Ne dopustite da vas strah od ishoda zaustavi. Pokušaj s podmetačima promijenio mi je pogled na stvari

U svakodnevnim malim stvarima kriju se iste lekcije kao i u velikima. To često zapažam u svakodnevnom životu. Pa evo najnovijeg primjera. Jednom sam kupila (ili dobila, ne sjećam se više) četiri lijepa platnena podmetača za blagovaonski stol - tamnoplava s umetnutim tankim drvenim trakicama koje su istovremeno kreirale uzorak, čvrstoću i mogućnost da te podmetače koristim kao dekoraciju na sredini stola na koju se bez problema mogu staviti vrući lonci i tave.

No, naravno, podmetači su se s vremenom zaprljali. Prala sam te mrlje na ruke, ali to nije bilo to, a u stroj za pranje rublja ih se nisam usudila staviti. "Drvene trakice bi se polomile" - bila sam sigurna.

I tako su podmetači, tako napola čisti, sad već dulje vrijeme stajali u ostavi, beskorisni.

Na čekanju

Imate li i vi takvih stvari ili situacija u vezi kojih trebate nešto riješiti, ali dobro rješenje niste našli, pa čekaju? Zapetljamo se u iste zatvorene krugove razmišljanja i ako iz njih ne izađemo, pomak se nikada neće dogoditi.

Jedan od važnih načina kako da napravite pomak (i u malim i u velikim situacijama) jest da budete spremni izgubiti tu stvar koju ne uspijevate riješiti! Pa sam tako i ja odlučila, stavit ću plave podmetače u perilicu rublja pa što bude. Ako se polome, bacit ću ih. Da bismo nešto riješili, često je presudna naša odluka da riskiramo. I da smo voljni prihvatiti ishod, kakav god bio.

U velikim životnim odlukama to je, naravno, puno teži izazov, ali je (paradoksalno) često najbolji put do uspjeha. Kad ste (istinski) spremni izgubiti vezu da biste dobili sebe, vrlo se često dogodi da dobijete i sebe i ljubav. Kad ste spremni ostati bez posla koji vas guši, pa makar ne uspjeli u novom poslu, najčešće vas dočekaju lijepa iznenađenja i neke sasvim nove mogućnosti.

Osim toga, sve neriješene i nejasne stvari u našim životima su poput stalno prisutnog kamenja i kamenčića koje nesvjesno vučemo svuda sa sobom. Svaka neriješena ‘maglica‘ stoji zabilježena u našoj podsvijesti. A kad je konačno riješimo, bez obzira na ishod, otpušta se jedan kamenčić i odmah se osjećamo lakše. I još k tome, bogatiji smo za jedno životno iskustvo.

Kad nam pretpostavke zamagle pogled

Mi zapravo u puno stvari trpimo status quo samo utemeljen na našim pretpostavkama (u koje smo čvrsto uvjereni) o tome što bi se moglo dogoditi. A te pretpostavke, koje uzimamo kao jedinu moguću istinu, zapravo su samo jedna od vjerojatnosti. Postoje li i neki drugačiji mogući ishodi, doznat ćemo samo ako se usudimo riskirati. I uzdati se u onu svima nam znanu izreku: „Sreća prati hrabre.“

Pa što se onda dogodilo s mojim podmetačima koje sam prepustila na milost i nemilost perilici? Vadeći ih iz bubnja stroja, nisam mogla vjerovati - bili su potpuno čisti i ravni, kao novi! Sve drvene trakice ostale su cijele. Nije mi uopće jasno kako je to moguće, ali već davno sam naučila da upravo takvi koraci - kad smo spremni i na gubitak, ali odlučimo poduzeti akciju - znaju kreirati čuda za koja smo do tada vjerovali da su nemoguća. Moja pretpostavka, iako vrlo logična, bila je potpuno kriva!

Pa tako i vi, ne dopustite da vas u malim i velikim stvarima pretpostavke drže na mjestu. Sve što znate da želite riješiti (sve kamenje i maglice u svom životu), krenite rješavati što prije, već danas, s uvjerenjem da je apsolutno moguć i najnemogućiji sjajan ishod!