Damir Šagolj

FOTO REPORTAŽA

Fotografije Damira Šagolja iz migrantskih kampova u BiH

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 29.11.2019. u 23:05

Damir Šagolj
  • Muhammed Jangeer, Pakistan. 38 godina. Bivši radnik tiskare u Islamabadu. Deset puta pokušao je game. Uputio se u Španjolsku gdje mu je brat

Damir Šagolj
  • Afzal, Pakistan. 24 godine. Tri je mjeseca u kampu, a game je pokušao šest puta

Damir Šagolj
  • Feizan, Pakistan. 18 godina. Mjesec dana u kampu. Game pokušao pet puta - jednom vraćen iz Slovenije, 4 puta iz Hrvatske. Hrvatski policajci su mu, kaže, sve uzeli i prebili ga

Damir Šagolj
  • Tauseef, Pakistan. 18 godina. Boluje od tuberkuloze koja mu je dijagnosticirana još u Grčkoj. U kampu je 15 dana, a game je pokušao dva puta. Ima brata u Italiji

Damir Šagolj
  • Waheed Khan, Afganistan. 17 godina. Tri tjedna u kampu. Upravo se vratio nakon što su njega i grupu od 150 ljudi hrvatski policajci vratili u Bosnu. Game je pokušao tri puta

Damir Šagolj
  • Noveed Hussain, Pakistan. 30 godina. Dva je mjeseca u kampu, a na game je išao pet puta: tri je puta vraćen iz Slovenije, a dva puta iz Hrvatske

Damir Šagolj
  • Jabar Muhammad, Pakistan. Četiri mjeseca u kampu. Na game je išao šest puta: dva puta je vraćen iz Slovenije, a četiri puta iz Hrvatske. Želi se domoći Italije

Damir Šagolj
  • Zaan, Pakistan. Tri mjeseca u kampu. Game je pokušao četiri puta: tri puta je došao do Slovenije, a jednom samo do Hrvatske. Htio bi u Italiju gdje su mu brat i ujak

Damir Šagolj
  • Raheel, Pakistan. 31 godina. U kampu je šest mjeseci. Na game je išao osam puta: četiri je puta došao do Slovenije, a četiri do Hrvatske. Tri puta ga je, tvrdi, prebila hrvatska policija

Damir Šagolj
  • Natovareni ruksacima punima suhe hrane i zaštite protiv kiše i hladnoće, grupa migranata kreće u game. Tri kilometra kroz ovu šumicu i u Hrvatskoj su. Poslije toga sve je - game

Damir Šagolj
  • Ready for the Game. Ovo je sadržaj ruksaka koji je Raheel, migrant iz Pakistana, pripremio za game. Suho voće i sitna hrana, ketchup, najlonske vreće, pribor za osnovnu higijenu, baterije i potrgani telefon koji će dati, umjesto onog koji koristi za navigaciju, kada ga i ako uhvate hrvatski policajci. To će mu biti deveti put da se pokušava probiti do Italije

Damir Šagolj
  • U ambulanti u migrantskom kampu Bira doktorica čisti inficirane rane migrantu kojem je, prema njegovim tvrdnjama, hrvatska policija metalnim šipkama dva puta spržila nogu

Damir Šagolj
  • Česta slika - migrant sređuje bradu. A što bi drugo radio dok čeka novi game?

Damir Šagolj
  • U nikada završenom bihaćkom domu umirovljenika stotinjak migranata provodi vrijeme između dva gamea. U ovoj sobi s prekrasnim pogledom na rijeku Unu tri Muhameda iz Sirije smjenjuju se na prozoru - jedan je uvijek na straži u slučaju da dođe policija. Ako ih tu zateknu, strpat će ih u autobus ili pješice otpratiti do kampa Vučjak

Damir Šagolj
  • Cisterna dolazi rano ujutro i hladna voda se pušta da slobodno šiklja kroz improvizirane plastične cijevi. To ne traje dugo jer vode nema dovoljno tako da se pod tuševima, na otvorenom, nađu svi odjednom. Temperatura je tik iznad one smrzavanja

Damir Šagolj
  • Bez mobitela i internetske veze migranti niti mogu komunicirati s rodbinom i ljudima koji im pomažu, niti se mogu orijentirati. U kampu Vučjak telefonski signal je poprilično slab i da bi se ostvarila pristojna veza, treba izaći iz kampa u smjeru Bihaća. Naravno, u pretrpanim šatorima nema ni govora o privatnosti pa su česte slike poput ove - migrant s telefonom sam, u mraku, na rubu kampa

Damir Šagolj
  • Na svakom šatoru su poruke - uglavnom vjerskog karaktera, one koje zazivaju slobodni Kašmir ili napominju odakle su oni koji u šatoru žive. Na ovome je jednostavna poruka: “Mi se, Bog će dati, nećemo vratiti”

Damir Šagolj
  • U kampu Vučjak smješteni su uglavnom migranti iz Pakistana, Afganistana i manje grupe iz drugih zemalja. Nekoliko puta dnevno se okupljaju na molitvama, u rijetkim trenucima, uz zajedničke obroke koje osigurava bosanski Crveni križ, kada su u velikoj grupi. Odmah nakon toga svi se vraćaju u svoje šatore, svatko svojoj muci i bijedi

Damir Šagolj
  • Podjela pomoći se u kampu Vučjak često pretvori u kaos. Nakon što su, zbog goleme navale, volonteri Crvenog križa morali zatvoriti vrata kontejnera iz kojeg su dijelili čizme i vreće za spavanje, migranti su nahrupili na prozor boreći se za ono što je preostalo podijeliti

Damir Šagolj
  • U centru Bihaća, iza crvenog zastora skoro uvijek navučenog preko izloga, dvanaest vrlo urednih Pakistanaca nabilo se u malu prostoriju od petnaestak kvadrata. Na stolici u kutu sjedi, puši i sluša ih Orana, njihova Mama. Orana je vlasnica malog frizerskog salona, jednog od rijetkih mjesta gdje su migranti dobrodošli i kada nemaju novca ni nekog posebnog posla. “Meni je njih žao. Kad ih počnu kupiti, ko životinje da kupe. Fuj”, priča. Iako dosta sugrađana zbog toga negoduje, a neki je po društvenim mrežama i vrlo uvredljivo prozivaju, Oranina vrata su migrantima otvorena otkad je kriza u Bihaću počela. I ona ih ne misli zatvarati, bez obzira na pritiske i kazne kojima joj prijete. Drugi joj se dive. Profesor, stara mušterija još otkad je salon držao Oranin otac, “prijeti” joj da više nikada neće doći ako prestane pomagati migrantima. Hrabra žena je jedan od heroja ove teške priče, i čovjek prije svega. Jedna od rijetkih volontera koje sam u Bihaću sreo, a nije ih malo, koju nije strah da joj se ime i slika pojavi u novinama. Čega je ostale strah? Nas samih?