Postoji nekoliko, nazovimo ih, osjetljivih tema za razgovor, koje je u nekom većem, još uvijek nedovoljno poznatom društvu, najbolje izbjegavati. O tome da ih samoinicijativno i poluglasno započinjete u restoranu, kafiću ili nekom drugom javnom mjestu na kojemu je omogućen pristup alkoholu, da ni ne govorim…Moguće da će te tu diskusiju okončati na traumi!
“Ali samo sam mu rekao da nije bilo u redu što su skinuli onaj plakat…”, objašnjavat će te kasnije doktoru u Draškovićevoj dok vam budu šivali arkadu.
Prekrasno praktični Amerikanci, majstori komunikacije, u takvim prilikama govore o “zlatnom pravilu” koje kaže da, ako je društvo još uvijek nedovoljno poznato i raznoliko, najbolje je zaobići teme kao što su: vjera, politika i novac, ali kako su to više-manje jedine teme kojima se mi ovdje bavimo, pa skoro i da nemamo o čemu drugom pričati, potrebno je unutar tih kategorija taksativno navesti barem neke od onih koje dovode do neželjenog uplitanja trećih osoba u rasprave i, ne daj Bože, mogućeg fizičkog obračuna...Tako na primjer, u posljednje vrijeme imamo već spomenuto skidanje plakata kao sjajan primjer teme koja će zasigurno nekoga izazvati da se s vama upusti u beskonačno dugu i dosadnu raspravu, a koja ne može voditi ničemu drugome osim da vam, možda, sugovornik promijeni lični opis. Ili vi njemu - ovisi o tome tko je zagriženiji u branjenju svog stava. Slično je i s uvođenjem seksualnog odgoja u škole ili, recimo, nikad izlizanom temom Dinamo ili Hajduk. O Domovinskom ratu i haaškom Tribunalu, bolje da ni ne govorim…( Nemojte ni vi).
“Gdje si bio ‘91.?” početak je i kraj svake takve, neželjene rasprave…
A ako ste slično kao ja, Miro Par, zadovoljni poslom koji je zagrebački gradonačelnik odradio za vrijeme snježnih padalina - nije dobro! Netko će vas već napasti da ste primitivac i nekulturni stvor. Doduše, ako niste zadovoljni, kao što to njegovi politički protivnici i ljudi koji misle da je trebao, “kao Batman”, pahulje loviti još u zraku - isto nije dobro! Opet će se netko naći…(Na primjer ja).
“Motke su padale! Batine, šerajzlini…”, reći ću vam sasvim nepozvan, ako vas u nekom kafiću čujem da neopravdano kritizirate, “a opet je pobijedio!“
Također, ne smije se po kafanama i na nepoznatom terenu olako dirati ni u neke bogomdane autoritete. Tako je na primjer na razinu svetogrđa dovedeno ukoliko bi netko ustvrdio da Luka Modrić , u madridskim krugovima poznat i kao “Ptica“, i nije baš tako dobar igrač koliko ga se, eto, želi prikazati. Nemojte sumnjati će se, ukoliko to negdje spomenete, pojaviti već neki inteligencijom ne pretjerano opterećeni ljubitelj Luke koji je spreman satima braniti tog grobara Mourinhove trenerske karijere, navodeći pritom neku nepostojeću statistiku o započetim napadima. Ili, recimo, kad bih se usudio dirnuti u Tarantina, ustvrdivši pritom da mu je ovaj “Django“ po dosadi u rangu nekih domaćih remek-djela, te da je jedino što bi ga možda moglo izvući, to da ga skrate za nekih 159 minuta i od njega naprave nešto duži glazbeni spot, i onda bi se, bez brige, našao neki militantno nastrojeni tarantinofil…
“Nemaš ti pojma o sedmoj umjetnosti!” glasit će njegova optužnica, a kojoj će vjerojatno - ukoliko je upratio onu podršku zagrebačkom gradonačelniku izrečenu nekoliko redova ranije - nadodati još i to da sam, štajaznam, primitivni ljakse.
Ali, upravo tako i treba biti! (Ne to da me se nazove primitivnim seljakom, već to da vam se netko suprotstavi. Zatvaram zagradu.)
Naime, ako ste već nedovoljno oprezni glede publike pred kojom iznosite svoje, zapravo sasvim nebitno mišljenje, ništa bolje niste ni zaslužili nego da vam se netko, u sitnim noćnim satima, okači na rame i okupira uho istovremeno pljujući u njega svoje, jednako tako nebitno mišljenje. Dotle će vam, bezbeli, onu mršavu plavušicu na koju ste tijekom večeri bacili oko, privesti netko mnogo pametniji od vas. Netko tko je znao kad treba začepiti gubicu…
“Nemojmo sad o tom plakatu”, reći će ispravno taj čovjek pametniji od vas kad se načne neka osjetljiva tema, “radije mi reci gdje ti je onaj papirić”?
“Koji papirić?” pitat će ga atraktivna plavuša samo par trenutaka prije no što će on poentirati, a ona zaboraviti na veliku raspravu koja je prijetila da započne…
“Pa onaj u koji si bila zamotana, bombončiću…”, odgovorit će šminker i odvesti vam je pred nosom dok vi još uvijek argumentirano diskutirate o slobodi govora, mlakom udarcu Ptice Modrića i o tome je li računanje prosjeka za srednju školu još od petog osnovne, obuhvaćajući pritom i one koji su sada već sedmi ili osmi, najgluplja stvar u povijesti školstva ili su za vrijeme Šuvara i Ljilje Vokić zabilježene neke još veće gluposti. Bilo kako bilo, dok vi dođete do neminovnog fizičkog obračuna, jer do konsenzusa zasigurno nećete, atraktivna plavuša će već biti skinuta - ko onaj plakat o kojemu vi diskutirate.