Postupak je uvijek isti. Kad Ivan Ugrin odijeva svoje odijelo, uvijek krene od četiri kilograma teškog oklopa, sastavljenog od zaštitnih kaciga za bicikl, ploča s ventilatora, gumenih rebrastih cijevi s hladnjaka te zvučnika i aluminijskih ploča oblikovanih da izgledaju kao šiljci koji vire iz ramena.
Sljedeća je modificirana gas maska s modulatorom glasa i naočale s nizom LED žaruljica koje formiraju oblik ljudskog oka. Na glavu zatim ide američki vojni šljem poprskan kapljicama crvene boje koje izgledaju kao ljudska krv. Na kraju na ruku montira pušku tešku dva kilograma koja, osim metalnih dijelova, na prednjem dijelu ima i ogromni rebrasti nož napravljen od aluminija.Nakon par minuta Ivan postaje BadBorg Industrial.
Sam svoj majstor
I svaki od ovih dijelova izradio je potpuno sam, u svojoj sobi, nakon što bi se vratio s posla u tvrtki Končar, gdje radi kao inženjer elektrotehnike. Ivanu su 33 godine i njegov hobi je izrađivanje odjeće za SF i stripovske konvencije.
- Prvi sam oklop napravio još prije četiri godine, ali neprestano sam imao osjećaj da nije završen pa sam stalno dodavao nove dijelove. Tako je nastao ovaj danas - govori mi Ivan. Oklop je inspiriran videoigrom Warhammer 40k, preciznije po uzoru na Skitarii klan, koji su pleme kinetičkih ratnika u igri. Ipak, nije to jedini “izvanzemaljski” predmet u sobi. Ugrin, naime, izrađuje i brojne pametne narukvice, od kojih neke služe kao kompasi, dok se pomoću drugih mogu puniti pametni telefoni. Izrađuje i ogrlice s laserskim svjetlima koje reagiraju na zvučni podražaj te mogu poslužiti kao prijenosne diskokugle. Na zidu su dva velika mača napravljena od aluminija, također po uzoru na videoigre ili SF filmove.
- Obožavam znanstvenu fantastiku. Tu crpim najviše inspiracije pa kada mi se nešto svidi, pokušam to zamisliti i kreirati, kaže Ivan.
Oklop je rezerviran za SF konvencije poput SFeraKona, a i priznaje kako je poprilično teško provesti jedan dan u oklopu. Nije problem težina, na nju se naviknuo, nego vrućina, zbog visoke temperature unutar njega. Zato si je ugradio mali ventilator. Pitanje koje mu postavljaju svi, a na koje on nema pravi odgovor je - kako je sve to počelo?
- Iskreno, ne znam. Jedne večeri došao sam s posla i jednostavno počeo, sve dok nisam dobio ono što sam zamislio - kaže Ivan.
Žice i katode
Kao mali je obožavao crtati. Kaže za sebe kako je on bio prva generacija djece koja se igrala vani, ali i na računalima, tako da je pokupio najbolje iz oba svijeta. Kako je rasla njegova kreativna strana, tako se rađala i ljubav prema elektrotehnici.
- Sjećam se kada je moj otac išao rastaviti naš stari televizor. Žice i katodne cijevi bile su posvuda - kaže Ivan. Nakon gimnazije upisao je Tehničko veleučilište, a programirati je naučio sam.
Soba mu je puna martensica, narukvica sa šiljcima, ormar s knjigama. Na drugoj su strani bušilice, odvijači, lemilica i razni repromaterijal. I u sredini, sve njegove tvorevine.
Kako nije znao odgovoriti na pitanje kako je sve počelo, tako nije znao ni reći što će dalje napraviti. Stvara kako mu dolazi inspiracija. Katkad je to nakon pročitane knjige, katkad dok popravlja hladnjak na poslu.
Ideju za oklop dobio je na poslu. Odjurio je kući i dva dana radio do kasno u noć dok nije napravio zamišljeni predmet. Kaže kako mu je sve skupa trebalo 24 sata.