Polazeći od postojećih procjena potresnih rizika za Zagreb, stručnjaci Građevinskog fakulteta pod vodstvom prof. Josipa Atalića 2018. godine objavili su ažuriranu procjenu rizika od potresa za Zagreb. Prema toj studiji zabrinjavajuće zvuči da zgrade sagrađene do 1964. godine najčešće nisu projektirane na potresna djelovanja, a čine trećinu stambenog fonda. Dodatno, više od pola stambenog fonda sagrađeno je od 1964. do 2013. godine, pri čemu su propisane vrijednosti horizontalnih sila od potresnog djelovanja bile i nekoliko puta manje nego danas.
Zagreb je u toj studiji podijeljen na 218 mjesnih odbora, a stručnjaci su radili procjenu oštećenja stambenog fonda i potencijalnog broja žrtava za svaki od tih mjesnih odbora. Sa stanovišta seizmičkog hazarda, najugroženije je podsljemensko područje, no kod ukupnog rizika ističu se mjesni odbori u centru grada. Naime, to je područje visoke izgrađenosti, a zgrade su relativno stare, odnosno građene su prije razvoja seizmičkih potresa, pa su češće sagrađene od opeke i imaju drvene stropove, a uza sve to tijekom povijesti su doživjele brojne nepovoljne rekonstrukcije.
Nadalje, stručnjaci s Građevinskog fakulteta u proteklih su sedam godina proveli detaljnije dinamičke proračune pedesetak zgrada u Zagrebu koje su većinom dio kritične infrastrukture, poput zgrada javne vatrogasne postrojbe, Hrvatskog narodnog kazališta, Mosta slobode, bolnica Sv. Duh i KBC Sestre milosrdnice, studentskih domova na Savi i u Cvjetnom, nekih škola te značajnijih stambenih zgrada i nebodera. Analize navedenih građevina ukazale su na pojedine rizične skupine za koje se mogu očekivati značajna oštećenja. Među njima su i zagrebačke bolnice koje su sve u sličnom stanju.
Gotovo sve su stare, sagrađene su ili krajem 19. ili početkom 20. stoljeća, a zatim su nadograđivane ili su rekonstruirane da bi se prilagodile potrebama. Rekonstrukcije uglavnom obuhvaćaju proširenje hodnika i prostorija te otvaranje novih prostora, primjerice za operacijske dvorane. Uglavnom, većina tih intervencija je oslabila nosivu konstrukciju na najkritičnijim mjestima, u prizemlju. Sličan problem postoji i sa zidanim zgradama u centru grada.
Detaljna analiza pojedinačnih građevina bolnica Sv. Duh i KBC Sestre milosrdnice pokazuju da većina zgrada neće biti u uporabnom stanju za prihvat stradalih, što dodatno umanjuje ionako nedovoljne kapacitete.