Bogom dana lokacija na uglu Bakačeve i ulice Pod zidom s pogledom na katedralu i to je sve što je u restoranu koji se diči zvučnim imenom katedrale moglo povezati s ovim najpoznatijim zagrebačkim toponimom i konotacijama koje mi gurmani rado spominjemo u vezi s crkvom i Bogom.
“Bogovska hrana”, “Božji zalogaji”, “jeli smo k’o Bog ..., pa onda sve asocijacije s poslovično jako dobrim samostanskim jelovnicima, sve je ovdje u totalnoj opreci sa imenom restorana. Ovdje ga zlorabe do svetogrđa. Ne znam gdje sam tako loše jeo u zadnje vrijeme kao na ovoj adresi, a došao sam ovdje tako dobre volje.
Prvo sam naručio goveđu juhu. Razvodnjena, s puno poluraskuhanih rezanaca, no ipak ne toliko loša da mi nadanja u jela koja su slijedila pobude sumnju.
Kao drugo jelo naručio sam rižoto od bifteka. Horor na tanjuru. Ovo što ovdje nazivaju rižotom nema ama baš nikakve veze s tim zamamnim jelom kada se kuha po zanatu. Loša kvaliteta riže, k tome raskuhana, skuhana u ranim jutarnjim satima, začinjena s nekim očito univerzalnim umakom ove kuhinje, pa pretvorena u nešto kašasto i teško za definirati. U tu je papazjaniju bio netom prije serviranja umiješan na komadiće rezan biftek.
Za razliku od riže, očito da je bio netom spravljen, srednje pečen, tako da se naziralo roskasto meso u presjeku i vrlo sočno. Zapravo ne mogu shvatiti zašto sam želio još nešto naručiti. Valjda mi je prag tolerancije u utorak, na početku prošlog tjedna, bio vrlo visok. I tako sam došao i do trećeg jela, kočopernog naziva Tri filea “Katedralis” na meniju istaknutog na prvome mjestu na stranici “Jela po narudžbi”. Obično su jela koja služe na ponos kuhinji restorana. Nažalost, ovdje nije tako.
Servirali su mi tri komadića tanko rezanog svinjskog, pilećeg i junećeg filea. Ovaj juneći bio je isti komad mesa koje se kao biftek pojavio u horor rižotu. Dakle, moguće dobar i kao ostala dva mesa vrlo korektno pečen da ostane sočan. Iz nepoznatih razloga svoje umijeće pečenja uništili su začinjanjem. Sva su mesa posuli istim pojačivačem okusa s dodatkom malo crvene paprike i tako uniformirali tri različita mesna okusa, pa ti je svejedno koje meso jedeš. Šteta, a bili su na putu da barem u nečem poprave dojam. Ovako sam se definitivno osjećao kao mazohist kojem je k tome bridio jezik od pojačivača okusa sve do navečer, podsjećajući me na ovaj krajnje nesmotren restoranski odabir.