- Reflektori su bili toliko jaki i tako snažno upereni meni u lice da jednostavno nisam ni vidjela publiku niti sam u tom trenutku bila svjesna koliko nas zapravo ljudi sluša i gleda ne samo preko televizije nego i uživo. Dvorana je bila toliko velika da je već to izazivalo stres, tremu i osjećaj odgovornosti, tako o svom nastupu 1989. godine, jedinom u povijesti koji je Eurosong doveo u Zagreb, priča Emilija Kokić, pjevačica tadašnje grupe Riva.
‘Rock me‘ je tada preko noći osvojio Europu i posve neočekivano, tadašnja Jugoslavija postala je pobjednikom. Eurosong je iduće godine održan u dvorani Vatroslav Lisinski.
- Kad sam stajala na pozornici u glavi sam imala svoje strahove, a mučilo me što ako mi se počne štucati i neću moći normalno pjevati ili što ako mi se usred nastupa slomi štikla, no na sreću ništa se od navedenog nije dogodilo", prisjeća se pjevačica povijesnog 6. svibnja 1989. godine. Bio je 34 Eurosong po redu, a održan je u švicarskom gradu Lausanneu.
Skupili ‘čak‘ 137 bodova
Emilija odjevena u bijelu haljinu, crveni bolero te rukavice s nezaboravnom "kokoticom" na glavi i grupa Riva te su godine pobjedu odnijeli s tada uvjerljivih 137 bodova, no slavni je "Rock me", čije ritmove još uvijek pjevuše pripadnici gotovo svih generacija zaživio i popularnost stekao još i prije pobjede.
- Ja sam iz Zadra i poslali su me da branim boje grada na festivalima mladih pjevača amatera. Tu sam uspjela pobijediti čak tri puta za redom na brojnim finalima i superfinalima. Rajko Dujmić je čuo da postoji neka cura iz Zadra koja jako dobro prolazi na tim natjecanjima i odlučio mi je ponuditi pjesmu, prisjeća se Emilija.
Kako kaže u tom mu je trenu pojasnila kako ona zapravo ne pjeva solo već nastupa s bendom kojeg su činili Zvono Zrilić, Boško Colić, Nenad Nakić i Dado Musap.
- Dujmić je jednu večer došao i iznenadio nas na tom mjestu gdje smo tada nastupali jer nas je htio sve zajedno vidjeti i doživjeti. On nam je prepričavao kako je, kada nas je vidio, odmah znao da ta pjesma pripada nama. Prepoznao je našu lepršavost, mladost, spontanost i ležernost, a s druge strane tu su bili i vrlo dobro uštimani vokali jer nas je petero pjevalo pa je to višeglasje zvučalo vrlo impozantno, govori Emilija.
Nisu im vjerovali
Pjesmu im je odmah dao, oni su ju snimili i poslali, a ostalo je kako kaže pjevačica koja je tada imala svega dvadeset godina, povijest. No unatoč tome što je "Rock me" i dan danas jedan od bezvremenskih hitova postoje neki kojima se pjesma i tadašnji predstavnici na Eurosongu nisu baš svidjeli.
- Moram priznati da na Eurosong nismo bili ispraćeni baš s podrškom jer smo bili nepoznati i skoro nitko za nas nikada nije ni čuo. Nisu nas podržavali jer nisu znali u što da vjeruju nego smo išli na slijepo. Nama je to bilo razumljivo i prihvatljivo, a baš zbog toga nam je šok nakon pobjede bio još i veći, kaže.
No ubrzo su krenule pripreme za natjecanje, a pošto su tada bili mlad i anoniman bend uz sebe su imali cijeli tim ljudi čiji su ih članovi, svak na svom polju, pripremali kako bi se u Švicarskoj predstavili u najbolje svijetlu.
- Imali smo osobu koja se isključivo bavila vizualnim identitetom benda, ona je osmislila i tu poznatu frizuru koju sam imala. Imali smo koreografe i osobu koja nas je odijevala. Svaka od tih osoba bila je jako važna za to da mi kao natjecatelji nemamo pritisak, opisala je Emilija te nadodala kako je na ovako stresnim natjecanjima najvažnije da čovjek što ležernije i opuštenije stane na pozornicu i otpjeva svoje, a ne da razmišlja o drugim stvarima.
- Puno nam je lakše bilo i zbog same dobre pripreme te organizacije Eurosonga. Prije samog finalnog nastupa tjedan dana smo svakodnevno imali minimalno po dvije probe. Zahvaljujući tome se nekako naviknete na taj zvuk, na pozornicu i na gotovo sve što vas može dočekati tu večer, prisjeća se pjevačica.
Unatoč dobroj pripremi i gotovo savršeno uvježbanom timu prije samog finalnog nastupa grupi se dogodila mala nezgoda za vrijeme leta do Švicarske.
Kofer otišao u Tokyo
- Sam je put do Eurosonga bio vrlo zanimljiv. Ja sam normalno imala svoje stvari u jednom koferu, a dečki su svi zajedno svoju scensku odjeću za nastup strpali u drugi kofer, koji se, naravno, baš morao izgubiti. Rekli su nam da je završio negdje u Tokyu. Na svu sreću stigao je taman na dan nastupa tako da su momci bili nemirni cijelo vrijeme jer nisu do samog kraja znali hoće li sve dobro završiti, opisala je pjevačica.
Naglašava kako su ovu, ali i druge prepreke i strahove rješavali spontano i zajedno poput pravog uigranog tima.
- Svi smo se držali baš zajedno i tješili smo jedni druge koliko je god to bilo moguće u teškim situacijama. Nitko od članova benda nije imao sestru, a ja sam im ubrzo postala kao neka mlađa sestra koja stalno ima nekakva pitanja i stalno bi nešto komentirala i o nečemu razgovarala, prisjeća se.
Ljudi s kojima je surađivala i koji su bili dio njezinog tima, kako kaže, nisu samo odrađivali svoj posao već su se cijeli dali u njega.
- Uvijek je vladala te neka lijepa atmosfera zajedništva. Osjetila sam i puno majčinske energije pogotovo od pokojne Višnje Trusić koja mi je osmislila frizuru zbog koje smo mi prije 35 godina izgledali kao da smo van svog vremena jer tada nije bilo baš uobičajeno da su takve stvari normalne.
Za vrijeme boravka u Švicarskoj cijeli se tim družio s drugim kandidatima, a kako kaže pjevačica gotovo sve zemlje organiziraju razne partije i zabave na kojima se ljudi upoznaju i povežu.
- Osim toga tu su bile i česte probe koje sam već ranije spomenula za vrijeme kojih dvorana nikada nije bila prazna stoga smo se svi i tu podržavali i hrabrili jedni druge, pojasnila je.
Nadodaje kako se međusobno nisu doživljavali kao konkurencija, a neki su joj kandidati i događaji ostali u posebnom sjećanju.
- Posebno se sjećam Anne Oxo koja je te godine predstavljala Italiju. Oni su nekako nastupali blizu nas tako da smo se vrlo često viđali. Super mi je bio i susret s Celin Dion koja je godinu prije pobijedila na Eurosongu, prisjeća se.
Pjevačica ističe da ju je nakon što je pročitana kao pobjednica tadašnjeg Eurosonga preplavila ogromna količina emocija. Kaže kako su znali da su favoriti, ali se ipak nisu nadali prvom mjestu.
- Već su tada postojale kladionice i razne igrice oko pokušaja predviđanja pobjednika, ali mi nekako nismo te podatke i statistike uzimali za ozbiljno, priznala je.
Ludi doček u Zadru
Kako kaže od silnog uzbuđenja i iščekivanja, za vrijeme čitanja bodova iz različitih televizijskih centara diljem svijeta, potpuno je zablokirala i nikako nije mogla zbrajati bodove koje su dobili pa do samog proglašenja nije bila sigurna jesu li pobijedili, a nakon toga je zavladala opća euforija.
- Bili smo tako iznenađeni i opće ne znam s čime bi to usporedila. Nismo prvo znali kako da reagiramo jer se ovakve situacije valjda događaju jednom u životu. Prvo je nastupio šok, sjećam se da ja nisam mogla skinuti osmijeh s lica. Bilo je tu i suza radosnica i nekakvih polu vriskova oduševljenja. Najviše pamtim ovakve nekakve trenutke koji su mi stvarno ostali na posebnom mjestu u srcu.
Rezerviranost i mala hladnoća s kojom ih je na Eurosong ispratila javnost nakon pobjede pretvorili su se u čistu radost i ponos.
- S kime smo se god susretali i gdje god smo nastupali ljudi su nam imali potrebu ispričati kako su oni doživjeli tu večer i uvijek nam je bilo lijepo i ugodno družiti se s njima te osjetiti da su svi zadovoljni i ponosni na nas.
Još jedna od najdražih uspomena na tu 1989. godinu joj je i doček koji su im Zadrani priredili, a još i dan danas ne može vjerovati kako su sve uspjeli dobro i na brzinu organizirati.
- U roku od 24 sata bila je postavljena pozornica, razglas i rasvjeta te osmišljen cijeli program kad su nas dočekivali i pratili od zadarske zračne luke sve do glavnog centralnog trga, prisjeća se pjevačica te nadodaje kako se ona, zahvaljujući našem ovogodišnjem predstavniku na Eurosongu Baby Lasagni, sada također može poistovjetiti s fanovima koji tako dočekuju nekoga.
- Nekako ljudi njegov uspjeh doživljavaju kao svoj ili uspjeh cijele Hrvatske. Jako sam ponosna na njega i od srca mu čestitam na svemu što je napravio, nadodala je.
Emilija je prije nekoliko dana nastupala na Trgu Bana Jelačića, kako bi dočekala Baby Lasagnu po povratku s natjecanja, a prije 35 godine je sa grupom Riva cijeli Eurosong dovela u Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski u Zagrebu.