Najprije vam pogled zapne za visoki tamni neboder, s neobičnim izbočenjem na vrhu. Neboder, crni monolit s površinom od reflektirajućeg stakla, dio je većeg kompleksa. Između njega i zgrade MSU-a neočekivana je udubina: golemi trg ispod razine okolnih ulica, piše Globus. Dobro, spustite se na trg – i, možda i ne znajući, naći ćete se na jednoj od najvažnijih kulturnih točaka Zagreba. Naime, kompleks s neboderom veliki je Židovski kulturno-društveni centar, a niska nova zgrada nasuprot njemu, koja zatvara taj trg, aneks je MSU-a i u njemu se nalazi Galerija “Edo Murtić”...
Dio je to vizije zagrebačkog arhitekta Alena Žunića, autora nesvakidašnje atraktivnog prijedloga za novu sinagogu, u raspravi koja se ovih tjedana opet rasplamsala prijedlogom arhitekta Nenada Fabijanića za uređenje memorijalnog centra u Praškoj ulici 6, gdje je stajala sinagoga srušena 1941-1942. godine. Alen Žunić, dvadesetčetverogodišnjak koji je trenutačno na postdiplomskom specijalističkom studiju teorije i filozofije arhitekture na Harvardu, kao da svojim projektom želi reći: “Odmaknimo se od Praške, ona može ostati zadatak za neko buduće vrijeme!” Žunić, naime, sinagogu smješta u Novi Zagreb, na središnju os, između Muzeja suvremene umjetnosti i Centra Bundek, gdje danas postoji livada, koja je namijenjena, po GUP-u, za kulturni i društveni sadržaj.
Sadržaji sklopa u Žunićevu projektu nisu vjerski “zatvoreni grad”: oni su izrazito javnog karaktera i otvoreni su svim stanovnicima Zagreba. Odabrana lokacija uz novozagrebački potez “središnje osi” organizirana je u tri glavne zone: sjevernu s izgrađenim sklopom Židovskog kulturno-društvenog centra, potom središnju s deniveliranim trgom (koji omogućuje pješačko spajanje istočnog ulaza u Velesajam tj. Aleje nacija i naselja Središće) te južnu zonu s paviljonom Galerije “Edo Murtić” kao svojevrsnim aneksom MSU-a.
Sve na jednom mjestu. Niski dio s naglašenim “trakama” etaža, objašnjava Žunić, objedinjuje sve kulturno-društvene prostorije Centra. Pročelja su projektirana kao envelopa od corten čeličnih ploča, a crni neboder s površinom od reflektirajućeg stakla je poslovne namjene. Sama sinagoga nalazila bi se u dvostrukoj etaži smještenoj na 14. katu, volumena izbačenog iz glavnog korpusa tornja, obloženog crnim mat perforiranim limom.
Žunić, inače dvostruki dobitnik Rektorove nagrade, najbolji student svoje generacije, nagrađivan na mnogim javnim natječajima, koautor knjige “Antologijski arhitektonski vodič Zagreba” (s profesorom Zlatkom Karačem), postavio je arhitektonski i teorijski uvjerljivu tezu. Rekao je – Kleinova sinagoga u današnjoj Praškoj, kad je građena 1866., bila je na samom kraju gradske periferije, građena je u vrtovima Emanuela Priestera. Praške ulice još nije bilo, probijena je na darovanom zemljištu židovskih obitelji, i vodila je na tadašnje stočno sajmište, današnji Zrinjevac, gdje je bilo trgovište svinjama i volovima, što je tada bio sam kraj grada. Međutim, Židovi su za to vrijeme jednom tako spektakularnom gradnjom potakli pomicanje suvremenoga grada prema jugu i otvaranje novih urbanističkih situacija, te je sinagoga generirala cijeli jedan historicistički Zagreb tadašnje ulice Marije Valerije (današnje Praške), i tek kasnije je to postalo Zrinjevac, Tomislavac...
“Novo vrijeme mora imati mogućnosti za propitivanje novih lokacija i za generiranje novih prostora visoke razine urbaniteta, kako se to događalo i u prošlosti”, kaže Alen Žunić. “Gotovo da i nema bolje reference od same povijesne sinagoge u Praškoj ulici iz 1866./67. Zagreb 19. stoljeća je imao smjelosti za dislociranje kapitalnih sadržaja na posve nove, još neformatirane prostore, pa je primjerice palača Akademije – prvotno projektirana za gornjogradski ugao parka Grič – ipak izgrađena uz rampu južne mitnice na rubu kukuruzišta! Nova zgrada HNK je s višekratno projektirane lokacije na Jelačićevu trgu smjelom odlukom bana Khuen-Héderváryja premještena na isušenu močvaru ispred zgrade Sveučilišta. Stoga smatram da je pozicioniranje novog funkcionalno i identitetski kapitalnog sadržaja za židovsku zajednicu, ali i za grad – poput suvremenoga društveno-kulturnog centra sa sinagogom – opravdano smjestiti upravo u srcu Novog Zagreba.”
...