Siromašna, samohrana majka zahvaljujući serijalu o Harryju Potteru postala je planetarno poznata. Njezine knjige milijune su privukle čitanju. Koliko ih je ostalo vjernima knjizi, nemoguće je utvrditi, no sigurno jest da je stvorila publiku koja je htjela još sličnih knjiga.
Nekoliko godina nakon završetka serijala prodanog u više od 450 milijuna primjeraka, J. K. Rowling odlučila se okušati u drugom žanru. Sudbina romana “Prijevremeni izbori” bila je unaprijed određena: bestseler prije objave, ali i roman o kojem svi imaju mišljenje prije nego što izađe iz tiskare te čitanje opterećeno stereotipima o samoj autorici. No, kad se podvuče crta, nije loše prošla. Za svoj izlet u svijet bezjaka naposljetku je dobila solidnu trojku. Dosta pravedno.
Radnja “Prijevremenih izbora” smještena je u gradić Pagford, ljupko mjesto s predgrađem Fields, naseljem u kojem žive socijalni slučajevi koje bi “starosjedioci” htjeli prebaciti na skrb obližnjeg većeg mjesta. Zapreka takvom rješavanju problema je vijećnik Barry Fairbrother, dobri duh grada podrijetlom s dna društvene ljestvice. No, Barry umire, krenu izbori i otvori se prostor za kulminaciju klasnih, generacijskih i ljubavnih sukoba. Rowling je kao uzore navela romane 19. stoljeća, njihovu analizu malih i zatvorenih društava. U usporedbi s britanskim velikanima tog razdoblja, i ne bi baš dobro prošla. Sklona je moraliziranju, nepotrebnom pojašnjavanju, klišeiziranim interpretacijama, pa su joj tako traume iz djetinjstva nerijetko glavni alat u tumačenju motivacija likova. Sklona je i stereotipima: siromašna djeca mahom su bolja od bogate, a zlatno srce rijetko dolazi u paketu s velikom kućom. Malo koji roditelj može dobiti prolaznu ocjenu te su tako redom zlostavljači, sebični, previše ili premalo brižni, distancirani... Jedini koji imaju šansu da postanu bolji ljudi su tinejdžeri, pogotovo oni naizgled najgori. Pedagoških uvjerenja spisateljica za djecu ne odriče se lako.
U usporedbi sa suvremenim bestseler autorima, situacija je bitno drukčija. Rowling se ne može osporiti pripovjedačko umijeće i sposobnost pisanja bez grubih šavova. Plave oči junaka ne postaju iznenada smeđe, niti likovi ispadaju iz priče jednom kad bace bombu. “Prijevremeni izbori”, nadalje, nisu roman koji vrijeđa inteligenciju čitatelja i sati zabave, za većinu, nisu upitni. Zanimljivo je i to što, bez obzira na promjenu žanra i obradu tema kao što su ovisnost, obiteljsko i društveno nasilje, poetski zaokret u odnosu na megauspješni serijal i nije tako velik.
U srži Harryja Pottera bila je arhetipska borba dobra i zla, borba za prevedniji svijet. Slično bi se mogla opisati i tema “Prijevremenih izbora”, samo što u svijetu bez magije i heroja ta borba rijetko ima pravedan ishod. Surovost prema likovima i moralizatorski ton u priči lišenoj sretnog kraja kako bi se čitatelje dodatno dirnulo, mana su ovog romana. Kritičar Daily Maila zbog tog tona čak ju je optužio kako je napisala “500 stranica bezobzirnog socijalističkog manifesta”.
Dijelom je u pravu, no to su mane ako se djelu sudi s književnog stajališta, što nije bio razlog osude kritičara. U namjerama i ideologiji J. K. Rowling nema ništa sporno. Dapače. Uostalom, nije da nam ne fali društveno angažiranih romana. Pa makar ih potpisivala najbogatija spisateljica svijeta.