Dok dogovaramo razgovor za Magazin između Berlina i Londona, kako bi izbjegao konfuziju oko vremenske razlike, Zoltán Pogátsa kao mjerilo vremena navodi “Syriza vremensku zonu”. U šali, naravno, ali mađarski politički ekonomist sa Sveučilišta Zapadne Mađarske bez oklijevanja pozdravlja pobjedu grčkih ljevičara koju smatra pobjedom prve prave europske ljevice od osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Ugledni mađarski ekonomist, čiji je znanstveni rad usmjeren na ekonomiju Europske unije, uvelike se zanima za Grčku u kojoj je proveo cijelu 2013. godinu kako bi izazvao “usvojene mitove” o poslovično lijenim i rastrošnim Grcima kojima, tvrdi, baš kao ni općeprihvaćenim uzrocima grčke krize, nema puno potpore u grafikonima ekonomske stvarnosti. Rezultat njegova iscrpnog istraživanja je vrlo zapažena knjiga “Politička ekonomija grčke krize”.
Pobjeda Syrize na grčkim parlamentarnim izborima čini se kao točka preokreta za Europsku uniju, s jednom stranom koja strahuje da će dovesti do katastrofe te drugom stranom koja Alexisa Tsiprasa doživljava kao modernog mesiju priželjkujući njegovu verziju u vlastitim zemljama. Smatrate li da je ta buka s obje strane političkog spektra opravdana?
- Da, apsolutno. Ono što se događalo desetljećima jest da su političke stranke ljevice prezentirale program ljevice, ali su vladale kao desnica. Niz je primjera za to - od Mitterranda, preko Tonyja Blaira do Schrödera. Stoga se činilo da možeš birati političare, ali ne i političke programe. Ovo je prvi put nakon 1983. da stranka ljevice vlada kao ljevica. Pogledajte samo što su napravili u tri dana: podigli minimalnu plaću na 710 eura, vratili struju ljudima kojima je bila isključena, dali državljanstvo djeci imigranata, obećali se suprotstaviti oligarsima... U tri dana preokrenuli su svijet. Zamislite tek što će učiniti za dva tjedna i nekoliko mjeseci.
Vi ste zagovornik teze da je dominantno mišljenje o grčkoj krizi ustvari mit.
- Postoji izraz ‘konvencionalna mudrost’ koji je davno popularizirao ekonomist John Kenneth Galbraith, a koji upravo objašnjava te općeprihvaćene tvrdnje kod javnosti i stručnjaka, iako one nisu ispitane i imaju malo veze s istinom. Takvih je primjera mnogo, a jedan od njih je situacija s propalim bankarskim divom Lehman Brothersom: iako smo godinama dijelili konvencionalnu mudrost da je Amerika jaka, s neuništivom ekonomijom, u samo jedan dan to se pokazalo pogrešnim. Grčka je odličan primjer konvencionalne mudrosti o tome da su Grci lijeni, da ne rade, da žive izvan svojih mogućnosti. Jedini problem s tim jest da te tvrdnje nisu podržane podacima. U stvarnosti, Grci rade više od prosjeka Europske unije, a Nijemci manje. (Prema podacima OECD-a 2008., Grci su radili 2120 sati, što je 356 sati više od prosjeka i 690 sati više od prosječnog Nijemca.) Grci odlaze kasnije u mirovinu od Britanaca i Nijemaca. Suprotno uvriježenom mišljenju, Grci nisu bili osobito korumpirani, niti su sami sebe takvima doživljavali. Sve pogreške konvencionalne mudrosti tu ne staju. Ljudi misle da je do grčke krize dovela činjenica da su živjeli izvan svojih mogućnosti unutar eurozone. No, kriza vuče korijene iz prošlosti. Ne zaboravimo da je pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća Grčka doživljavana kao ekonomsko čudo, ondašnja verzija današnje Kine. S ulaskom u EU 1981. uništena je industrija i u tih deset godina nagomilali su se dugovi koji tijekom eurozone nisu porasli.
U svojoj knjizi protivite se i programu štednje ‘Trojke’?
- Da, jer je glup i jednostavno ne funkcionira. To ne tvrdim samo ja ili Syriza, nego i Međunarodni monetarni fond. Dugovanja Grčke danas iznose 175 posto BDP-a, što je više nego što je ikada bilo. Samo ta činjenica već pokazuje da program ne valja. Dvije trećine mladih je nezaposleno, 40 posto građana živi u siromaštvu. Program ‘Trojke’ postoji kako bi spasio europske banke, a ne kako bi pomogao Grcima da se izvuku iz krize. Čak 85 posto ukupnog novca ‘Trojke’ nikad nije došlo u Grčku, nego je potrošeno samo kako bi se održao monetarni sustav velikih zapadnjačkih banaka. Program ustvari samo održava na životu nesolventnu državu kao da je nelikvidna kako bi uzeli svoje kamate od dugovanja. Program ima samo dvije misli vodilje: spriječiti kolaps eurozone i omogućiti bankama da dobiju što veće kamate kako bi se banke održale na životu.
Ispada li prema tome Grčka na neki način žrtveno janje?
- Ne, to je zastarjela terminologija koja se odnosi na kolonijalni sustav. Danas svjedočimo mnogo kompleksnijem modelu međuovisnosti. To su takozvane zarobljene države. Zarobila ih je ekonomska elita koja u šaci drži političare. Ako živiš u međuovisnom sustavu nekoliko takvih zarobljenih zemalja, nađeš se u problemima s kakvima se danas susrećemo. Sjetimo se samo nevjerojatnog dogovora grčke vlade s američkom bankom Goldman Sachs o takozvanim swap dugovima, prema kojem su odgodili dugove za kasniji problem i lagali Europskoj komisiji i grčkom narodu. Nije ni čudo što je Grcima dosta i što su okrenuli leđa tradicionalno vladajućim političkim strankama. Imajući na umu da su godinama bili zarobljena država - kao i mnoge druge države Europske unije, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo - narativ Zapadne Europe o Grcima je glupa etnička homogenizacija. To je kao da govorite o Hrvatima kao jedinki kada opisujete političku situaciju u zemlji. To jednostavno ne bi bilo ispravno. Gradonačelnik Zagreba nije Ivo Sanader, baš kao što Ivo Sanader nije prosječni građanin kojega susrećete na ulici. Ono što Grčku čini fantastičnom zemljom jest to što su se oduprli tom sustavu zarobljeništva pod ekonomskim elitama, za razliku od mnogih zemalja koje biraju političare iako im lažu. Grci su odlučili oduzeti odgovornost iz ruku neodgovornih političara i dovesti svoju zemlju u red.
Kako vidite blisku budućnost Grčke? Hoće li Grcima biti puno gore prije nego što postane bolje?
- Prvi dani Syrize pokazuju da će biti puno poboljšanja. Oni nisu samo vodili kampanju, nego pokazuju rezultate. Doba nametnute štednje je završeno. Hoće li ekonomska ravnoteža biti održiva ponajviše ovisi o tome što će učiniti sa svojim dugovanjima. Hoće li ih obnoviti i ako da, na koji način. Iz tržišta se čini nemoguće jer im tržišta ne vjeruju pa postavljaju nerazumne kamate, a pitanje je hoće li uspjeti uvjeriti ‘Trojku’, te oštre neoliberaliste, da će njihov program dugoročno funkcionirati. Bilo bi moguće postaviti i takozvane rizične obveznice, prema kojima se plaća kamata samo ako postoji rast. To je mjera koja se temelji na vjerovanju u program, nešto što nije slučaj s mjerama štednje ‘Trojke’ koja u svojim dokumentima ni u jednom trenutku nije spomenula riječ off-shore. Da je moj student napravio takvu studiju, koja ne odgovara izmjerenim podacima i izostavlja ključni mehanizam kroz koji grčki bogataši izvlače novac iz zemlje, vratio bih mu taj rad jer ga ne bih smatrao prihvatljivim. ‘Trojka’ se ne bavi onime što je doista problem, nego onime što je dopušteno da se sagledava kao problem. Jedan bi način, dakako, bio otpisati Grčkoj dio dugova, ideja na koju Nijemci vrište, valjda pritom zaboravljajući da im je 1953. godine međunarodna zajednica, uključujući i Grčku, oprostila dugove, iako su im razrušili zemlju i pobili građane. Da nije bilo tog otpisa dugova, ne bi bilo ni ekonomskog čuda Njemačke. Činjenica da Njemačka odbija taj model, iako zna za ideju zarobljene države na kojoj su se godinama bogatile njemačke banke, u najmanju je ruku čudna. Ljudi su zato uzbuđeni zbog dolaska Syrize jer će oni iznijeti mnoge probleme Europske unije. Ja sam upoznao te ljude, radi se o pet ekonomista školovanih u Ujedinjenom Kraljevstvu, i ako ih međunarodni mediji budu pratili, doći će do velike međunarodne debate. To je izrazito zastrašujuće za ekonomsku elitu Europe jer prijeti njihovoj shemi i moglo bi vratiti moć i kapital u niže segmente društva.
Jesu li govorkanja o mogućem izlasku Grčke iz eurozone, popularno zvanom Grexit, utemeljena?
- Ne, jer da se ponovno uvede drahma, vrijednost bi joj pala za dvije trećine, što bi dovelo do revolucije i građanskog rata. Izlazak iz eurozone za Grčku nije nikakvo rješenje. Grčka nema izvoz. Osim feta sira i maslina, jeste li igdje izvan Grčke vidjeli neki grčki proizvod? Grexit je glupa ideja koja stvara buku i nije realan problem kao što je to bankrot zemlje, što bi bio stvaran problem. Priča o Grexitu još je jedan primjer konvencionalne mudrosti o kojoj sam prije govorio.
Kada govorimo o Mađarskoj, politička situacija je vrlo zanimljiva. S jedne strane tu su tenzije u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama, a s druge ekonomski prosperitet. Koja je stvarna slika, jesu li Mađari u dobroj situaciji?
- Kratkoročno da. Viktor Orbán je kratkoročno stabilizirao ekonomiju, što i nije bilo toliko teško s obzirom na činjenicu da je ljevičarska vlada prije njega javno priznala, citiram: ‘Zajebali smo’. The Economist je njihov mandat opisao kao najgore vodstvo jedne europske države od kraja Drugoga svjetskog rata. Usporedo s time, situacija u Mađarskoj se stabilizirala. No, kada pogledamo Orbánove poteze - smanjenje potrošnje i dizanje poreza - oni su mjere štednje protiv kojih je govorio u svojoj kampanji. Dugoročno, imamo niz problema. Smanjeno je ulaganje u školstvo, dakle stvaranje ljudskog kapitala je zaustavljeno. Od svih građana Europske unije, Mađari govore najmanje stranih jezika. Javna potrošnja je eliminirana, zbog čega danas četiri milijuna Mađara živi ispod granice siromaštva, a 36 posto djece živi u siromaštvu, što je više nego u Rumunjskoj. Orbánov sustav je neodrživ, on gasi jedan požar, dok druga kuća gori.