Tri fontane vrijedne 27 milijuna kuna, na livadi uz Ulicu Hrvatske bratske zajednice, tek su završene i puštene u probni rad, a gradonačelnik je najavio izgradnju nove, na sjevernom dijelu Britanskog trga, vrijednu 150 tisuća kuna. Kada se i ta sagradi, preostaje, dakle, još 39 fontana.
Naime, takva je računica ako se uzmu u obzir namjere gradonačelnika Milana Bandića, koji je prilikom nedavnog otvaranja fontane na kružnom toku kod Radničke ceste izjavio kako će sagraditi još 40 fontana po uzoru na Rim, jedan od gradova s najviše fontana na svijetu.
- Rim ima 224 fontane, kada ćemo mi Rim stići? Od Rima smo manji četiri puta, znači trebali bismo imati 50-ak fontana. Sada ih, kad sve zbrojimo, imamo 10-ak. Trebamo sagraditi još 40 fontana - rekao je Bandić. Tu namjeru ponovio je još dvaput. Jednako tako, najavio je i fontanu na tržnici Borongaj.
NISU U FOKUSU Međutim, obišli smo Zagreb i uvjerili se da to nije istina. Ako već želi stići Rim, gradonačelnik bi trebao, ako za to uopće ima potrebe, sagraditi još najviše šest, a ne 40 fontana.
Naime, u Zagrebu postoje čak 44 fontane, u što nismo ubrojili one ispred brojnih hotela, šoping-centara i tvrtki, kojih ima još 20-ak.
Kada bismo i njih ubrojili, ispada da u gradu postoji više od 60 fontana. Nismo uračunali ni petnaestak česmi i zdenaca, poput Zdenca života ispred Hrvatskog narodnog kazališta, ali gradonačelniku za sada takvi izvori vode nisu u fokusu interesa.
Sve te 44 javne fontane, od kojih je većina nabrojana u knjizi “Spomenici i fontane u Zagrebu” akademika Ivana Kožarića, nisu isključivo u centru, uz velike prometnice ili na ulazima u grad. Ima ih u prosjeku svaki drugi trg po gradskim kvartovima, a nalaze se i u parkovima, javnim atrijima, pokraj tržnica ili ispred javnih institucija, poput fontane ispred zgrade Porezne uprave u Sopotu ili povijesno značajne, ali neispravne u parku na Trgu Petra Krešimira IV.
IMA BOLJIH RJEŠENJA Onakvih koji naružnjuju izgled ulice ili kvarta, poput one koju je gradonačelnik otvorio na Radničkoj, kažu stručnjaci, nema.
- Ako se već grade nove fontane, trebalo bi paralelno osposobljavati postojeće. Iako smatram da se kvaliteta života jednog grada ne mjeri brojem fontana, treba razmisliti gdje i kakvu izgraditi. Nova fontana kod Radničke je izrazito nepotrebna, a nije ništa posebno.
Bilo bi i boljih rješenja iako je ona samo u funkciji prometa. Radnička nije prostor koji trpi fontane - smatra arhitekt Tihomir Jukić, autor znanstvenog rada “Tipologija zagrebačkih fontana.”
Povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević otišla je korak dalje, rekavši da bi se trebala pokrenuti snažna inicijativa za uređenje zapuštenih fontana i zdenaca.
- To bi trebao biti pokret, imati status urbanog projekta, što znači dugoročno kontinuirano obnavljanje. Voda je vrlo važan element u uređenju nekog prostora i ne bi smio biti samo tamo gdje je većini vidljiv - tvrdi Knežević.
SKUPO ODRŽAVANJE Barem trećina fontana po gradu nije u funkciji zato što, doznajemo, Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo (GSKG) i gradske četvrti nemaju novca za njihovo servisiranje i plaćanje električne energije za pokretanje pumpi.
GSKG-u za održavanje 44 javne fontane godišnje treba 4 milijuna kuna, što je u prosjeku 90 tisuća kuna po fontani.
Međutim, raskošne fontane na livadi ispred Sveučilišne knjižnice imat će četiri puta višu cijenu održavanja. Za svih pet fontana na toj lokaciji potrebno je nešto manje od milijun kuna da bi bile u funkciji.
18,4 mil. kuna - dvije fontane na livadi kod Ulice Hrvatske bratske zajednice, otvorene u veljači 2012.
2 mil. kuna - obnova 121 godine stare fontane na Tomislavcu; otvorena u travnju 2016.
612.500 kuna - fontana kod Radničke ceste; otvorena u srpnju 2016.
27 mil. kuna - tri fontane u nastavku livade kod Ulice Hrvatske bratske zajednice, zajedno s uređenjem okoliša
150.000 kuna - stajat će fontana na Britancu