Posljednja plaća koju je primio je ona za rujan. U zadnja dva mjeseca nije dobio ni kune, iako i dalje svakodnevno dolazi na posao i radi sve što se od njega traži. Kako živi, to više ni njemu samome nije jasno.
Tako, u najkraćim crtama, glasi priča našeg čitatelja Ivana (podaci poznati redakciji), koji već sedam godina radi u Dalekovodu, tvrtki kojoj je blokiran račun. Ivan živi sa suprugom i kćeri, koje rade, te sa sinom, koji je student.
Radi za lijepe oči
S plaćom od oko 5000 kuna, što je manje od državnog prosjeka, ni ranije nije mogao spojiti početak i kraj mjeseca, a u posljednja dva mjesca, otkako radi doslovno za lijepe oči, ni sam ne zna kako preživljava. Što je još gore, ne vidi ni izlaz iz financijske slijepe ulice u koju ga je odvela četverogodišnja kriza kojoj se ne nazire kraj i koja iz dana u dan puni šaltere burze rada, stvarajući novu vojsku dugotrajno nezaposlenih.
- Situacija je vrlo teška. Plaću nisam dobio dva mjeseca, a režije moramo plaćati. Nikoga ne zanima što radimo, a taj rad nam nije plaćen. Zbog toga sam iz mjeseca u mjesec sve dublje u minusu. U biti, mogao bih reći da se kod mene radi o tipičnoj hrvatskoj priči - žali se Ivan, svjestan da je njegov slučaj primjenjiv i na stotine tisuća drugih građana, sve bližih liniji koja dostojan život dijeli od siromaštva.
Račun mu, kaže, još nije u blokadi, iako je to sada već vjerojatno samo pitanje trenutka. Ivan je korisnik gotovinskog nenamjenskog kredita koji mu (sada već ionako nepostojeća) mjesečna primanja umanjuje za 1200 kuna: s obzirom na to da plaću već mjesecima nije vidio, banka mu je počela slati upozorenja.
Od ovrhe ga spasila kći
Dosad su ga od ovrhe spašavali supruga i kći, koje su kredit plaćale iz vlastitih primanja, no pitanje je hoće li to i kako moći i dalje raditi. Za 48-godišnjeg Ivana dodatni je problem to što su on i njegova obitelj u Zagrebu podstanari, pa im i trošak osiguravanja krova nad glavom u metropoli oduzima dobar dio ionako srezanih primanja.
- Ne znam kako će se stvari dalje odvijati, ali nisam optimist - zaključuje naš sugovornik.