Početkom 20. stoljeća područje Trešnjevke činili su ledine i kukuruzišta. Došljaci iz Zagorja, unatoč zabranama gradskih vlasti, gradili su ondje svoje skromno naselje, koje su po tisućama stabala trešanja koje su ondje rasle nazvali Trešnjevka. U toj romantičnoj Trešnjevci, radničkom naselju prizemnica okruženih vrtovima, inspiraciju je nalazio i Tin Ujević koji ju je opjevao u svojim pjesmama.
Danas je slika Trešnjevke potpuno drukčija: urbanistički kaos, prenaseljenost i dehumanizacija životnog prostora lišenog prijeko potrebnih sadržaja utjecala je na to da bismo taj stari zagrebački kvart slobodno mogli preimenovati u - Betonku.
Naselja su prenapučena
Na jednom četvornom kilometru živi 10.000 stanovnika. Stambene jedinice toliko su blizu jedna drugoj da stambene ne vide ni sunca ni mjeseca i jedni drugima vire u spavaće sobe. Beton je progutao zelene površine, nedostaje parkirališnih mjesta, kolnici su uski, promet je kaotičan, a nedostaje i društvenih sadržaja poput dječjih vrtića i škola.
S jednakim se problemima sučeljavaju i stanovnici Trnja i Vrbika, a snažan građevinski zamah u podsljemenskoj zoni progutao je veći dio zelenih obronaka Medvednice. Nekadašnja ladanjska naselja podno Sljemena, gdje se živjelo polururalnim životom, zamijenjena su kvaziurbanim načinom stanovanja, što je postupno počelo utjecati i na cijenu četvornog metra stana.
Ugrožena kvaliteta života
Promet je postao zagušen, a ceste su u lošem stanju. Takozvane urbane vile, do kojih vode “kozji putevi”, sve su osim urbanih, a teško se mogu nazivati vilama. Ostalih sadržaja, potrebnih za urbanu kvalitetu stanovanja, gotovo ni nema.
- Najvrednija područja time gube na atraktivnosti i kvaliteti. Razmaci među građevinama sve su manji, a kvaliteta stanovanja samim tim ugrožena. Ljudima nedostaje svjetla i zraka, gledaju jedni drugima u prozore, a tzv. urbane vile podsjećaju na stare dalmatinske gradove uskih ulica - objašnjava arhitekt Bogdan Budimirov, koji se sa sjetom prisjeća razdoblja poslije Drugog svjetskog rata, kad je sudjelovao u projektiranju naselja u Novom Zagrebu, koja su i danas primjer pametnog i promišljenog planiranja urbanog prostora prema Le Corbusierovu načelu prostranosti i zelenila.
Novi Zagreb kao primjer
Prof. dr. Marjan Hržić s Katedre za urbanizam Arhitektonskog fakulteta smatra da se javni prostor zagubio u novom poimanju isplativosti, jer se projektanti više ne bave rješavanjem urbanih kompleksa, nego gradnjom na usko određenim parcelama.
- Prošla vremena, u kojima su nastajala nekadašnja stambena naselja, mogu biti edukativna. Riječ je o zonama koje su nastajale po modernističkim principima urbanog planiranja, utemeljenog na konceptualnom sažimanju tipologija stanovanja i oslobađanju prostranog javnog prostora - objašnjava Hržić. Novi Zagreb ne može se više ponoviti jer u Zagrebu jednostavno više nema toliko slobodnog zemljišta na kojem bi se moglo graditi. Ali takvo urbanističko planiranje - u kojem se, osim na stambene jedinice, misli i na ostale sadržaje, primjerice parkove i igrališta, gdje ne prevladava preizgrađenost, gdje su prometnice dovoljno široke za nesmetani promet - trebalo bi biti misao vodilja za neke buduće velike projekte i neka nova naselja.
Zeleni Novi Zagreb uskoro postaje i kulturno odredište u metropoli
Često pogrešno mišljenje da je Novi Zagreb samo spavaonica za većinu njegovih stanovnika opovrgnuto je primjerima tadašnjeg pametnog urbanističkog planiranja. Za razliku od naselja poput Trešnjevke, Trnja, Vrbika i podsljemenskih zona, Novi Zagreb ima sve što je potrebno za normalno stanovanje: vizionarski sagrađene brze i široke prometnice (avenije), popratne sadržaje koji su slijedili gradnju stambenih jedinica poput robnih kuća sagrađenih još 70-ih, škola, vrtića, dječjih igrališta, sportskih i kulturnih centara... Gustoća naseljenosti upola je manja nego, primjerice, na Trešnjevci. Razmak između zgrada dovoljan je da one budu osunčane. Novi Zagreb prepun je zelenih površina i parkova. Skorašnjim otvaranjem Muzeja suvremene umjetnosti i montažnog kazališta Novi Zagreb trebao bi napokon dobiti i važne kulturne sadržaje.