i šefa nogometnog kluba, trajne ekonomske anemije u zemlji, stranačkim razmiricama i zabrinjavajućoj stopi odlijeva obrazovanih kadrova u inozemstvo, Zagreb se uvlačio pod kožu imućnim poslovnim ljudima iz inozemstva. To nije nužno bila ljubav na prvi pogled, budući da je u multinacionalnim kompanijama i velikim korporacijama godinama vrijedilo mišljenje da se na obavljanje mandata u zemljama kao što je Hrvatska odlazi gotovo pa po kazni. Ipak, “kažnjenici” su se uskoro pokazali kao sretnici. Negdje između kave u Bogovićevoj, šetnje Gornjim gradom i tenisa na Cmroku austrijski bankari, njemački menadžeri, britanski konzultanti i američki investitori zaključili su da je Zagreb idealna solucija za njihove živote. I trajna, ako je suditi prema primjerima mojih sugovornika.
Skučena atmosfera
Zagreb, koji je prije sedamnaest godina zatekao Jens Moller Madsen, bio je kudikamo drugačiji od Zagreba danas. Poslijeratna atmosfera činila ga je skučenim, stranaca je bilo malo, kozmopolitske atmosfere ni u tragovima. Kao predstavnik jedne vodeće međunarodne agencije za nekretnine, Madsen se čudio mentalitetu lokalnog građanstva, “kombinaciji Mediterana i Balkana”, kako ga opisuje, koji je odbijao prepoznati niz prilika koje su se nudile. “Nitko nije vidio sve mogućnosti koje su se tada pružale jer su prije svega imali mentalitet trgovaca, a ne investitora. Svi su željeli brzu zaradu, nitko nije razmišljao dugoročno”, u razgovoru za Jutarnji list govori Madsen. Sjedimo u hladovini kafića Velvet u centru Zagreba. Madsen se tek vratio s višetjednog boravka u Danskoj i osobito ga veseli povratak svojim zagrebačkim ritualima. Jutarnja kavica u gradu praćena odlaskom na Dolac. Tenis na Šalati. Poslije podne na golf terenu. Večera s prijateljima. Vikend u Dubrovniku. “Ovo je prije svega vrlo ugodan grad. Sve mogu obaviti pješke, ovdje je lijepo i živjeti i raditi. Ljudi su super, imam puno prijatelja. Zagreb je moj grad. Iako mi nedostaju neke stvari koja nalazim u svjetskim metropolama, čim nisam u Zagrebu nekoliko tjedana, otkrijem da mi nedostaje”, govori.
Agentica za nekretnine agencije Engel & Volkers Sandra Mulović svakodnevno se susreće s klijentima iz cijelog svijeta koji u Zagrebu traže novi dom. “Stranci koji dolaze u Zagreb većinom dolaze na diplomatski mandat ili poslovni mandat u strane korporacije koje su prisutne na našem tržištu. No, tijekom života u Zagrebu prvo se dogodi ljubav prema našem gradu, a ponekad i prema nekoj Zagrepčanki, govori. Stranci vrlo brzo zavole Zagreb i često nam govore da mi nismo niti svjesni kakav divan život živimo u našem gradu te da se premalo smijemo.
Upoznavanje Hrvatske
Nakon što se socijaliziraju u Zagrebu, kreću upoznavati Hrvatsku. Vi si ne možete ni zamisliti tu sreću kad shvate što sve imaju na dva sata vožnje od Zagreba i to autoputom. Iz početka im je nazamisliv prizor naših kafića koji vrve ljudima, no vrlo brzo oni nauče ići subotom na plac, pa nakon toga u “grad na kavicu”. Fascinirani su našom eno-gastro scenom, mirisima i kolorima naše zemlje i bogatom poviješću. Ne biste vjerovali kojom brzinom uče i otkrivaju naše znamenitosti. Stranci vole Zagreb i jer ih mi Zagrepčani prihvaćamo dok nerijetko u drugim zemljama stranci uvijek ostaju “stranci”, izolirana skupina daleka od domicilnih stanovnika. “To je tu kod nas sasvim drugačije”, dodaje.
Uwe Gregorius jedan je od njih. Sa svojim odličnim hrvatskim i širokom mrežom lokalnih prijatelja tek njemački naglasak odaje njegovo strano podrijetlo. Kada je Gregorius doselio u Zagreb kao predsjednik uprave Siemensa nije niti sanjao da će jedanaest godina kasnije još uvijek živjeti u Zagrebu. Iako mu poslovne obaveze dopuštaju da živi u rodnoj Njemačkoj ili bilo kojem drugom mjestu na svijetu, ovdje planira i ostati. “Živio sam diljem svijeta - u Južnoj Americi, Aziji i Sjedinjenim Američkim Državama, no odlučio sam ostati baš u Zagrebu. On ima izvrstan položaj u samom središtu Europe i pun je prilika za lijepi život. Siguran je i odlično je mjesto za odgojiti djecu”, govori. Iako i zbog poslovnih i privatnih razloga puno putuje, u Zagrebu je pronašao svoju bazu jer grad nudi sjajne mogućnosti za provođenje slobodnog vremena za solidnu cijenu.
‘Što mi nedostaje’
“Neke mi stvari nedostaju u Zagrebu - iako grad ima odlične liječnike, infrastruktura u kojoj rade je loša. Zagrebu nedostaju međunarodna kulturna događanja, sve što se nudi je isuviše lokalnog karaktera. Nedostaje i još dobrih restorana. No, od kada sam doselio ovamo puno toga se poboljšalo. Nadam se da se taj ritam neće zaustaviti”, govori. Iako poznaje nekolicinu stranaca u Zagrebu, većinu vremena provodi sa Zagrepčanima. Kao suvlasnik poznatog zagrebačkog okupljališta, restorana Apetit City, sa svojom životnom partnericom Sanjom ima prilike osjetiti atmosferu Zagreba, govori, njegova lokalna obilježja, ali i sve veću fluktuaciju stranaca.
Za razliku od mojih sugovornika koji već zaslužuju etiketu pravih purgera, Carlos Pinerua novi je u gradu. Kada je prije kojih godinu dana stigao u našu metropolu kao voditelj ureda Svjetske banke za Hrvatsku i Sloveniju, nije imao jasnu predodžbu o tome što očekivati. Godine provedene u Svjetskoj banci i prije toga Međunarodnom monetarnom fondu ovom makroekonomistu iz Venezuele omogućile su da obiđe svijet - između ostalog živio je u Sjedinjenim Američkim Državama, Indoneziji i Turskoj. “Prvi put ovdje sam bio 2008. i odmah sam se zaljubio u grad. Sviđala mi se njegova atmosfera - kafići, arhitektura i, naravno, hrana. Sada, nakon gotovo godinu dana što živim ovdje moram reći da je grad nadmašio moja očekivanja. Živjeli smo u mnogim predivnim zemljama, svaka je imala svoje kvalitete. Zagreb za mene znači kvalitetu života. Da, kafići, kultura i hrana su fantastični, ali za nas je osobna sigurnost ono što cijenimo u tolikoj mjeri da to čini pravu razliku. Biti u mogućnosti izaći, bilo kada, i uživati u svemu što grad može ponuditi bez ikakve brige za osobnu sigurnost nema cijene!”, govori.
Bezbrižna šetnja gradom u kojem se vrlo rijetko događaju incidenti nešto je što uzimamo zdravo za gotovo, no Sandra Mulović napominje da je upravo osobna sigurnost prva na ljestvici prioriteta njenih imućnih stranih klijenata. “Najćešća pitanja naših klijenata su oko alarmnog sigurnosnog sustava u njihovim domovima, to im je jako bitno, no nakon par mjeseci više to nitko ne upotrebljava. Oni su fascinirani slobodom kretanja i pitomim toplim susjedstvima, sigurnošću da njihovo osmogodišnje dijete može najnormalnije samo kući iz škole i da mu se ništa neće dogoditi. Moja prijateljica Ruskinja ne zaključava svoj Range Rover iako ima sve dokumente u autu, na što je vrlo ponosna i hvali se kako ona u Zagrebu nikad, baš nikad ne zaključava auto”, govori Mulović.
Loši na listi
Oduševljenje stranaca zagrebačkom adresom stanovanja nije osobito odjeknulo u konzultantskoj kući Mercer koja svake godine objavljuje svoj Indeks kvalitete života. Prema njegovoj najnovijoj verziji, objavljenoj u ožujku ove godine, najbolji grad za život na svijetu je Beč, a među europskim gradovima Zagreb je tek na 23. od ukupno 40 mjesta. Ispred Zagreba su estonski Tallinn i Cluj-napoca u Rumunjskoj. Mercer svoje istraživanje bazira na 39 kriterija kao što su politička stabilnost, socio-kulturološko okruženje, zdravstvo, obrazovanje, javne usluge, rekreacija, ponuda, nekretnine i priroda. Skupoća grada nije jedan od kriterija zbog čega su gradovi kao Kopenhagen i Oslo i ove godine među top deset. Među kriterije ne spada i nešto suptilnije - sitne životne radosti koje su za osobe dobrog imovinskog statusa brojne, povoljne i jako dostupne.
Tri puta skuplje
“Naši klijenti govore nam da je Zagreb grad lijepe arhitekture, vrlo ugodan, čist, siguran i da ga doživljavaju pravim europskim gradom. Sviđa im se što je ‘grad po mjeri europskog čovjeka’, dovoljno velik i malen kako bi se u njemu ugodno živjelo”, govori Igor Kordić, koji zajedno s Tomislavom Zovkom vodi ZigZag Apartments&Rooms, tvrtku specijaliziranu za kratkoročne i dugoročne najmove. “Uglavnom su zadovoljni ponudom grada koja je sve bogatija te navike koje donose sa sobom u vrlo kratkom vremenu nestanu i prilagode se životu u Zagrebu pa i oni puno vremena provode ispijajući kavu”, dodaje.
Za razliku o Mercerovog indeksa koji se odnosi na kvalitetu života za prosječnog stanovnika nekog grada, moje osobno istraživanje usmjereno je prema strancima boljeg imovinskog statusa koji hrvatsku metropolu odabiru kao svoj dom iako imaju mogućnosti živjeti posvuda po svijetu. Ako promatramo svakodnevicu jednog imućnog poslovnog čovjeka u Londonu i osobe jednakog imovinskog statusa i životnih navika u Zagrebu, postat će jasno zašto je Zagreb njihova nova hit destinacija. Za početak, nekretnine. Ako se radi o najmu, luksuzni stan u Zagrebu može se iznajmiti za 1500 eura mjesečno. U ljepšim dijelovima Londona isti stan stajao bi 1500 funti tjedno. Stan koji se u Zagrebu može kupiti za 500 tisuća, u Londonu bi stajao 3 milijuna funti. Kava u centru grada stoji 15 kuna, u Londonu barem dvostruko.
Ručak u jednom od boljih gradskih restorana može se dobiti za sto kuna po osobi, u Londonu isti bi obrok stajao trostruko. Večera u luksuznom restoranu u Zagrebu stoji oko 500 kuna po osobi.
Gotovo da je nemoguće jesti u poznatim londonskim restoranima za manje od 1000 kuna po osobi. Za teniski meč s trenerom u Zagrebu treba izdvojiti dvjestotinjak kuna, u Londonu katkad i dvjestotinjak funti. Partija golfa u obližnjim golf klubovima (za koje katkad treba priječi granicu, ali entuzijastima izlet u slovenski Orašac ili Mokrice nije problem) je pedesetak eura. Golf u Engleskoj skupi je sport i nerijetko stoji 200 funti po danu. Odlazak na izlet iz Zagreba je jednostavan; unutar dva sata moguće je biti na moru, u planinama ili u inozemstvu. “Dva sata je vrijeme potrebno da se izađe iz Londona, za dva sata iz Zagreba stignem na more”, komentira Gregorius, i ističe da je to pogodnost koju koristi kad god mu se ukaže prilika.
Nedostaci Zagreba, među kojima moji sugovornici navode izostanak ponude luksuznih proizvoda koje i dalje nabavljaju u inozemstvu, ne kvare osobito njihov doživljaj Zagreba. “Stvari koje mi nedostaju nabavljam na putovanjima. S druge strane, drugdje ne mogu tako lako naći stvari koje ovdje nalazim - poput kvalitetnih namirnica na tržnici”, govori Jens Moller Madsen.
Ispijanje kavice
Carlos Pinerua rado je zamijenio shopping vikendom ispijanjem kavice u centru i šetnjama sa suprugom Hafizom. “Mislim da su ljudi u krivu kada kozmopolitsku atmosferu povezuju s veličinom grada. Čak i u velikim gradovima, sve ovisi o određenim susjedstvima koja gradu daju kozmopolitsku atmosferu. Život u centru grada omogućio nam je jednaku kozmopolitsku atmosferu kao u ostalim velikim gradovima Europe.
Na primjer, u posljednjoj godini bili smo u kazalištu više puta nego u posljednjih sedam - i to šetajući!”, govori. Nakon manje od godinu dana života u Zagrebu, Carlos Pinerua priznaje kako mu se čini da je nakon obilaska čitavog svijeta pronašao mjesto u kojem bi mogao ostati.