Riječ tranzicija po svom osnovnom, rječničkom značenju znači prijelaz. Društva tranzicije društva su koja - kako uvriježena naracija kaže - prelaze iz stanja A u stanje B. Stanje A je siva, oljuštena sirotinjska bijeda. Stanje B stanje je kapitalističkog berićeta, konzumnih dobara, ugode, blještavila i sjaja.
Razrušena kuća u Tkalčićevoj ulici u neposrednoj blizini Centra Kaptol.
Društva koja su “u tranziciji” društva su kod kojih to stanje A i to stanje B supostoje. A to supostojanje nikad nije tako vidljivo kao sada, u doba godine koje su turističke zajednice domišljato prozvale “advent”. To je razdoblje godine kada društvo fura svoj konzumistički ritual. Trudi se da nas natjera na putovanja i šoping, trudi se da sve bude nakićeno, bogato i blještavo. Ali, u neposrednoj blizini tog konzumističkog kirvaja nalaze se mjesta kraj kojih prolazimo svaki dan. To su mjesta do kojih točka B nije došla. Mjesta koja su u tranziciji ostala ispljunuta.
Razrušena kuća koja se jedva drži na uglu Koturaške i Miramarske ulice.
Na ovom nizu fotografija predstavljamo vam i podsjećamo vas na takva mjesta. Sva su ona u širem ili čak ne ni širem području zagrebačkog centra. Sva ova mjesta nalaze se koju stotinu metara od najbližeg adventskog šatora. Sva su ona u neposrednoj blizini čvorišta političke, kulturne, sudske i ekonomske moći.
Razrušena kuća u Unskoj ulici u blizini redakcije Jutarnjeg lista.
Svaka od ovih fotografija zasluživala bi reportažu ili pripovijetku. Neke - poput relikta Kraljevske tvornice svile - zavređivale bi romanesknu epopeju. Iza svake od ovih fotografija mora postojati ljudska, ili ekonomska, ili pravosudna priča. Ključne riječi tih priča nerijetko su iste i predvidive: stečaj, predstečajna nagodba, imovina u povratu, zaštićeno stanovanje, dosjelost, pravo služnosti, hipoteka, plomba. Koja od tih “ključnih riječi” ide uz koju sliku lako bi se dalo provjeriti i istražiti. Ali, te pojedinačne priče u osnovi su zapravo dio iste, velike priče.
Ostaci Kraljevske tvornice svile ispod zapadne tribine stadiona u Kranjčevićevoj ulici i u neposrednoj blizini Cibonina tornja
Ta velika priča je - prvo, ali ne najvažnije - priča o bandićevskom Zagrebu, gradu skoncentrirane moći, gradu koji ulaže novac i u fasadu i šminku, a iza te fasade stoji neka drukčija slika.
Istodobno te fotografije pričaju priču o jednom neuspjelom društvu, “slučajnoj državi” nefunkcionalne politike i nefunkcionalnih sudova u kojoj resursi propadaju u beskonačnim parnicama, agonijama stečajeva, u slomu svake proizvodnje i u pravnoj nesigurnosti.
Razrušena kuća na uglu Koturaške i Miramarske ulice.
Na koncu, to je priča o jednom društvu koje se puno nadalo, ali su se te nade dobrim dijelom izjalovile, pa sad stoji u raskoraku, jednom nogom u novom i jednom u starom, jednom nogom u konzumističkom deliriju, a drugom u glibu razočaranja.
Razrušena kuća na uglu Koturaške i Miramarske ulice.